Znam da će sad s ovim postom nakon onog posta od neki dan ispast da sam ja totalno zbunjena i da sama ne znam šta hoću....Ma možda i je tako...al jednostavno, ovaj je život totalno kompliciran...i nije stvar da ja neznam šta hoću nego da ono šta hoću možda i nije najbolje za mene...
Da, u ponedjeljak su mi potonule sve lađe-kojih ni nemam-jer sam mislila da sam ga izbubila...al na kraju je to sve dobro završilo...
Al danas sam razmišljala...cijeli dan nisam mogla prestati misliti o svom životu i sranjima u njemu..i odlučila da ne želim to...da ću prekinut to prije nego što je zapravo i počelo,ako se to može tako nazvat jer je počelo još odavno...al nema smisla...nema smisla sebi zagorčavat život...sebi radit gore....jer meni su uvijek drugi na prvom mjestu al sam shvatila da ću tako uvijek sebe sjebat do kraja, i da trebam mislit na sebe i svoju budućnost...A s njim..ne, snjim se ne mogu zamislit u budućnosti...istina, stalo mi je do njega...JAKO...i ponovit ču po ko zna koji put-uvijek ali uvijek će mi bit..ipak je on bio u mom životu što nitko drugi nije, bila sam spremna sve za njega...i kako je uvijek završilo? i ok..možda se i je ovaj put promijnio, to neću saznat jer sam odlučila da je tako bolje, jer i ako je, ja i on smo jednostavno prerazličiti...i nikad ne bi mogli imat nešto što ja želim...jer želimo različite stvari...različite živote...nismo krivi, to nisam rekla, al tako je...i svi su bili u pravu kad su mi to govorili,priznajem, al ja nisam htjela čut za to...bili su u pravu, al mene i sad boli što ovo radim jer mi je stvarno stalo do njega, al bolje da prekinem sad nego kad bude još bolnije a bilo bi...ako 100 puta prije nije završilo drugačije, neće ni sad....to je kao priča kojoj znam kraj jer sam ju toliko puta pročitala...i nema od toga ničeg...čemu se mučit za nešto od čega neće ostat ništa osim uspomena i bolnih sjećanja? znam da on to neće shvatit al tako je..jer od ovog neće bit ono što ja želim a šta je najgore ja ne želim svoju budućnost ni bližu ni dalju s nekim kao on...prerazličiti smo i to ne može funkcionirat,jer da,suprotnosti se privlače, al ne ovakve...ne ovako...
Uvijek je bilo tako ,a tek sad to shvaćam...meni je snjim bilo lijepo dok je trajalo, uvijek mi je bilo lijepo, al kad razmislim, da bilo je dok smo bili zajedno, onih 2 sata na dan, a ostalih 22 sata sam plakala od muke kad sam razmišljala šta imam od toga...dok sam razmišljala i pucala mi glava skim me sad vara...jer je takav...bio, kaže da se promijenio,tj.ovaj put to nije rekao, to sam vidjela, al i ako je...to nije to...to uostalom više nije to ni s moje strane, jer to što mi je stalo do njega je jedna stvar, koja će uvijek biti tu, al više nisam zaljubljena, odavno...čemu pokušavat popravit ono što je nepopravljivo? plače mi se jer sam to shvatila, boli šta znam da sam u pravu i šta moram to pustit, al bolje sad..sorry mi...nadam se da ćeš shvatit jednom..jedino što želim je da me pozdraviš kad me vidiš, a ne da se sad mučimo i onda prekinemo kao i svaki put prije i mrzimo se, seremo jedan po drugom iako to ne mislimo, a kad se sretnemo okrećemo glavu i ne pozdravljamo se jer me to jako boli...kad netko tko mi je bio sve, do kog mi je stalo i ko mi je bio poseban i s kim sam bila prilično dugo sad prolazi kraj mene ko kraj zida..ne želim to...nemoraš mi bit frend, to nikad ni nisi bio...al pozdravit se možemo...i da...sjeti me se bar nekad..jer ja tebe hoću...ne nekad, nego često ko i dosad jer tako nešto ne bih nikad mogla zaboravit...al više nikad neću ništa pokušat ponovo kao ovaj put, jer je to greška, to je nešto što nikad neće bit ono pravo...jer se ne kužimo, jednostavno ne...
