|
|
LJETNA NOĆ
U vreloj noći na mjesečini
sama stojim, drhtim-osjećam,
stojim dugo gdje prvi put smo se poljubili,
slike stare u sebi vraćam.
Nepomično stojim, suza nesvjesno poteče,
drhtavim rukama nikotinom se trujem,
u prošlost me vraća ovo ludo veče,
"al tebe nema", glas u sebi čujem.
Pogledam nebo i sjetim te se jače,
dvije zvijezde što sjaje kao tvoje oči,
srce mi za tobom još uvijek plače,
i želi te ponovo osjetiti ove noći.
Sve je kao nekad, ništa drukčije nije,
samo umjesto sretnog para, ja stojim sama,
tresem se i gorim, srce brzo bije,
kao i ovaj grad,i nas prekrila je tama.
Stojim dugo na tom mjestu našem starom,
pritam se,ljubavi stara, gdje si ostao,
je te još želim istim, starim žarom,
al nema te, ovo mi je mjesto svetinja postalo.
IKS IKS IKS IKS IKS
Bio si moja java i san,
mjesec dok je noć, sunce dok je dan...
Bio si moja radost i tuga,
al zvala te je ljubav nova, ljubav druga...
Bio si moja suza i smijeh,
moja čista nevinost i najveći grijeh...
Bio si moj zrak i voda moja,
sve što sam htjela bila je ljubav tvoja...
Bio si mi sve, baš sve,
al nestala je naša sreća, odnijela mi sne...
Naša je igra bila na sve ili ništa,
mogla sam dobiti sve, a spala sam na ništa...
Bez tebe smisao tražim stalno,
al ništa više nije isto, ne mogu živjeti normalno...
Tražim te u pjesmi slavuja, zovem u snovima,
tugu skrivam, a slamam se, slamam noćima...
Suze su mi postale jedini pomak,
a ubija me pomisao na novi odmak...
Ne želim ništa novo, ništa što nisi ti,
ubit će me samoća, ne želim disati !!!
MRZIM TE.......
Mrzim te, jer sam srela te,
mrzim te, jer sam upoznala te...
Mrzim te, jer si mi poklonio osmijeh svoj,
mrzim te, jer si postao cijeli svijet moj...
Mrzim te, zbog lažnog sjaja u očima,
mrzim te, zbog milijun suza noćima...
Mrzim te, jer si me ikad dotaknuo usnama,
mrzim te, jer još mi tečeš venama...
Mrzim te, jer si mi slatke riječi govorio,
mrzim te, jer si me u crno zavio...
Mrzim te, jer sam ikada rekla ti da,
mrzim te, jer bez tebe neznam kuda...
Mrzim te, jer lagao si me dugo,
mrzim te, jer zaboraviti te ne mogu, tugo...
Mrzim te, koliko je more veliko, mrzim te,
a najviše mrzim te jer još uvijek ... volim te !!!!!!!
LAŽI ME...
Slaži me još jednom, reci da sam tvoja sreća,
sudbina tvoja i ljubav najveća...
Između dva poljupca laži da me voliš,
da se svaku večer za našu ljubav moliš...
Laži me kao nekad da sam sve tvoje,
da nikad nijednu volio nisi kolko mene, srce moje...
Reci mi samo noćas koliko me želiš,
i nikad, baš nikad s drugim da me dijeliš...
Laži me, laži satima, i ljubi me do zore,
molim te slaži, koliko stalo ti je...
Kao nekad pričaj mi one priče svoje,
da nijedna nema oči kao što su moje...
Ljubi me slatko iza maske te,
ne daj me drugome dok vjerujem ti sve...
Još noćas me laži, uvjeri me u to,
da ti je stalo da smo zajedno...
Postigni to, onako kako znaš,
da ti vjerujem, nek još malo naivna ispadam...
Ma, samo večeras skini mi zvijezde polako,
da dobiješ što hoćeš, pa me pustiš lako...
Večeras mi samo još u lice laži,
a onda mi zauvijek zbogom kaži...
Nakon noćas lagat me za sve prestani,
i kao pepeo iz mog života nestani !!!
JOŠ JEDNA PJESMA
Opet sam tvoje usne na svojima osjećala,
opet tvoje oči u magli gledala...
Opet sam te kao nekad cijele noći ljubila,
i miris tvoje kože snažno osjećala...
Napokon sam opet s tobom sretna bila,
nakon dugo čekanja ova ptica dobila je krila...
Napokon sam ti se vratila, već dugo to želim,
otkad smo rastavljeni, to hoću srcem cijelim...
Napokon opet u zagrljaju me držiš svome,
opet me čuvaš od svijeta cijelog i zlobe...
Opet nisam sama, s tobom dijelim sve,
kao nekad davno opet snivamo sne...
I baš kad sam počela vjerovati u bajku tu,
zvuk budilice prekinuo me u snu...
Baš kad sam pomislila da se ovaj put ne varam,
shvatim da opet to što želim samo sanjam .....!!!
PJESMICA
Suza u mom oku tisuću i još,
život bez njega tako je loš...
Prazninu popuniti ništa ne može sada,
otrov mi dušu pretvara u šaku jada...
U mom srcu ničeg nema osim zime,
samo me njegovo u život vodi ime...
Bez njega je sve ništa, s njim ništa sve,
a otišao je, otišao, zauvijek od mene....
Lijepo su mi govorili "patit ćeš ko nikad",
al slijepo je srce kad je ljubav vladar...
Tijelu se naređivat ne može kad gori jače no ikad,
kad mu je minut nježnosti najveći dar...
Evo me sad tu, pred Bogom i ljudima,
za milost molim, da ne patim više,
da mi se bar malo promjeni sudbina,
da za osvetu počne duša da mi diše...
Jaka ko stijena nekad sam bila,
u očima sjaj i vječnost krila,
al on me slomio ko nikad nitko,
kud baš on, to je jadno, nisko, plitko...
Ma dovraga sve, zaboravit ću te, uspjet ću to,
jednom sigorno da, al kad, Bože, kad?!
Spasi me, daj da nestane iz mog svijeta ko
kap kiše što teče kao suza niz moje lice sad...
A koliko te volim i koliko sam te uvijek voljela,
svijestani nikad nećeš biti,
za nas sam se mjesecima borila, molila,
a sad znam samo još suze liti...
