srijeda, 26.03.2008.

...još jednom dođi, manje da boli, i idi, miran život vodi..pomozi kukavici za spas u duši, da manje od života boli..

Evo jedna pjesmica koja mi je ful fora...jer...da...jooooooj....:P




A ovo je isto nešto predivno..za moju ljubav...POSLUŠAJTE DVA PUTA...jednom pjesmu, jer je nešto najposebnije što sam čula...i nalazim se u svakom stihu..sad i uvijek..a drugi put slike i napisane riječi...koje su isto predivne...




Voljela sam te... Volim te... Uvijek ću te voljeti...

Oduvijek....Uvijek...ZAUVIJEK!!!!!

nedjelja, 23.03.2008.

...i gdje su sad oni dani,kad smo bili nasmijani?..kad nam je bilo ravno sve OD AUSTRALIJE DO AMERIKE...

Za početak, svima želim SRETAN USKRS!!!!
Drugo, kako nisam pisala prije post, onda sa zakašnjenjem Ady SRETAN ROĐENDAN!!! Koji je bio u petak....sad je samo jedan član AK-a ostao maloljetan..hehe...još samo tri godine....lol...
U petak smo bili vani, cijeli AK proslavit ročkas....vrijeme je bilo koma, kiša je padala, bilo je hladno, i odlučili smo da je pamtnije ne ić pit, jer se baš nikom nije pretjerano ni dalo osim Andija koji je bio pun entuzijazma za klošarenje, pa smo njegovu ideju i prihvatili nakon što su nas ne baš doslovno, ali da, potjerali iz 2 lava šugava jer nismo svi punoljetni....u 9 i pol...da....debili...
kupili smo cugu i išli na deltu, gdje je još bilo i ljudi naravno, koji su čekali bas...i počeli pit....ja sam bila ful super raspoložena i puklo me brzo, neznam točno dokad smo bili tamo, radili gluposti, sramotili se....radili VELIKE gluposti..hehe...i tako...ja neznam kako se nisam prehladila kad sam cijelo vrijeme bila u majici bez rukava po onoj hladnoći i na kiši....bolnaaa.....kad smo se svi-čitaj, ja i Ady, ubili, krenuli smo u Capitano, a put do tamo je u magli....sa premalim brojem kišobrana, tamo smo došli mokri, hvala Dinotu šta me vodio...E sad...taj Capitano....sav mi je u magli, znam samo da sam ja nastavila derat po Martinijima i da je bilo ful strava...sve dok se nije desilo neš al nema veze nakon čega smo svi bili u banani, a ja po običaju napravila scenu veću nego što je bila potrebna, al nisam znala za sebe, i od ponoći valjda do kraja sam provela u suzama, hvala Andiju i Piniću šta su me trpili, i pokušavali da mi njihve riječi dođu do glave, i jesu, al tek drugi dan, pogotovo hvala Andy koji uvijek kaže šta treba.. uglavnom bili smo do nekih 3 i neš, valjda....Završilo je kako nije trebalo, a najviše mi je žao zbog Ady...sorry...
Jučer smo bile ja i ona skupa vani, u Crazyu, i bilo je predobro, priznajem da mi je malo falilo takve zabave,predugo nisam bila i malo za promjenu......sooox...hehe...da.....bilo je ful dobro iako me ljudi tamo jakooo živciraju i žao mi je šta sam se javila jučer na onaj poziv jer da nisam, bilo bi još bolje, ovako sam samo izgubila živce...
eto, praznici su, sad možemo uživat...još čak tjedan dana...a onda još malo škole pa gotovo...da....