i shvatila sam da od svega nemam ništa...od toga...onda ne želim više ona glupa brijanja na jednu večer, to je tako glupo...šta imam od toga? zabrijem s nekim iz neznam kog razloga u subotu npr, koji sigurno nije da mi se sviđa jer sam pripita i ne sjećam se ni kako izgleda, sigurno mi se neće ni počet sviđat jer smo zabrijali jednom, ništa takvo...to već dugo ne želim i to se tu i tamo desi kad sam dovoljno pijana za to, al više ni to ne želim...od toga nemam ništa...to su samo brojevi u mom životu...ja želim napokon nešto što će vrijediti....nešto što želim već dugo, što će me ispunjavat i znat ću da je pravo i da vrijedi...a to ne mogu nać..jer je ljubav tako prokleto sjebana...sviđa mi se netko, ja nemam šanse...pogotovo ovaj moj slučaj..ja se sviđam nekom, on meni ni najmanje...kad će sve doć na svoje?!?!
Ovo sad je možda bilo iz razloga što sam ja pomislila da su mi se vratili stari osjećaji, al to se više nemože desiti ne nakon svega...jer mi je bilo tako dosta svega,tako sam bila umorna od toga da patim za nekim ko me ne gleda na način na koji želim i onda u krivo vrijeme i na krivom mjestu sretnem njega, s kojim sam imala kolko tolko nešto posebno,nešto najposebnije i mislim da to želim opet...i onda se on još javi..i to je to...gotovo...hvala Bogu da sam to shvatila..i još je jedan razlog...želim zaboravit ovog drugog za kojim sam luda....ful....ne želim da mi se sviđa...oni koji znaju o kome pričam znaju i zašto ga moram zaboravit...al to je tako teško kad svakim trenom sve više mi znači..jer je jednostavno preposeban dečko, to su svi rekli. tako drag...tako ...sve....i znam da da ima priliku s njim bi imala sve ovo što hoću i želim..i to me ubija...što je to nešto nemoguće...kažu da je sve moguće,al moje nade su potonule u vezi s tim...da je moguće, kvragu, već bi bilo nešto....i zato ga želim zaboravit...ne želim stvorit lošu sliku o njemu samo zato što nemogu bit snjim...
ja sam totalno zbuki a? da...komplicirana cura u jednostavnom svijetu...prije obrnuto al dobro..
znači riješila sam svoje osjećaje i shvatila šta želim i šta osjećam prema kome...naravno tu ima i trećih osoba ko i svima...al te treće u samo ono...slatki, simpa, zgodni...ni ne poznam ih to je samo ovako..al tko zna..možda više sreće s nekim od njih...da šatro...meni sreća? HAHAHA... mislila sam da bi sad o onim mogla bit hepi i sve to, al mislim da je pametnije ovako...jer nisu uvijek osjećaji najvažniji, nekad treba i glavu poslušat...Hvala Dokiju i Martini jer su potvrdili svoju teoriju,hihi...koja je bila točna samo sam ja to tek tad shvatila...tako i je, imate pravo...al nije ni to dobro jer opet..šta imam od toga?ništa...VELIKO ništa...
Dosta sam jadikovala,lol...idem....pusa ljudi....=)
volim vas..i hvala šta trpite ove moje gluposti...najveća pusa AK, Lani, Sari i Marchi....Sara tebi isto velika pusa, puno si mi i ti pomogla, nakon razgovora s tobom uvijek mi je bolje...a bit će i tebi bolje...moramo se nadat,jelda?
AE...SAPU
Post je objavljen 05.03.2008. u 21:11 sati.