Nosi se otkud si došao, bit će mi lakše tako,
ako nestaneš sa zemlje zauvijek,
jer znam da te neću preboljeti lako
i dio mene ostat ćeš zauvijek...
XXX
Ljudi ne shvaćaju
koliko rastanak boli,
i uvijek tračaju
da još te volim.
Na spomen tvog imena
ježim se i drhtim usred ljeta,
a kad je hladna zima
suze vrele prati sjeta.
Svake oči smeđe na ulici
u meni bude nemir,
što mogu, sad mi reci,
kad bio si moj svemir?
Kad me za te pitaju,
lagati moram da me briga nije,
a probude čežnju moju
da opet mi srce kraj tvog bije.
Mrtva sam iako djelujem živa,
kad čujem da te spomenu
miris starih dana koji u meni se skriva
kuca na vrata i vraća te sjećanju.
LJudi samo žele da im priznam
da još mi je stalo,
iako to dobro skrivam
i to je premalo.
Vide svi da još patim,
da te želim vidjeti,
htjela bih da ti se vratim,
ponovo te dodirnuti.
Samo bih da mi netko kaže
dal me se sjetiš često,
ma briga me, nek me i slaže
da još mi u srcu čuvaš mjesto.
Ne želim da me žale svi,
pitaju gdje si sada ti,
gdje su ostali svi oni sni,
dal se zemlja još radi nas vrti.
Znam da nije moguće ponovo,
al htjela bih samo jedan dan
da se vratim dok bili smo zajedno,
pa makar samo i kroz san.
MOJ KRAJ
Na rubu života svog
ispred ogledala stala sam,
pogledala dubinu oka plavog
vlažnog, što novi vidjeti neće dan.
Shvatih, gledam malu suzu,
zagledala sam se u nju,
primakla joj se sasvim blizu
da vidim svu u njoj tugu.
Uspomena svaka iz nje izvire,
suncem okupano tvoje lice,
čak i glas iz suze se čuje,
dva dijamanta smeđa i rumene usnice.
U suzi samo tebe ima,
jer svaka me uspomena za tebe veže,
al odnosi te sve dalje plima
dok ja dišem sve teže.
Slova imena najljepšeg
vrtre se u plavom moru,
shvatim da je i moje oko najljepše
kad u njemu ti čekaš zoru.
Polako lice ti blijedi,
sve je dalje srcu mom,
neki novi tračak svjetlosti slijedi,
neko novo oko čuva te u srcu svom.
Draga slika postala je mutna,
iz drugog oka kap jedna siđe,
i dok tijelo duša napušta
i ova suza u nepovrat otiđe...
SUDBINA
MOžda se oni sreli ne bi nikada
da sudbina nije se umješala,
i spojila dvoje goluba,
ljubav im u srca gurnula.
On ju je zavolio ko nijednu,
mislio je da je to nemoguće,
da bude vjeran i voli samo jednu,
da mu je srce kraj njenog vruće.
Ona mu se prvom predala,
jer da voli ga, dobro je znala,
svaku riječ mu je vjerovala,
sve svoje njemu dala.
Ljubav njihova bila je vječna,
voljeli su se jako,
od najdubljeg mora do najdalje zvijezde što sja,
vidjeti mogao je svatko.
Sudbina ih spojila,
al ona ima svoj plan uvijek,
ta ista ih rastavila,
mladoj golubici oduzela ljubav zauvijek.
S ovog svijeta otići je morao on,
svijesna nije bila što se dogodilo,
zvala ga je, htjela u naručje dragom,
al prst sudbine ih rastavio.
Život bez njega htjela nije,
njene ruke prvi put osjetile su bol,
što će drugi patiti, briga ju bilo nije,
na svoju ranu stavila je sol.
Crvena krv podom poteče,
iz njene ruke mlaz se prolije,
bilo im je to poslijednje veče
što su kao ljudi proveli zajedno.
Sada njihove duše mir su našle,
sretni su u ljubavi bezuvjetnoj, vječnoj,
usne su im se ponovo takle
gore, gdje mjesta ima svakoj duši izgubljenoj...
MRZIM JU
Gledam u tu djevojku,
koja sviđa se sada tebi,
ima ona facu slatku,
al ne šljivi te, ma pogledala te ne bi.
Mrzila sam što nemam njene oči,
što si me zaboravio zbog nje,
što nju zoveš svake noći,
što ulazi u tvoje sne.
Mrzila je, jer stobom je mogla biti,
iako to nije učinila,
nisam mogla ljubomoru kriti,
jer još sam te voljela.
Sada... razloge imam druge,
i mrzim ju još jače,
mrzim jer nije bila na mom mjestu oduvijek,
što ona zbog tebe ne plače.
Da je bar ona u tvojoj ljubavi uživala,
a sada kao ja dušu svoju žalila,
da je bar otpočetka bila tvoja voljena
i tvoje dobre strane bezuspješno tražila.
Mrzim ju, jer ona je sretna,
s tobom nikad nije bila,
gledam kako je bez tuge, poletna,
još ima svoja bijela krila.
Mrzim ju, jer sam te od nje čuvala,
a sebe samu uništila,
jer sam njenu sreću očuvala,
a samu sebe ubila...
CIGARETA
Kad se sjetim tvojih dodira
izgaram kao ova cigareta,
nestajem u oblaku vlastitog dima,
ostaje samo opušak čađavih nota.
Svaki tren bola s tobom proveden
kao jedan povučen je dim,
svakim trenom život mi gašen,
u pepeo se pretvarao, činio te zlim.
Bol i tuga u meni kao katran i nikotin
dok postojim bit će tu,
al nestat će kad kao i cigareta izgorim,
kad u pepeljari pridružim se ostalim što nisu na životu.
Brzo cigareta u pepeo se pretvori,
brzo ovom životu dođe kraj,
kad ljubav u nama grob tjeskobe stvori,
kad duša shvati da zbog mržnje neće u raj.
Ti si taj koji zadnju cigaretu pali,
svaki će mi novi udah dima jedan dah oteti,
brzo će i tvoja cigareta postati tek opušak mali,
a moj život ugasiti se, pepeo će postati.
XXX
Kroz maglu se sjećam tebe, nas,
nekad ti u tišini iz daljine čujem glas.
Voljela sam te kao mala curica igračku koja nije njena,
bio si moj, al nikada potpuno, tugo jedina.