Razmišljala sam o onom o čemu sam prije pisala, i shvatila da zbog toga šta se bojim da ću izgubit neke ljude kad završi škola ne trebam bit u badu...sad jedva čekam da završi...od nekih mi se osoba tako sere i ne želim ih više gledat....a osobe koje obožavam znam da ni neću izgubit, jer ako su mi frendovi,pravi frendovi to će i ostat....ako je škola jedino što nas povezuje-onda ni nismo frendovi, a ja znam da meni nije i da ja s vama ostajem i kad sve ovo završi....sebe znam...pa jedna od mojih naj frendica mi je to postala tek u prvom srednje, a ne idemo u istu školu i tad smo se sprijateljile i sve smo bolje svakim danom, i zna se desit da nemamo vremena i da se ne vidimo po mjesec, dva i svejedno-uvijek je sve isto, uvijek joj mogu sve reć, uvijek je ona i dalje osoba koja zna sve o meni i o kojoj sve znam...tako da znam da ćemo i mi ostat, ako smo pravi frendovi, a ako nekima nije stalo i prave se, to će se i vidjet....
općenito, oko ljudi se više ne želim bedirat...nema smisla....nemogu utjecat na nikog..nemogu ja promijenit nikog...ako nekom nije stalo do nečeg....to je tako...nisam ja Bog da ga mijenjam...možda sam to prekasno shvatila...iako vjerujem da nikad nije prekasno...problem je šta ja neznam šta želim...šta želim toliko jednu osobu promijenit da sam već poludila od toga...a nemogu....i nikad neznam na čemu sam....i mrzim to što neznam dal je iskrena ta osoba, dal laže.....nikad ne mogu znat...a stalo mi je ....
kad smo već kod iskrenosti i povjerenja.....ZAŠTO nijedna osoba u mom životu koju volim ne može ostat uz mene do kraja, nemislim da ju izgubim, nego mislim da me uvijek mora izdat....uglavnom me svaka osoba koja to može, a mogu samo one do kojih mi je stalo iznevjerila...i mrzim to što sam u svaku izgubila dio povjerenja...dolazim do toga da nikom ne smijem vjerovat...a to je nemogućue...ja sam jednostavno prenaivna....u to sam se toliko puta uvjerila....sad će jedna osoba mislit da je ovo za nju, neću ime pisat...NIJE....samo sam to shvatila, ja sam ti rekla ne ljutim se i sve je po starom, al da sam dio povjerenja izgubila-jesam, al ovo pišem općenito jer ima malo više osoba....
odsad me briga za sve, neće mene više ništa povrijedit jer mi do ničeg više neće bit stalo, uvjerit ću se u to jer samo tako mogu ostat nepovrijeđena u ovom šugavom svijetu...samo tako...briga me, ne želim više pokazivat svoje osjećaje...zašto? kad nema smisla...jedino što dobijem je još jedno razočaranje...ne želim više nikom vjerovat, jer može bit iskren, a može i lagat, a ako laže-to je ono što me uvijek ubije, i zašto to dopustiti?? znam, sad to pričam, naravno jer nije to samo tako napravit, kad imam jebene osjećaje, i kad sam naivna, kad svima vjerujem i stalo mi je do previše osoba..naravno, do onih koje to zaslužuju, ali i do nekih koji to ne zaslužuju...i na to bi htjela utjecat....
da....


ništa. idem pomalo...ostavljam pusu

e ady,,,jučer...SAVRŠENI MI SMO PAAAR.....faaaaaak....kako sam se izblamirala....ko uvijek =)

KUCNUO JE ČAS U ŽIVOT DA SE VRATIM,
KUCNUO JE ČAS DA PRESTANEM DA PATIM,
DUGO SAM U ČETIRI ZIDA SAMA SEBE KAŽNJAVALA,
PREDUGO SAM SAMOVALA!!!!
PALITE SE, SVJETLA VELEGRADA, STIŽEM JAČA NEGO ŠTO SAM BILA,
NIŠTA NIJE IZGUBLJENO, ŽIVOT IDE DALJE,
PROŠLOST SAM Z A B O R A V I L A !!!

srijeda, 19.03.2008.

...NEK ONI ŠTO NAS MRZE, MRZE JOŠ VIŠE, NEK NESTANE IM OSMIJEH SA LICA!!!!...

hello...za početak samo moram reć ono što se već odavno zna AK RULES.....vezano za naslov, naravno...
da, mi smo svijet za sebe....da, mi vas ne pozdravljamo kad vas vidimo...zašto i bi pojedince?...da, mi se ne uklapamo u vaš savršen razred....hahhaha....kao želimo to....a neke osobe su toliko jadne da to iza leđa nama seru, al nas vam tako boli kurac ma puca nam za vaše mišljenje, mi smo NAJBOLJI.. žao mi je osoba koje seru iz ljubomore šta mi imamo jedni druge, i šta smo tako...neešto poseebno..hehe...


