Za početak, svima želim SRETAN USKRS!!!!
Drugo, kako nisam pisala prije post, onda sa zakašnjenjem Ady SRETAN ROĐENDAN!!! Koji je bio u petak....sad je samo jedan član AK-a ostao maloljetan..hehe...još samo tri godine....lol...
U petak smo bili vani, cijeli AK proslavit ročkas....vrijeme je bilo koma, kiša je padala, bilo je hladno, i odlučili smo da je pamtnije ne ić pit, jer se baš nikom nije pretjerano ni dalo osim Andija koji je bio pun entuzijazma za klošarenje, pa smo njegovu ideju i prihvatili nakon što su nas ne baš doslovno, ali da, potjerali iz 2 lava šugava jer nismo svi punoljetni....u 9 i pol...da....debili...
kupili smo cugu i išli na deltu, gdje je još bilo i ljudi naravno, koji su čekali bas...i počeli pit....ja sam bila ful super raspoložena i puklo me brzo, neznam točno dokad smo bili tamo, radili gluposti, sramotili se....radili VELIKE gluposti..hehe...i tako...ja neznam kako se nisam prehladila kad sam cijelo vrijeme bila u majici bez rukava po onoj hladnoći i na kiši....bolnaaa.....kad smo se svi-čitaj, ja i Ady, ubili, krenuli smo u Capitano, a put do tamo je u magli....sa premalim brojem kišobrana, tamo smo došli mokri, hvala Dinotu šta me vodio...E sad...taj Capitano....sav mi je u magli, znam samo da sam ja nastavila derat po Martinijima i da je bilo ful strava...sve dok se nije desilo neš al nema veze nakon čega smo svi bili u banani, a ja po običaju napravila scenu veću nego što je bila potrebna, al nisam znala za sebe, i od ponoći valjda do kraja sam provela u suzama, hvala Andiju i Piniću šta su me trpili, i pokušavali da mi njihve riječi dođu do glave, i jesu, al tek drugi dan, pogotovo hvala Andy koji uvijek kaže šta treba.. uglavnom bili smo do nekih 3 i neš, valjda....Završilo je kako nije trebalo, a najviše mi je žao zbog Ady...sorry...
Jučer smo bile ja i ona skupa vani, u Crazyu, i bilo je predobro, priznajem da mi je malo falilo takve zabave,predugo nisam bila i malo za promjenu......sooox...hehe...da.....bilo je ful dobro iako me ljudi tamo jakooo živciraju i žao mi je šta sam se javila jučer na onaj poziv jer da nisam, bilo bi još bolje, ovako sam samo izgubila živce...
eto, praznici su, sad možemo uživat...još čak tjedan dana...a onda još malo škole pa gotovo...da....
Razmišljala sam o onom o čemu sam prije pisala, i shvatila da zbog toga šta se bojim da ću izgubit neke ljude kad završi škola ne trebam bit u badu...sad jedva čekam da završi...od nekih mi se osoba tako sere i ne želim ih više gledat....a osobe koje obožavam znam da ni neću izgubit, jer ako su mi frendovi,pravi frendovi to će i ostat....ako je škola jedino što nas povezuje-onda ni nismo frendovi, a ja znam da meni nije i da ja s vama ostajem i kad sve ovo završi....sebe znam...pa jedna od mojih naj frendica mi je to postala tek u prvom srednje, a ne idemo u istu školu i tad smo se sprijateljile i sve smo bolje svakim danom, i zna se desit da nemamo vremena i da se ne vidimo po mjesec, dva i svejedno-uvijek je sve isto, uvijek joj mogu sve reć, uvijek je ona i dalje osoba koja zna sve o meni i o kojoj sve znam...tako da znam da ćemo i mi ostat, ako smo pravi frendovi, a ako nekima nije stalo i prave se, to će se i vidjet....
općenito, oko ljudi se više ne želim bedirat...nema smisla....nemogu utjecat na nikog..nemogu ja promijenit nikog...ako nekom nije stalo do nečeg....to je tako...nisam ja Bog da ga mijenjam...možda sam to prekasno shvatila...iako vjerujem da nikad nije prekasno...problem je šta ja neznam šta želim...šta želim toliko jednu osobu promijenit da sam već poludila od toga...a nemogu....i nikad neznam na čemu sam....i mrzim to što neznam dal je iskrena ta osoba, dal laže.....nikad ne mogu znat...a stalo mi je ....
kad smo već kod iskrenosti i povjerenja.....ZAŠTO nijedna osoba u mom životu koju volim ne može ostat uz mene do kraja, nemislim da ju izgubim, nego mislim da me uvijek mora izdat....uglavnom me svaka osoba koja to može, a mogu samo one do kojih mi je stalo iznevjerila...i mrzim to što sam u svaku izgubila dio povjerenja...dolazim do toga da nikom ne smijem vjerovat...a to je nemogućue...ja sam jednostavno prenaivna....u to sam se toliko puta uvjerila....sad će jedna osoba mislit da je ovo za nju, neću ime pisat...NIJE....samo sam to shvatila, ja sam ti rekla ne ljutim se i sve je po starom, al da sam dio povjerenja izgubila-jesam, al ovo pišem općenito jer ima malo više osoba....
odsad me briga za sve, neće mene više ništa povrijedit jer mi do ničeg više neće bit stalo, uvjerit ću se u to jer samo tako mogu ostat nepovrijeđena u ovom šugavom svijetu...samo tako...briga me, ne želim više pokazivat svoje osjećaje...zašto? kad nema smisla...jedino što dobijem je još jedno razočaranje...ne želim više nikom vjerovat, jer može bit iskren, a može i lagat, a ako laže-to je ono što me uvijek ubije, i zašto to dopustiti?? znam, sad to pričam, naravno jer nije to samo tako napravit, kad imam jebene osjećaje, i kad sam naivna, kad svima vjerujem i stalo mi je do previše osoba..naravno, do onih koje to zaslužuju, ali i do nekih koji to ne zaslužuju...i na to bi htjela utjecat....
da....
ništa. idem pomalo...ostavljam pusu
e ady,,,jučer...SAVRŠENI MI SMO PAAAR.....faaaaaak....kako sam se izblamirala....ko uvijek =)
KUCNUO JE ČAS U ŽIVOT DA SE VRATIM,
KUCNUO JE ČAS DA PRESTANEM DA PATIM,
DUGO SAM U ČETIRI ZIDA SAMA SEBE KAŽNJAVALA,
PREDUGO SAM SAMOVALA!!!!
PALITE SE, SVJETLA VELEGRADA, STIŽEM JAČA NEGO ŠTO SAM BILA,
NIŠTA NIJE IZGUBLJENO, ŽIVOT IDE DALJE,
PROŠLOST SAM Z A B O R A V I L A !!!
Post je objavljen 23.03.2008. u 13:49 sati.