Svim srcem voljela sam onog koji srce ni nema,
ljubio si me, a poljubac od tebe nikad nisam dobila,
našu ljubav sam pazila, a tvoja moć ju slomila.
Suze moje nisu omekšale dušu tvoju okrutno,
voljela sam te, a sada kunem sudbinu prokletu!
XY
Moj je život samo pjesma bez refrena,
priča bez riječi, bez smisla i slova.
U mom životu ničeg radosnog nema,
tuga piše priču moje mladosti bez snova.
Bio si svjetlo u mom životu nekad,
jedino sunce što ikad je sjalo nad livadama boli i tuge,
al naravno da i tebe izgubila sam, sreće meni nikad,
sunce palo, a vječna noć prati moje besciljne pruge.
Cijeli život ja sam putnik bez cilja,
tražim mali kutak kojem pripadam,
al ne postoji, kad ti bio si mi zvijezda vodilja,
a sada samo sve dublje u život blato propadam.
Duša me napustila, ne pripada mi više,
a srce mi je ostalo kod onog za kog sam život dala,
nemam ništa, neznam zašto ovo biće diše,
kad samo rupa ko rog mračna u meni je ostala.
Htjela bih se probuditi negdje gdje ima boja,
negdje gdje još postoje osjećaji, makar i bol,
jer i ona je od ovog tupog ludila bolja,
bez tebe sam kao more koje izgubilo je sol.
Kao ptica koja odjednom letjeti ne može,
kao nebo koje plače bez prestanka, kiše stalno liju,
vrati mi smisao života ovog jadnog, Bože,
tko su svi ovi ljudi koji mogu da se smiju?
XXX
O God, help me to forget him,
I can't live with this pain in my soul,
he hurts me cause he broke my dream,
the day I lost him was the day I fall.
He became my whole world and universe,
and than he left me alone in the hell of feelings,
now I'm so fucking confused,
don't know what to thinking,
don't know where should I go,
without my sun and my sky,
shall I ever make it alone, I don't know,
I just can't say him forever goodbye.
In his eyes is my whole life,
I believed that our love was something special, it was a lie,
it hurts me more than a cut with a knife,
you take my life with you, I'll die.
Cause without your touch and kisses on my body
I can't breath, I refuse to go on,
I don't understand what are you trying, I don't want nobody,
I need someone to tell me "slow down".
Underneath your mask
you're just curel, cold and selfish,
I wonder should I ask
for more of this torture or let it finish?!
XXX
Sa mnom si tu,
u mislima tko zna gdje,
pogled ti bježi prema satu,
pazi da ne zakasniš kod nje.
Ljubiš me, a ja umirem,
jer znam sve, a pravim se da ne,
jer izbgubit te ne smijem, a znam da si njen,
tvoje laži upijam ko zrna istine.
Znam da lažeš,
znam da nakon ovog poljupca si njen,
a ne da ti se pustiti me, kažeš,
ma sve znam, al u srcu si mi zarobljen.
Moram glumiti naivnu budalu,
i praviti se da mislim da si samo moj,
al koliko te volim, šatro ne znam za tu malu,
a tebi nije stalo, još sam ti samo jedan broj...
XXX
Život mi je stao onoga dana
kad sam shvatila da sam ti strana,
kad si mi ljubav bez osjećaja ubio,
kad svaka nada postala je čisto ludilo.
Žilet na vene, al hrabrosti nemam,
ne mogu zamisliti da oko tvoje nikad više ne ugledam,
antidepresivi da te iz glave izbacim,
al samo sve više na tebe mislim.
Ne gledaj me kako umirem sada,
odlazi, doveo si me do posljednjeg pada,
odlazi, ne želiš vidjeti to,
kako ponos bacam u blato.
Smrt moja duga je i bolna,
najgora je, jer živim, a mrtva sam,
živim, a u meni demon vlada,
ti ubio si staru mene, a da neznaš ni kada.
Nisi svjestan što mi činiš,
na što me siliš da si sama činim, vidiš,
život jedan bacam kao da je smeće,
grijeh činim jer znam da bolje biti nikad neće.
XXX
Crno srce odavno ne kuca,
živac po živac u meni puca.
Duša u meni ne živi,
al tko tebe za to krivi?
Kriva sam samo ja,
što sam toliko čekala, do samog kraja,
što sam svaki dan svijesno umirala,
što ljubav svoju pogrešnom sam dala.
Koliko sam te voljela, do bola i dalje,
sad tvoja grešna duša ni poruku da pošalje.
Kao da me nikad u tvom životu nije bilo,
tvoje je zlo na mom izvoru vodu pilo.
U tvojim očima pakao činio se rajem,
sad više nemam što kome da dajem.
Uzeo si mi sve, moju radost, život moj,
živim mrtva, čekajući povratak svoj.
Samo želja za osvetom nekad tu je bila još,
al više ni nje nema, previše si loš.
Nema u meni želje, sreće, osjećaja, snova,
čak odavno su prestala i osjećanja tuge i bola.
Možda jednom uspijem nastaviti dalje,
al živa smrt velike nade ne daje.
Najgore je živjeti, a u sebi nositi smrt tešku,
i ostatak života plaćati ljubav kao GREŠKU!
...Ponekad sama prošetam gradom,
odem na mjesta što još mirišu na nas...
I opet grudi sjećanja stegnu,
o Bože, dugo nisam
plakala na glas..!!!!!!....
...O da li si to ti zbog mene plakao,
o, noćas je moj raj za tebe pakao,
o, da li si to ti sam u ljubavi?!...
....Slobodno mi reci ne kada tebi dođem,
navikla sam ja na sve, navikla da prođem
slobodno mi reci ne kad krenem da te ljubim,
navikla sam ja na sve, navikla da gubim!!!!!.....
...Ne boj se, neću nikome da pričam
da nisi bio Bog zna šta, jer ipak
pamtim kad drhtala sam sva,
a možda...samo sam bila pijana,
svejedno-kad više nismo zajedno...
...zašto me u obraz ljubiš,
neću da mi budeš drug,
promaši bar milimetar
i poljubac će biti dug.....
...kada sam najtužnija, nesretna, najružnija,
od sebe sto pet posto dam da još jednom pokušam,
i žurim da se uvjerim da je život ipak lijep,
i da nije stao svijet, i da nikad neće,
ipak se okreće.....u krug......