---AK RULES!!!!!!!!----

Joj, jedva čekam ovaj vikend, uništit ću se...u petak moja sjatkica ima rođendan, to ćemo joj tad naravno čestitat, i napisat postić o tome, pa u petak ide ubijanje, jedva čekma, napokon ćemo svi van zajedno, već stvarno dugho nismo..jbt, od mog i Dokijevog roćkasa praktički nismo svi zajedno nijednom izašli van...bit će predobro...još2 dana...
a jedva čekam i sub, da napokon nakon toliko vremena odem malo do Crazya, nisam stvarno dugo bila, pola godine...ja i Adica....i bit će nam ludo i nezaboravno....lol.....čarapasto...hehehe..skužit će ona....i još neke osobe =)
I tako vam je to...praznici su počeli, mislim praznici, tih tjedan i pol,al super je došlo......taman mi je prekipilo sa školom, ne bi izdržala ni dan više...aaargh!!!! sad kad se vratimo, moram popravit ocjene, i prestat markirat i općenito popravit se jer još mjesec dana i gotovo...
Vozim, sporo to ide sve skupa, al sad će se valjda malo ubrzat na praznicima,jer stvarno jedva čekam vozačku.....
Maturalnu jedva čekam jer će bit nezaboravna, u svakom smislu te riječi tako da će bit žao ljudima koji neće doć....da da....=)
hahaha.....
Kupila sam haljinu, bar to, samo se nadam da neko neće kupit istu ko ja, jer ću ga ubit!!!!
I tako...inače sam super, sve je super, odlične volje, puna snage...sve je 5....
i tako....to je uglavnom to....hehehehe...PUSA

...srce je bez ključa, prozora i vrata,
sve da si od rđe za mene si zlatan,
sve hoću i mogu, zbog tebe sam spremna
bosa preko trnja, mokra naspram vjetra....
Pa neka kažu da sam poludjela,
kad prođem ulicom nek glavu okrenu,
NIKO TI OD NJIH NIJE NI DO KOLJENA,
zato ti ime po zlu i spominju...VOLIM TE.....


...tvojim dahom dušu grijem, stobom se i tužna smijem,
da te nema tvoja bih sjenka postala,
da te nema od zvijezda bih te skovala,
da te nema suze bi mladost odnijele,
a te nema, ne bi ni traga od mene ostalo...


....jer si moje malo čudo, ja te volim ludo ludo....provjereno tvoja, sve bolja i bolja...

..moje maleno, ti si život moj,
sve dok zemljom hodam ja bit ću samo tvoj,
moje maleno, znaš ti to.....

...nijedan nije ti bio ni blizu, NITI ĆE KO, a ja sam sa svakim otišla predaleko.....

...trebaš mi, trebaš mi ni sunce zemlji
kao ti meni....i hajde dođi pa me uvjeri da sumnje ne bude u meni....TREBAŠ MI, TREBAŠ MI...uvijek si mi trebao...

=)

bye

nedjelja, 16.03.2008.

....i pusti neka me boli, još samo jedno te molim: za moje ime ne pitaj, u rane stare ne diraj, jer opet bi ti stope ljubila, pod kožu da mi uđeš pustila...

i malo me pucala inspiracija pa...



O God, help me to forget him,
I can't live with this pain in my soul,
he hurts me cause he broke my dream,
the day I lost him, was the day I fall.
He bacame my whole world and universe,
and than he left me alone in the hell of feelings,
now I'm so fucking confused,
don't know what to thinking,
don't know where should I go,
without my sun and my sky,
would I ever make it alone, I don't know,
I just can't say him forever goodbye.
In his eyes is my whole life,
I believed that our love was something special, it was a lie,
it hurts me more than a cut with a knife,
you take my life with you, I'll die.
Cause without your touch and kisses on my body
I can't breath, I refuse to go on,
I don't understand what are you trying, I don't want nobody,
I need someone to tell me "slow down".
Underneath your mask
you're just cruel, cold and selfish,
I wonder should I ask
for more of this torture or let it finish?!




Sve je tako pusto bez tebe,
kao da sam na svijetu sama ostala,
ne mogu naći onu staru sebe,
kad tebe sam bolje od sebe znala.
Tvoj mi osmijeh više ne vedri dan,
tvoja ruka moju suzu ne briše,
nema boja više moj bez tebe san,
oči su mi pune suza, al ne sjaje više.
Otkad tvoj glas ne čujem,
kao da sam netko drugi, ne poznajem se,
samu sebe svaki dan opsujem,
jer nemogu voljet drugog, jer još si moje sve.
Želim tvoj zagrljaj, makar jedan samo,
poljubac mi zadnji nisi dao,
nema nove šanse, oboje znamo,
jer si našu ljubav jeftino prodao.
Zrake sunca, meni kapljice kiše,
svaki se moj osmijeh u suzu pretvori,
kad te spomenu izustim da te još volim tiše,
al tad se uvijek i samo nebo otvori.

ponedjeljak, 10.03.2008.

