barakokula

27.06.2011., ponedjeljak

Kad bih samo mogla reci

Veceras sam slucajno cula pricu o djevojci koja je nestala...samo tako... nestala iz zivota njene obitelji,njenih prijatelja,suskolaraca i svih onih koji su je poznavali.Nakon dugotrajne potrage su uhvatili tog "nekoga"u ljudskom obliku ali samo obliku,jer je on tu dijete-djevojku silovao,udavio i bacio u rijeku...
Koliko li samo mrznje ima u tom cinu? !
Rasplakala sam se od uzasa,tuge,suosjecanja sa njom i njenim roditeljima...
Citam komentare ljudi... i svi bi ga oni mucili i ubili.
A svi su sigurno samo uzasno tuzni kao i ja ...bespomocni...jer koliko li je takvih ljudi na svijetu?Kako se nositi s time,s tom bolescu....zvanom mrznja?Kako je izlijeciti?
Kad bi barem bilo moguce barem na trenutak poslati "snop" bozanske ljubavi u ta siromasna,stisnuta,prazna srca..tako da ih ili izlijeci ili ...da njihovo srce kaze" NE-NE ZELIM vise sluziti taj "bolesni um"!!
Oni koji u sebi ne nose nista osim mrznje...nemaju zapravo sto ni izgubiti.Kakav li je to zivot u mrznji?Sto je uopce zivo u tom tijelu?
Kako bi izgledao nas svijet kad bismo nasli lijek protiv mrznje.?!..Koliko bi djece moglo i dalje hodati bezbrizno po svijetu noseci u sebi poruku ljubavi a ne ..danas straha a vec sutra ...mrznje.
Ovo se ne dogadja samo njoj,ovo se dogadja i nama..ovo se ne dogadja samo nekim drugim roditeljima...i ja sam roditelj!

Kad bih samo mogla reci koliko sam tuzna...zbog nje,zbog njih...zbog nas!