... i kada mi suze za tobom krenu
ja ih uvjerim da sve premalo premalo,
sve je trajalo, trajalo...
hej, premalo premalo,
da bi boljelo, boljelo...
....suze bistre mi put ko kiša prašnjavi drum
pa noćas čini se da čujem kako šutiš,
budiš me iz sna...
na teška pitanja su još teži odgovori
kada se dugo sve zna,
čujem kako šutiš, pričam samo ja...
....zbog nje bih ponos bacio u blato,
ona i kamen pretvara u zlato,
ne mogu život zamisliti bez nje,
jer ona bila mi je sve !!....
...zbog takvog života tvog,
moji se snovi ruše,
i mrzim ljepotu tvoju,
jer nemaš srca, jer nemaš duše...
...Moj je život mrtvo more bez ijednog talasa,
samo uspomene plove tragom žutih oglasa,
ti si ostao i bit ćeš moja zvijezda vodilja,
al se srce sa snom bori kao stara dadilja...
....tražio si sve, sve sam ti dala,
tebi reći ne, nikad nisam znala...
...samo jednom zora zarudi,
samo jednom tijelo poludi,
samo jednom i nikad više prijaju kiše...
...samo jednom tišina svira,
samo jednom srce bira,
samo jednom i nikad više suze ne brišeš...
...zašto mala sjedi sama,
zašto kad joj nije došao?
Zato, zato što ga voli,
ona voli, on je prešao...
...NIJEDAN NIJE TI BIO NI BLIZU
NITI ĆE TKO.......
A JA SAM SA SVAKIM
OTIŠLA PREDALEKO.......
...što nemam njene oči,
crne ko crne noći,
što nemam njeno tijelo,
bijelo ko jutro bijelo...
...nekada je tlo pod nama pucalo,
srce je u srcu kucalo,
ma reci gdje je zapelo?!...
...ovi zidovi duše imaju
više nego ti...
...i soba stidi se,
i ona kaje se, a tebe je,zar ne,
baš briga...
...Kao nikotin, ti još tečeš mojim venama,
još uvijek te volim,
znaj to nikad nisam prestala...
...volio si jagode sa šlagom
onih dana, kada si ih uzimao kradom
sa mojih usana...
...okrenem se, svuda oko mene
i poslije tebe ti,
kako reći da je naše prošlo
vrijeme nežnosti, moja ljubavi?...
...Lažem da nisam bila tužna
kad god si bio njen...
...Lažem da lako ću bez tebe,
a znam da ne umijem...
...Kriva sam pred Bogom i pred ljudima,
takva mi je sudbina,
ne misli da ponosna sam na to
što nisam andjeo..
...hajde pucaj, na smrt tuci, sjeci me,
ovog bola što me truje riješi me...
ionako koštat će života mene
još u krvi smrtonosna doza tebe...
...kažem odlazi, mislim ostani,
tvoji dodiri noćas baš bi legli mi...
...kažem odlazi, mislim ostai,
tvoji poljupci sa dna bi me podigli...
...u lažima tvojim skrivena
ja živim ko žena bez imena,
a ona pred Bogom i ljudima
opet te poljubila....
....s kojim pravom vraća se
miris one nedjelje,
tako stvarno postaje
i još uvijek boli me...
...bolje mi je sad bez tebe,
i ne trepnem kad to kažem,
a u sebi glas čujem
mili Bože, kako lažem...
....mogu da mi ukradu i ovo malo para,
mogu da mi uzmu ovo srce iz njedara,
da me drže na kruhu i vodi,
i bez sna, ali ne mogu
da mi uzmu tvoje ime s usana...
...i opet se sjećam aprila,
jedne ptice slomljenih krila,
a napolju ništa osim kiše,
pa za tobom uzdišem...
...i gdje su sad oni dani,
kad smo bili nasmijani,
kad nam je bilo ravno sve,
od Australije do Amerike...
...igračka sam ti bila,
nisam to zaslužila,
igračka, a ne dobra vila,
što te je voljela....
...kad u kafanu kreneš s drugovima
stol izaberi onaj baš gdje smo se sreli,
napij se i otvori dušu pa pred svima
reci da u tvom oku moje suze ima...
...umrijet ću s osmijehom na tvojim rukama,
umrijet ću s osmijehom, neću u suzama,
ne žalim život svoj, šta ću na svijetu tom
kad nisam sa tobom....nek me nema...
...što si na meni vidio,
još uvije pitam se,
nikada nisam bila tvoj tip,
ovako pametna zar ne?
Uvijek si težio da imaš one jeftine,
kao što ona je...
...godina nova, svi nešto žele,
ja molim Boga da mi tebe
samo za mene čuva...
...godina nova svima donese sreću,
u novo ljeto ja bez tebe neću..
...stvarno se isplatilo,
nikad se ne vratilo
ono vrijeme od očaja,
mojoj sreći sad zato nema kraja...
...odloži Bože ovo jutro jer svaki rastanak je loš,
da se za ruke držimo samo bar pola sata još,
produži Bože ovo veče i ne gasi ovaj žar,
pusti nas da se ljubimo još pola sata duže bar...
...srce je moje violina,
što je diraš, kad neznaš da sviraš?!...
...ostat će trag poslije nas i naše ljubavi,
možda će netko pričati da smo se voljeli,
al jedno znam-nismo uspjeli...
...neka je šarao sa svima vama,
nek me je varao i bolio,
al znam, vjerujte znam,
SAMO JE MENE VOLIO ...!!!
...rado te se sjetim, ljubavi stara,
jer me svaka nova ljubav razočara...
još zaborav vrijeme donjelo mi nije,
još o tebi maštam, moje najmilije..
...Jer moj je život vječito padanje,
kad zbrojim poraze ništa ne ostane,
samo još vučem navike...
...bila sam tvoja avantura,
samo za jednu noć,
i kažeš pusti me na miru,
ti moraš dalje poć...
.
...When the sun shines,weĺl shine together,
told you I`ll be here forever,
said `ll always be your friend...
...Sve mi tvoje nedostaje,
otkad se bez tebe budim,
sve mi tvoje nedostaje,
bojim se da ne poludim...
...Sve mi tvoje nedostaje,
tražim oči kao tvoje,
sve mi tvoje nedostaje,
vrati mi se, MILO MOJE!!!...
...Evo, dobro sam, da kažem,
a u stvari nikad gore,
samo dobro znam da lažem
i kad tužna čekam zore...