...napravi se lud...vodi me bilo kud...ona će spavati, nikad neće saznati...napravi se lud...jer bježiš uzalud..trebam tebi ja, to je čista kemija...

Ello piploviči moji...
Ovo bi mogao bit bolestan post, pošto mene od petka neki kurac puca i ne znam šta mi je...pukla sam totalno..ne prestajem se smijat, čak i kada apsolutno ništa nije smješno, ful sam dobre volje i hiperaktivna, što baš i nije moj slučaj inače, ne kažem da mi nije drago zbog toga, jer je i to jako, ful sam super, al neznam koji je tome razlog..Pričam gluposti sto na sat i svi mi govore da nisam normalna, ali mene to zabrinjava-ne....zaboli me...zaboli me šta itko misli...ja sam tako super...tako se jebeno dobro osjećam nakon toliko vremena i najmanje mi je važno šta će netko mislit ili goovorit..zaboli me...
Valjda je sve počelo od trenutka kada sam odlučila šta želim, šta osjećam...kada sam neke stvari shvatila i najvažnije-PRIHVATILA...tako mi je bolje od tada...možda je ovo zato, jer sam odlučila okrenut sasvim novu stranicu u životu, isprobat sasvim nove stvari a prošlost ostavit iza sebe i ne osvrtat se na nju, ne više..pogotovo ne na neke osobe koje su tu prošlost učinile onakvom kakvom jesu..one više ne postoje za mene...greške...to je sve...jedini je problem šta moja najveća greška baš otkad sam to odlučila svim snagama ponovo pokušava postati moja sadašnjost, zove me i ne da mi mira, ali nema šanse, jer odkad sam posložila neke stvari u glavi, kliker za tu osobu ne radi više, i njegovo ime je u mojoj glavi samo prazan pojam koji je nekad nešto značio, a sada nije ništa, ne predstavlja ništa, njegovo ime na mom monitoru u meni ne budi nikakve osjećaje, nikakve misli, jednostavno-kao da se ništa nije ni dogodilo...tako se osjećam i ponašam, nek on zove, nek troši pare...ko ga jebe...kad ga vidim...tko je to? otkad sam to tako prihvatila, razmislila o svemu i shvatila sve, ful mi je lakše i promijenila sam neke stavove, shvatila da su neki ljudi bili u pravu i sve je drugačije...
Druga osoba...njega pokušavam svim silama također zaboravit, jer je tako bolje za mene...iako on nije uništio apsolutno ništa u mom životu, moram ga zaboravit...iz dobro poznatih razloga,meni i još nekim ljudima, moram ga izbacit iz glave...on je isto dio bliže prošlosti, a ja ne želim jednostavno nikakvu prošlost, tu osobu želim u svom životu u nekom drugom smisla željeti i imati, a ne u ovom u kojem ja to želim osjećajima...al dobro, jednom ću uspjet, jer se više ni oko toga ne zamaram, briga me...živim za sad, radim šta osjećam da želim sad, u ovom trenutku, jedino pazim da to nije vezano za prošlost jer to onda opet nema smisla...
Jedna treća osoba mi se stalno mota po glavi zadnjih par dana, i mogu reć da me to čini ful sretnom, netko novi, netko tko mi nije dosadio, potpuno nova osoba, tako je sladak.......samo problem je šta znam da je to kratkotrajno i prolazno, tek faza....al ona lijepa faza kad si ful hepi kad vidiš nešto što je tako slatko da te zub zaboli, i što ti odmah popravi raspoloženje iako moje ne treba popravljat hih, da pokucam...
I tako..sve je bolje uglavnom...Sve ove usrane emocije ja naravno lakše podnosim kad imam uz sebe najbolje frendove na svijetu koji su uvijek tu za pravi savjet i za sve baš sve...HVALA VAM, VOLIM VAS PUNO....oni su osobe od kojih nikad ne bih odustala, jebeš zaljubljenost, ljubav, sva ta sranja, sve to prolazi..al prijatelji ostaju..ako su pravi, jer samo pravo prijateljstvo je dovoljno jako da podnese sve prepreke ovog usranog života, a ima ih puno, i samo pravo prijateljstvo će opstati i bit vječno...nadam se da je moje svako indvidualno prijateljstvo sa svakim od osoba koje smatram takvima pravo..jer ne želim izgubit nijednog od njih..
Škola je ok...naravno boring...4.godina, sve je drugačije, jebe me maturalna radnja, danas sam se šokirala kad smo dobili rok za predat koji je dr.mjesec, a ja ni počela radit jer sam najljenija osoba koju poznam i koju ču ikad poznat...moram se trznut..stvarno...da kasnije nemam sranja... i tako... u sub idem van, napokon s mojom Moxicom...bubav moja...nismo bile vani vec preeeedugo.........i fali mi........i zato ful jedva čekam da napravimo špicu kakvu znamo samo mi...heh....njoj pusicu šaljem ovim putem..iako ona nikad ne čita moje postove pošto njoj net ne radi već dobrih godinu dana...
A mene komp onako dobro jebe, ispizdit ću na živce, usporen, sad mi još crkla zvučna kartica pa sam izgubila jedini izvor zvuka u sobi šta ne podnosim, a popravak ove krntije se ne isplati....jaoooooo..........
eto..to je to od mene...šaljem vam pusicu i idem...Posebni pozz mojim frendovima....koje svaki dan sve više vovim...sorrite mi ako sam malo naporna ovih dana...puca me =)