...U diskoteci pravo ludilo, i grijeh se sad probudio
dok ti snimaš me, ma hajde priđi mi bezobrazno,
jer ljubav-to je prolazno,znaj ja pristajem na sve...
...Kažu mi da bacim tvoj broj,
da smo mi nemoguć spoje,
mene je briga za sve,
ti si taj što krade mi sne...
...Kažu mi da luda sam ja,
da me ti vodiš do dna,
želim te ko nikoga prije,
ti si taj-ja dat ću ti sve...
...Naivna, naivna, ja bit ću samo za tebe,
ne skidaj mi zvijezde s neba,
nema za to potrebe,
naivna bit ću samo da mi usne poljubiš,
luda sam, luda za tobom, zar to ne vidiš?...
...This time was different,
felt like I was just a victim,
and it cut me like a knife
when you walked out of my life...
...Now I`m in this condition,
and I got all the symthoms
of a girl with a broken heart,
but no matter what
you`ll never see me cry...
...neće tuga da se slegne,
neće srce da se stegne,
neće piće da mi legne-ništa mi ne ide!
Neće provod, neće lova,
neće meni veza nova...
...sad kad sam jedna od bivših i znam da nije ti stalo
glasom od šapata tišim sama sebi kažem budalo,
jer znam da trebala ne bi,al ja još mislim o tebi,
u meni nada rodi se i umre svaki dan...
Neću da te krivim,al ovo moram ti reći,
još uvijek zbog tebe živim s tugom, a nadam se sreći,
i prije nego se snađem ona se kraj mene nađe,
da me na tebi podsjeti, a ja joj kažem
dobro došla u moj dom tugo, mirišeš na usne njegove,
hajde reci drugarici svojoj ko ih ljubi mjesto mene...
...Sad idi, briga me,
ne kuni oči te, jer one nikada
nisu te varale...
Bog zna da nisam ja ni kurva ni svetica,
al priznam-kriva sam što sam te voljela....
...Život svoj ne volim ko tebe ja,
život moj, bez tebe samo stvar je prolazna...
Bez tebe se na mom dlanu ne vidi,
život moj, i zato NIKAD ne idi...
...da budeš sretna, da budeš voljena,
oduvijek samo to sam htio,
da nekog voliš i taj netko da budem ja,
al to nikad nisam bio..
..od mene ostat će znam samo sjena,
kad jednom kažeš mu da za sva vremena..
....Da li mirno spavaš,luče moje,
ovo veče dal te savijest peče?
Govoriš li u snu ime moje,
dal te čuje ona što te truje,
dal te čuje, dal ti povjeruje?!...
...kažem ti srećo, a ti me opsuješ,
kažem ti đubre, a ti se raduješ,
šta smo ti i ja?
Kažeš mi idi, a ja bi ostala,
kažeš mi dođi , a ja bi nestala,
šta smo ti i ja?...
...Moja se tuga tvojim imenom zove,
moja se ljubav s tobom preziva bol,
sve mi odnesi,ali ostavi snove,
bar u snovima još uvijek si moj...
...Nosi moj pečat na usnama,
mada nije podobno-varaj me slobodno,
karmin se s košulje lako pere,
al nikad ruke od nevjere...
...Sanjam, sanjam da sam s tobom,
sanjam, rušim sve pred sobom,
sanjam u hiljadu boja,
sanjam..da sam opet zaljubljena i TVOJA...
...Za tvoje snene oči ja dala bi sve,
za svaki dodir tvoj ja se predajem,
za svaku riječ sa tvojih usana
živjet ću milijun godina...
...Da znaš kako pogled me tvoj još boli,
da znaš kako srce te moje voli,
da znaš kako tužna sam bez tebe,
da znaš uvijek bio bi kraj mene...
...Ponovo ću ostati ja sama,
ponovo jer rekao si ne,
ponovo ću sanjati o nama...
...ništa ljepše nego kad se dvoje paze,
i paze ljubav ko zjenicu oka svog....
med i mlijeko i slatko ko od snova
donose tebi lađom sve lađe srca mog...
...neće duša neće tijelo pored drugog jutro bijelo,
jer si moje malo čudo, jer te volim ludo,ludo!...
...tijesna duša, tijesna koža,
sa živcima sam davno loša,
vide drugi, vidim i ja,
stigla me je depresija...
...nervozna i rastrzana,
bijesna i neispavana,
nemam više iluzija,
ubit će me depresija....
...Reci gdje je sve što drugi nikada imali nisu,
kada prestaje ova tuga?
Reci gdje smo mi, zar nije palo dovoljno suza,
dal je bolja sad neka druga?...
...Kraj tebe gubim tlo, zaboravim gdje sam,
s tobom mi je i koža tijesna,
lutka sam od krvi i mesa,
VOLI ME ANĐELE MOJ...
...That's me in the corner,
that's me in the spotlight,
I'm losing my religion,
trying to keep up with you,
and I don't know if I can do it...
...a volim te u inat ljudima,
jer trebam te ko zrak u grudima...
...što me sada tražiš pored njih toliko,
gdje si bila kad sam bio nitko...
kako da ti vjerujem sada kad sam netko,
da sa tobom dijelim ono što sam steko...
...miris tebe ja nosim,
dio tebe ja želim biti,
kao šapat koji čuješ rado,
DIO TEBE...
...ako poželiš da mi se vratiš
gledaj da to ne bude skoro,
vremena daj mi da te prebolim
dođi kad prestanem da te volim...
....dva susreta u dvije godine
dovoljna su da uništiš mi sve,
moju vezu snjim, svaki pokušaj
da te ne volim, da kažem ON JE TAJ..
....Boli stara ljubav kada se u mraku
pored njega budim,kao da sam sama,
boli, boli to, pa mu kažem idi,
da u miru žalim i sanjam o nama..
...To što me ne voliš,
to je tvoje pravo, moja sudbina,
cijeli život pogrešne sam ljubila,
što bi izuzetak bio ti?
To što me ne voliš,
zauvijek je srušilo moj svijet,
sada letim posljednji svoj let,
sklopljenim krilima...
...Malena, kako ću bez tebe sutra
Malena, falit će mi s tobom jutra
Ima drugih, ima boljih, ali nebo zna
Samo ti si moja malena!...
...Trebaš mi, trebaš mi,
ni sunce zemlji kao ti meni, meni...
..sve što kažu, sve što čuješ sve je laž,
da sam sretna, o tome priča cijeli grad,
Bogu hvala, "nisam sama"...
A u stvari još sam ista,
sve po starom, dan za danom..
Sve po starom, dan za danom,
nažalost je istina,
tebi kažu da sam dobro,
a u stvari LOŠE SAM...
..Ja sam noćas dežurna za loše vijesti,
nisam bila svijesna svoje nesvjesti,
sad se usuđuju mnogi da kažu glasno
da si katastrofa, ali kasno,
jer već sam ti ovaj život dala...
...slaži me zadnji put, reci da me voliš
i nemožeš bez mene,
slaži, al uzalud, zbog tebe ja
nikad neću sijeći vene...
...i zovem 92, neka traže, neka nađu ga,
nek kaže gdje je ljubav nestala,
nek puste sirene, nek uzbuna krene,
a kad ga stignu nek mu kažu STOJ,
nek bar na silu prizna da je moj,
moj čovjek bez glasa, bez duše, bez lica,
moj najteži porok, moj tihi ubojica...
...sinoć sam te srela u gradu,sasvim slučajno,
srušila i posljednju nadu da je uspjelo,
da te prebolim, druge da volim,
da lomim srce rukama golim,
da pokušam bar da ti odolim...
...Gdje sam ti ja,
da pokrijem glavu jastukom tvojim,
i cijelu noć grijem krevet dok si sa drugom,
gdje sam ti ja, da ne vidiš šta je istina,
i ljubim te dugo preko njenog karmina...
...Živim za to da voliš ko ja,
da nađeš dno u noći bez sna,
da ne voli te, da uzme ti sve,
kad zaspiš da te s pola grada vara!...
...još od prvoga trena
kada sam te srela,
tvojim dahom dušu grijem,
s tobom se i tužna smijem...
...sigurno je jedino da
te nikada nisam imala,
sigurno je dok budeš kod nje
ja bit ću sama...
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
diZzZ ßy:CoKojAdiCa
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
ŠTA ČITAM:
NINA
MATEA
MARTA
PETER
MARCHI
DOKY
KLARISA
BITCH
ANDY
ADY
KOLIKO VAS JE BILO OD 28.5.2007.:
Free Website Counters
ABOUT ME::::
Imam 18 godina...
Živim u Rijeci-na Grobniku....
Volim: svoje frendove i frendice
,papati
,sladoled, čokoladu, pizzu, palačinke, sajevansiju
, jednu budalicu
, dobru mjuzu
-sad koja je kome dobra,o tome bi se dalo pričati, cugu 
, party-e 
, pričati puuuuuuuuno 
, pajkiti 
,Hrvatskicu 
:, biti "ubijena"
, naravno-cajkice , biti malo 
.......
NE volim: dosadne i umišljene ljudove 
, laži 
, one "simpatične cure s obale"da se pristojno izrazim
, bahatost i prepotentnost, uštogljene ljudove 
, NARAVNO školu 
,kad s nekim ne mogu bit prava JA , neodlučnost , kad sam živčana 
, dosadu ...........
MOJ msn-martincic_a@hotmail.com, tak da me slobodno možete addat...=), a e-mail isto ta adresa..
MALO FOTKICA:
JA
¤×¤AK¤×¤
Ovo je Dinotovo remek djelo, al ne može se na žalost prikazat na šugvom blogu, slideovi =(
LEXA
DOKY
MARTY
PINIĆ
ANDY
ADY
JOŠ NEKE FOTKICE..
MOXY
DIONA,MARTINA, MORENA, MARTINA, MARTINA & ADRIANA
ŠUKI
(= ČUDNE SKLONOSTI MUŠKOG DIJELA AK =)
JA I TINA
U NICI
U IRISH PUBU
HMMM....NOVI PAR U EKONOMSKOJ =)
DOKY, TINA I LEXA
ADY, JA, TINA I DOKY
NAS TRI U BARCI
ADY, JA I DINO
ADRIANA, MARTINA, MARTINA & MORENA
DINO
JA & MOXY
ADRIANA & DOKY
JA & ADY
JA S ADY I MOXY
MOJA ABECEDA =)
A-alkohol:što više reći? Alkohol rules!!hehe....; auti:volim aute, pogotovo nabrijane, sportske, onako...mljac...još ako je neki onak nabrijani pa žuti ili crni ili crveni-mmm.........
B-brzina:obožavam ju!!!!! Sve šta je brzo... šta podiže adrenalin...
C-crno:moja naj boja...ful ju volim, neznam zašto al baš mi je naj naj...;Crazy-nije mi više važan al treba biti pod ovim slovom pošto je JAKO DUGO bio nešto puno više za mene nego što vrijedi...i u njemu sam proživjela neke od ljepših trenutaka pa..da,Crazy...;cajke-OBOŽAVAM IH!!!!!!!!!
Č-čokolada...mljac.....
D-djete, ja sam veliko djete i zauvijek ću to ostat, jedan dio u sebi,taj dječji, ne želim nikad izguvibit...
E-ej....moj pozdrav....
F-frendovi...uz obitelj najvažnije osobe u mom životu, one osobe koje imam uz sebe uvijek, koje su tu u dobru i zlu(hehe kao da smo u braku), one osobe koje trenutno smatram frendovima, a nema ih puno al ih ipak ima dovoljno, ne želim nikad izgubit...volim ih najviše na svijetu...
G-Grobnik....iako ga često mrzim i želim pobjeć što dalje, ipak ga obožavam i ne bih se selila za ništa...
H-hrana...hehe...
I-izlasci...ne predstavljaju mi više ono što su nekad, al ipak...svi trebamo izlazit bar jednom tjedno, opustit se, pocugat hehe.... iako bi htjela da ih doživljavam ko prije godinu i prije...kad sam živjela za subotu i kad su mi subote bile presavršene...
J-ja....šta reć...hihi...lol
K-kava...ne mogu bez kave,ako ju ne popijem ČIM ustanem, cijeli mi je dan loš...i pijem ih previše dnevno...najmanje 5...lol....; Kruškovac-volim ga..previše puta sam se ubila od njega, al i dalje ne izaziva riganje, pa je dobro hhehee
L-ludost....; LUČE MOJE...pjesma uz koju me veže puno previše uspomena i zato mi nikad neće bit dosadna niti manje draga, što vrijeme dalje ide, meni je sve draža i vrijednija, ne zbog pjesme ko pjesme, iako je predobra, nego zbog onog šta predstavlja meni...