P.S.
ZA SVE ANONIMCE
Dajte se ili potpišite kad ostavljate komentare ili ih ne ostavljajte, nemojte i pisat te anonimne poruke jer sam alergična na to,stvarno jesam, i onda vas moram nagovarat da se potpišete, odsad to ignoriram, zato ili se potpišite ili ne pišite ništa...jer ionako ako ne znam tko ste,kakve vam svrhe ima komentar? Meni do mišljenja ljudi koji mi nisu važni nije stalo....a to dal nekog zamijećujem ili ne..kako bi se to moglo promijenit ako neznam o kom se radi? Nemojte krivo skužit, al tako je...pusa =)

srijeda, 05.03.2008.

...jednu mladost imam,samo srce jedno, a mi nismo zajedno...=(

Znam da će sad s ovim postom nakon onog posta od neki dan ispast da sam ja totalno zbunjena i da sama ne znam šta hoću....Ma možda i je tako...al jednostavno, ovaj je život totalno kompliciran...i nije stvar da ja neznam šta hoću nego da ono šta hoću možda i nije najbolje za mene...
Da, u ponedjeljak su mi potonule sve lađe-kojih ni nemam-jer sam mislila da sam ga izbubila...al na kraju je to sve dobro završilo...
Al danas sam razmišljala...cijeli dan nisam mogla prestati misliti o svom životu i sranjima u njemu..i odlučila da ne želim to...da ću prekinut to prije nego što je zapravo i počelo,ako se to može tako nazvat jer je počelo još odavno...al nema smisla...nema smisla sebi zagorčavat život...sebi radit gore....jer meni su uvijek drugi na prvom mjestu al sam shvatila da ću tako uvijek sebe sjebat do kraja, i da trebam mislit na sebe i svoju budućnost...A s njim..ne, snjim se ne mogu zamislit u budućnosti...istina, stalo mi je do njega...JAKO...i ponovit ču po ko zna koji put-uvijek ali uvijek će mi bit..ipak je on bio u mom životu što nitko drugi nije, bila sam spremna sve za njega...i kako je uvijek završilo? i ok..možda se i je ovaj put promijnio, to neću saznat jer sam odlučila da je tako bolje, jer i ako je, ja i on smo jednostavno prerazličiti...i nikad ne bi mogli imat nešto što ja želim...jer želimo različite stvari...različite živote...nismo krivi, to nisam rekla, al tako je...i svi su bili u pravu kad su mi to govorili,priznajem, al ja nisam htjela čut za to...bili su u pravu, al mene i sad boli što ovo radim jer mi je stvarno stalo do njega, al bolje da prekinem sad nego kad bude još bolnije a bilo bi...ako 100 puta prije nije završilo drugačije, neće ni sad....to je kao priča kojoj znam kraj jer sam ju toliko puta pročitala...i nema od toga ničeg...čemu se mučit za nešto od čega neće ostat ništa osim uspomena i bolnih sjećanja? znam da on to neće shvatit al tako je..jer od ovog neće bit ono što ja želim a šta je najgore ja ne želim svoju budućnost ni bližu ni dalju s nekim kao on...prerazličiti smo i to ne može funkcionirat,jer da,suprotnosti se privlače, al ne ovakve...ne ovako...
Uvijek je bilo tako ,a tek sad to shvaćam...meni je snjim bilo lijepo dok je trajalo, uvijek mi je bilo lijepo, al kad razmislim, da bilo je dok smo bili zajedno, onih 2 sata na dan, a ostalih 22 sata sam plakala od muke kad sam razmišljala šta imam od toga...dok sam razmišljala i pucala mi glava skim me sad vara...jer je takav...bio, kaže da se promijenio,tj.ovaj put to nije rekao, to sam vidjela, al i ako je...to nije to...to uostalom više nije to ni s moje strane, jer to što mi je stalo do njega je jedna stvar, koja će uvijek biti tu, al više nisam zaljubljena, odavno...