LJ-ljubav....najljepši, najvrijedniji osjećaj koji postoji...tu mislim na sve vrste ljubavi, prema obitelji, prijateljima, nekim stvarima, dečku/curi...ljubav je nešto najčarobnije i ...da...filozofiram...hehe;ljubomora...ajme, mrzim ju! nešto najgore, ne u malim količinama-tad je dobra i treba postojati kod svakog u malim količinama, ali ona posesivna ljubomora...argh...a ja sam previše ljubomorna al dobro je što to ne pokazujem toliko...svima hehe
M-mjuza-nešto bez čega ne mogu ni sekunde..stalno ju slušam, čim ustanem-bilo koje doba to bilo, palim komp i navijem ju, u basu, makar išla do dućana nosim slušalice, stalno ju slušam..volim mjuzu lol...;more-obožavam more...šta bi sad dala da sam na nekoj kul plaži i sunce me prži, pa da se mogu bacit u more...mmm......=(
N-ne...nešto što bi svatko trebao znat reć kad treba...ja mislim da sam ja to naučila, al nisam još uvijek načila reć ne samoj sebi....
O-obitelj...najvažniji ljudi uz frendove, kao što rekoh...volim ih i ne znam šta bi bez njih, i ne želim ih izgubit, i koliko god da se svađam i ljutim i durim na njih, uvijek ih vovim naj na svijetu....;oči-ogledalo duše...volim oči na ljudima, one su zapravo prvo što primjetim na nekome...i ogledalo duše, naravno...=) obožavam svakakve oči, kako na kome, al volim i crne ko na plišanom medeku, lijepe plave ko more, tirkizno zelene...
P-poljubac...hehe....olim ga davat i primat...hihi...da....;prijevara...tu mislim na prijevaru u vezi, i mislim da je to najsebičnije što netko može napravit, i ne bih ju oprostila, na greškama se uči i znam da više ne bih mogla oprostit nekom da me vara, to je ono što mrzim više od svega, kad netko zbog par minuta vlastitog užitka nekom do kog mu je "stalo" nanese toliku bol koja je PUUUUNO dugotrajnija i teža...ako nekog voliš, nikad ali nikad ga nećeš prevarit...i točka..
R-a Rijeka...nije da ju volim pretjerano al ae...živim u njoj i nemam šta pametnije na slovo R hehe
S-sreća...da....;sloboda.....;sir.....mmm siiiiir..........
Š-škola....koliko god ju ne podnosili svi mi moramo završit školu, al znam da će mi falit jednog dana, ma znam i sad da ne želim da završi, ne želim da je ovo zadnja godina, ipak nije meni tamo tako loše...nemojte mislit da sam luda pa pričam o školi ko školi,učenju i to, nego škola ko kavice, Red Hot, frendovi, zajebancija...volim to....i zato mi nije teško ić u školu...jer mi ju osobe koje volim čine izdržljivom..
T-tangice,...volim ih...=)
U-usne...=)
V-vjera-mislim na vjeru u Boga ili šta već vjerujete vi...i vjernost...za koju napokon shvaćam koliko je bitna...
Z-zaljubljenost...osjećaj koji obožavam, ali samo prva 3 mjeseca, dok traju leptirići, dok živim da ga vidim makar i na tren bez obzira dal ima curu ili ne, sve je super...a onda slijedi...depra ili ono suprotno...ovisi kako je prošlo.....=)
Ž-život...VOLIM GA....
Evo i mene, malo za promjenu... Znam koliko se rijetko ja javljam,ali jednostavno,uopce nemam vremena za nista, previse mi je ispunjen zivot... inace, sjetila sam se tako, malo nekih stvari od prije i shvatila koliko sam zapravo promijenila svoja razmisljanja. Jednostavno,ono sto mi je prije bilo bitno,sad vise i nije previse na ljestvici onih stvari koje su mi bile bitne. sad me zanimaju neke potpuno nove stvari i kad se sjetim koliko su mi samo izlasci bili bitni...prije bih ubila onu subotu kad bih morala ostati doma. nije da sad ne izlazim,bas sam stalno vani,ali vise mi to ne predstavlja nista, nhije mi neki gust. nekako ,kad vec sve probas,vise ti nista nije novo i tako zanimljivo kao prije...ah,to vam je starost...salim se....=)
ali cak i svadi oko bilo cega,pogotovo deckiju,sve mi to sada izgleda pomalo smjesno... u svakom slucaju, moze biti da je to zato sto mi nista ne fali, sve mi cvjeta:od skole do ljubavi. i tek sad znam sto znaci stvarno biti sretan...a inace-promijenit ce se jos puno toga...od toga da idemo na maturalac, toga sto cu upisati faks i toga sto se sljedece god.selim. i to je sigurno. sto se toga tice-hoce mi faliti grobnik? kako zbog cega,odnosno koga...ali do tada imam jos nesto malo vremena, a inace ovim putem PREPUSTAM BLOG MARTINI, tako da je od sad samo njen...nije da ce se time nesto bitno promijeniti,ali ovo je sluzbeno i naravno,bilo ga je lijepo imati mada mi ne predstavlja nista u zivotu. u svakom slucaju...POSLUZIO JE SVOJOJ SVRSI...
Pusa SVIMA koji su ovo procitali ;D
I da! da se ne bi naljutila,VELIKI pozz mojoj najdrazoj Ovci, koja je toliko ucinila za mene....
MOXY
Bok.....kako ste mi? Ne da mi se nista pisat..dosadno mi je pa sam morala objavit post.......evo napokon vikend....sutra idem van, na ono mjesto na kojem nisam bila jaaako dugo i ne ide mi se bas tamo al dobro...bit ce super,mora bit....Jedva cekam i srijedu-NOC VJESTICA....wee....isto idem van....Bit ce super.....i onda nema skole 4 dana,kako dobro.....Nadam se da cemo u srijedu ic svi van iz AK iako znam da necemo al dobro...da........hm hm...sta jos...neznam, ne da mi se pisat....evo vam malo ovako slatkih gluposti........ PUSEK
Za koga su nocas
tvoje kose raspletene
nekom se nadas a bojim se
da to nisam ja
Jos su mi misli
u tvoje rijeci zapletene
i pitam se dal' je kasno za nas
bar reci mi da znam
Za koga ove suze padaju
kad ti ih ne cujes
i sumnjam da me pamtis
da mi ikad ime spomenes
I kome pruzam ove ruke
kada znam da nisi tu
u sobi sami ja i ljubav
jer jos samo imam nju
Koga li nocas gledaju
tvoje oci snene
i dal' je u njima jos uvijek
onaj isti sjaj
Ko da me nema
kada nisi pored mene
i neces doci predosjecam
bar reci mi da znam
ZNAM DA JE FUL DUGAČKO ALI PROČITAJTE,ISPLATI SE......