čemu pokušavat popravit ono što je nepopravljivo? plače mi se jer sam to shvatila, boli šta znam da sam u pravu i šta moram to pustit, al bolje sad..sorry mi...nadam se da ćeš shvatit jednom..jedino što želim je da me pozdraviš kad me vidiš, a ne da se sad mučimo i onda prekinemo kao i svaki put prije i mrzimo se, seremo jedan po drugom iako to ne mislimo, a kad se sretnemo okrećemo glavu i ne pozdravljamo se jer me to jako boli...kad netko tko mi je bio sve, do kog mi je stalo i ko mi je bio poseban i s kim sam bila prilično dugo sad prolazi kraj mene ko kraj zida..ne želim to...nemoraš mi bit frend, to nikad ni nisi bio...al pozdravit se možemo...i da...sjeti me se bar nekad..jer ja tebe hoću...ne nekad, nego često ko i dosad jer tako nešto ne bih nikad mogla zaboravit...al više nikad neću ništa pokušat ponovo kao ovaj put, jer je to greška, to je nešto što nikad neće bit ono pravo...jer se ne kužimo, jednostavno ne...
i shvatila sam da od svega nemam ništa...od toga...onda ne želim više ona glupa brijanja na jednu večer, to je tako glupo...šta imam od toga? zabrijem s nekim iz neznam kog razloga u subotu npr, koji sigurno nije da mi se sviđa jer sam pripita i ne sjećam se ni kako izgleda, sigurno mi se neće ni počet sviđat jer smo zabrijali jednom, ništa takvo...to već dugo ne želim i to se tu i tamo desi kad sam dovoljno pijana za to, al više ni to ne želim...od toga nemam ništa...to su samo brojevi u mom životu...ja želim napokon nešto što će vrijediti....nešto što želim već dugo, što će me ispunjavat i znat ću da je pravo i da vrijedi...a to ne mogu nać..jer je ljubav tako prokleto sjebana...sviđa mi se netko, ja nemam šanse...pogotovo ovaj moj slučaj..ja se sviđam nekom, on meni ni najmanje...kad će sve doć na svoje?!?!
Ovo sad je možda bilo iz razloga što sam ja pomislila da su mi se vratili stari osjećaji, al to se više nemože desiti ne nakon svega...jer mi je bilo tako dosta svega,tako sam bila umorna od toga da patim za nekim ko me ne gleda na način na koji želim i onda u krivo vrijeme i na krivom mjestu sretnem njega, s kojim sam imala kolko tolko nešto posebno,nešto najposebnije i mislim da to želim opet...i onda se on još javi..i to je to...gotovo...hvala Bogu da sam to shvatila..i još je jedan razlog...želim zaboravit ovog drugog za kojim sam luda....ful....ne želim da mi se sviđa...oni koji znaju o kome pričam znaju i zašto ga moram zaboravit...al to je tako teško kad svakim trenom sve više mi znači..jer je jednostavno preposeban dečko, to su svi rekli. tako drag...tako ...sve....i znam da da ima priliku s njim bi imala sve ovo što hoću i želim..i to me ubija...što je to nešto nemoguće...kažu da je sve moguće,al moje nade su potonule u vezi s tim...da je moguće, kvragu, već bi bilo nešto....i zato ga želim zaboravit...ne želim stvorit lošu sliku o njemu samo zato što nemogu bit snjim...
ja sam totalno zbuki a? da...komplicirana cura u jednostavnom svijetu...prije obrnuto al dobro..
znači riješila sam svoje osjećaje i shvatila šta želim i šta osjećam prema kome...naravno tu ima i trećih osoba ko i svima...al te treće u samo ono...slatki, simpa, zgodni...ni ne poznam ih to je samo ovako..al tko zna..možda više sreće s nekim od njih...da šatro...meni sreća? HAHAHA... mislila sam da bi sad o onim mogla bit hepi i sve to, al mislim da je pametnije ovako...jer nisu uvijek osjećaji najvažniji, nekad treba i glavu poslušat...Hvala Dokiju i Martini jer su potvrdili svoju teoriju,hihi...koja je bila točna samo sam ja to tek tad shvatila...tako i je, imate pravo...al nije ni to dobro jer opet..šta imam od toga?ništa...VELIKO ništa...
Dosta sam jadikovala,lol...idem....pusa ljudi....=)
volim vas..i hvala šta trpite ove moje gluposti...najveća pusa AK, Lani, Sari i Marchi....Sara tebi isto velika pusa, puno si mi i ti pomogla, nakon razgovora s tobom uvijek mi je bolje...a bit će i tebi bolje...moramo se nadat,jelda?
AE...SAPU

ponedjeljak, 03.03.2008.

OPROSTI

Znam da sam sinoć malo pretjerala s njim,
i ne, stvarno ne znam šta mi bi da pogriješim..
Da si mi jedini KUNEM SE U MAJKU I U BOGA...
Da si moj cijeli svijet, lažem srećo, lažem imam koga...

Sve sam živo pokvarila,
živa bih se zapalila,
da me ubiješ ne bih ja žalila...
Neka crno sve postane,
nek mi jutro ne osvane...
uzmi nosi sve meni šta ostane...

Znaj, nije vrijedan onih riječi, spomena...
To, to je bio mali hir i promjena..
Ko je taj, reci mi, ko na ludi kamen nije stao...
Samo ti prokleti, prije mene ti si mene znao...

Znam da su meni uvijek drugi krivi...i znam da sam preponosna da ikad priznam grešku i ispričam se....to radim samo kad mi je jako stalo do nečeg i ne želim nešto izgubit...a sad priznajem-kriva sam...sjebala sam..i znam da ti nećeš ovo pročitat vjerojatno..al OPROSTI MI....žao mi je ko nikad....osjećam se ko zadnji idiot na ovoj planeti...i neželim tražit izlike, razloge...jednostavno, ja sam razlog..ja sam kriva...ja sam glupa...neznam kako da ispravim kad mi nedaš uopće šansu...a tvoje ignoriranje boli više nego da me izvrijeđaš i ne znam šta drugo... ja samo znam da se ono nije trebalo desit i da nije ovo trebalo ovako završit...ne sad kad je napokon sve moglo bit drugačije... meni trenutno nije stalo do ničeg...nemam volje za ništa...i to mi nije ništa značilo...ne ništa nego APSOLUTNO ništa...al neznam zašto se to desilo..neznam jer se nije trebalo..stalo mi je samo do toga da ti objasnim sve..da mi daš još jednu šansu....još jednom-OPROSTI MI....ne želim odustat i sve pustit kad znam da sam kriva, pa se želim bar potrudit da ja popravim stvari..ako je uopće to moguće...a najmanje želim odustat od onog do čeg mi je stalo...a to si ti...mi....

Nema komentara na ovom postu jer ih ne želim...jer je post samo za jednu osobu...a vi komentirat nastavite na prošlom postu...

subota, 01.03.2008.

....miris tebe ja nosim, dio tebe ja želim biti, kao šapat koji čuješ rado...DIO TEBE...=)

Evo da malo promijenim ritual pisanja postova, napisat cu par lijepih stvari koje sa našla i ful su lijepe i pametne i poučne i tako....=)

VOLIM TE, NE ZBOG TOGA ŠTO SI TI, NEGO ZBOG TOGA ŠTO SAM JA KAD SAM S TOBOM.

NIJEDNA OSOBA NE ZASUŽUJE TVOJE SUZE, A ONA KOJA IH ZASLUŽUJE, NIKADA TE NEĆE RASPLAKATI.

SAMO ZATO ŠTO TE NETKO NE VOLI ONAKO KAKO TI TO ŽELIŠ, NE ZNAČI DA NISI VOLJEN CIJELIM NJEGOVIM BIĆEM.

PRAVI PRIJATELJ JE ONA OSOBA KOJA TE DRŽI ZA RUKU, A DODIRUJE TVOJE SRCE.

NAJGORI NAČIN DA TI NETKO NEDOSTAJE JE DA SJEDIŠ PORED NJEGA, A ZNAŠ DA GA NIKAD NEĆEŠ IMATI.

NIKAD SE NE PRESTAJ SMIJATI, ČAK NI KADA SI TUŽAN, NETKO ĆE SE MOŽDA ZALJUBITI BAŠ U TVOJ OSMIJEH.

MOŽEŠ BITI SAMO JEDNA OSOBA NA OVOM SVIJETU, ALI ZA NEKOGA SI TI CIJELI SVIJET.

NEMOJ PROVODITI VRIJEME SA NEKIM KOME NIJE STALO PROVODITI GA S TOBOM.

MOŽDA BOG ŽELI DA UPOZNAŠ MNOGO POGREŠNIH LJUDI PRIJE NEGO UPOZNAŠ ONOG PRAVOG, I NA TOME ĆEŠ MU, KAD SE TO BUDE DESILO, BITI ZAHVALAN.

NE PLAČI ŠTO JE ZAVRŠILO. SMIJ SE ŠTO SE DOGODILO.

UVIJEK ĆE BITI LJUDI KOJI ĆE TE POVRIJEDITI. NASTAVI VJEROVATI, SAMO BUDI OPREZNIJI.

NE OPIRI SE TOLIKO. NAJBOLJE STVARI SE DEŠAVAJU ONDA KADA IH NE OČEKUJEŠ.

DA BISMO NEKOGA DOLIČNO VOLJELI, TREBAMO GA VOLJETI TAKO KAO DA ĆE SUTRA UMRIJETI.

OSTAVI ONOME KOJI VOLI ONO ŠTO VOLI, JER AKO MU KAŽEŠ DA OSTAVI ONO ŠTO VOLI, ON ĆE I DALJE VOLJETI ONO ŠTO VOLI, A
TEBE ĆE MRZITI.

SAMO ONDA ISTINSKI VOLIMO, KAD VIŠE NEMA POTREBE DA TO KAŽEMO.

LJUBAV JE IGRA ZA DVOJE, U KOJOJ OBOJE MOGU POBIJEDITI.

MOGUĆE JE DAVATI BEZ LJUBAVI, ALI NIJE MOGUĆE VOLJETI BEZ DAVANJA.

VESEO ČOVJEK JE KAO SUNCE. GDJE GOD IDE, OSVJETLJAVA.

AKO TVOJA SREĆA ZAVISI O POSTUPCIMA DRUGIH LJUDI, TADA ZAISTA NEMOŽEŠ BITI SRETNA OSOBA.

ČUDNO JE TO KAKO JE MALO POTREBNO DA BI BILI SRETNI, I JOŠ JE ČUDNIJE KAKO NAM BAŠ TO MALO NEDOSTAJE.

NAJSIGURNIJI NAČIN DA POSTANEŠ NESRETAN JEST TAJ DA ZAHTJEVAŠ DA BUDEŠ VRLO SRETAN.

NE MISLI DA JE TRENUTAK SREĆE NEŠTO MALENO. SREĆA I POSTOJI SAMO U KRATKIM TRENUTCIMA.

USUDITI SE: TO JE TAJNA NAPRETKA.

ČUVAJ SE MALIH PUKOTINA; MALA ĆE PUKOTINA POTOPITI I VELIKI BROD.

ONI KOJI NIKADA NE MIJENJAJU MIŠLJENJE, VOLE SEBE VIŠE NEGO ISTINU.

KAD SU SVI PROTIV VAS, TO ZNAČI DA STE ILI APSOLUTNO U KRIVU, ILI APSOLUTNO U PRAVU.


ŽIVITE DAN PIO DAN I OBAVLJAJTE POSAO PO POSAO. A ZATIM PRODUŽITE PREMA ONOME ŠTO DOLAZI POSLIJE. TO IMA SMISLA. NE POKUŠAVAJTE ŽIVJETI U PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI SVE U ISTI ČAŠ. USPJEŠAN ČOVJEK JE KOJI SE NAUČIO ŽIVJETI SAMO U SADAŠNJOSTI, ALI SE UVIJEK KREĆE PREMA ONOME ŠTO DOLAZI POSLIJE.

LJUBAV NIJE ČUDO, AL ČINI ČUDESA.

SVAKI ČOVJEK JE DJETE SVOJIH POSTUPAKA.

KAD TRAŽIŠ SAVJET, RAZMISLI I O MOGUĆNOSTI NJEGOVA PRIHVAĆANJA.

NEMOJ SE BOJATI ŠTO ĆE TVOJ ŽIVOT ZAVRŠITI. BOJ SE DA NEĆE NIKAD NI ZAPOČETI.

efo...to je to...pusa svima...=)=)=)=)))))))))