Sjedile su na vrućem asfaltu. Ljetno sunce pržilo je sve oko sebe. One nisu marile za druge ljude. Nisu marile za čudne poglede. Legle su na pločnik i slušale glazbu. Par tonova koji su bubnjali u njihove uši uspjeli su ih odvojiti od ostatka svijeta.
Gradski ritam je bio sve užurbaniji. Ljudi su žurili na posao, u školu. Trčali da stignu. Kamo? Nisu znale. A one su ležale. Nisu mislile na sutra, nisu mislile ni na sljedećih pet minuta. Marile su samo za taj trenutak. Miris smoga i užarenog poda. Vreva automobila i tu i tamo koja škripa guma. Uzvici i krikovi. Glasovi.
Bile su odvojene. Samo njih dvije. Odbačene, rekli biste. Ne, one nisu bile takve. One su bile posebne. Voljele su taj grad, voljele su život. Uživale su. 'Živi brzo, umri mlad i budi lijep leš' bio je njihov moto.
Temper i Optimistic. Uvijek nasmiješene. Uvijek u trenutku. Živjele su za život. Samo su ležale i slušale glazbu. Temper je bila ona vatrena. Divljakinja. Nije marila za čudne poglede i
glupe komentare na njezinu odjeću ili frizuru. Bila je drugačija. Jedinstvena. Uvijek u pokretu. Osjećala je grad kroz sva osjetila. Osjećala je njegov miris, čula je gradske zvukove, vidjela je sav taj užurbani svijet oko sebe. Opipavala bi pločnike i zgrade. U ustima joj je bio taj slatkasti okus. Okus sreće. Okus postojanja. Optimistic je voljela sve ljude oko sebe. Čudnim komentarima bi se nasmiješila u lice. Ona je mogla i u najgroznijoj stvari vidjeti nešto lijepo. Nije marila za smog i dim. Fascinirao bi je maslačak na malom komadiću trave. Gledala je sive oblake i maštala. Ona je bila ta koja je, unatoč svojem postojanju i činjenici da je na jednom mjestu, maštala o drugim stvarima. Tako blizu, a tako daleko. Temper je bila ona realistična. U stvarnosti. Na ovom mjestu, u ovom gradu, nogama čvrsto na zemlji. Ali bila je sretna. Uvijek u pokretu. Nasmiješena. Nepredvidiva.
Odjednom je ustala s poda. Optimistic je bila zanesena oblacima i nije se obazirala. Zapravo, bila je naviknuta na Temperin nemirni duh. Otrčala je do kioska. Kupila cigarete. I lizalicu za Optimistic. Uvijek se smijala koliko ta mala može biti opsjednuta slatkim, a ipak tako sitna. Prodavačica ju je čudno pogledala, ali nije pitala za osobnu. Temper je izgledala kao da je puno starija nego što jest, ali njezino ponašanje je odavalo njezine prave godine. Nasmijala se prodavačici i odlepršala preko ceste. Nije gledala aute. Netko je opsovao, ali ona nije marila. Legla je natrag pored Optimistic. Zapalila je cigaretu, dok je Optoimistic glasno odmotavala lizaljku. Slušale su glazbu. Gledale nebo. I sanjarile...
Optimistic o prekrasnom svijetu pahuljastom poput oblaka. Nekom dalekom kraju koji je skrojen baš po njezinoj ideji. Temper je voljela zamišljati da leti. Uzbuđivao ju je osjećaj potpune slobode. Dosadilo joj je ovisiti o nekome drugom. Pravdanje i zabrane je mrzila. Željela je biti neovisna, sama sa sobom. Težila je za slobodom.
Veliki sat na sredini trga preko puta ceste je otkucavao tri sata. Temper se ustala i potrčala kući. Optimistic je ležala još pola sata i polako krenula. Nije joj se dalo ići autobusom. Hodala je sat vremena do kuće, ali uživala je u tome. Ljetno je sunce pržilo, no ona nije marila. Sljedećeg dana opet su se našle. Dvije prijateljice, jedno mjesto, zaustavljeno vrijeme u riječima pjesme. Ležale su na onom starom mjestu, na onom istrošenom pločniku i gledale nebo. Optimistic je mljackala dok je jela čokoladicu, a Temper se smijala njezinim svinjskim navikama dok se cigara u njezinoj ruci polako pretvarala u pepeo. Ožednila je i već po starom običaju preletjela preko ceste do kioska. Kada se vraćala, čuo se glasan prasak, bolan krik i žamor. Optimistic se trgnula. Pogledala je na cestu. Ta slika joj je ostala zauvijek u pamćenju.
Krvavi automobil i beživotno tijelo njezine prijateljice. Vrisnula je. Potrčala prema cesti i gurnula onaj krug ljudi. Prvi puta u životu je plakala. Uhvatila je njeno tijelo i čvrsto ju zagrlila.
Putem do bolnice samo je jecala njezino ime: Temper... Temper... Temper... Ali, sjaj u Temperinim očima je izblijedio. Dok je čekala s njezinim roditeljima, u potpunosti je zašutjela. Konačno je došao doktor i tiho promucao: 'Žao mi je...' Temperina majka je briznula u plač, a otac ju je zagrlio. Optimistic je nestala. Nije mogla podnijeti tu bol. Zaključala se u bolnički toalet, i po prvi puta u životu, nakon toliko godina, izderala se. Glasno je vrištala. Bila je ljuta. Ljuta na čovjeka koji ju je udario, ljuta na Boga što je to dopustio. Ljuta na sebe...
Dva dana kasnije, kada je sunce opet bilo visoko na nebu, Optimistic nije mogla oraspoložiti ni čokolada. Upala je u začarani krug. Stajala je ispred ormara ne znajući što da obuče. Nije željela obući crninu. Temper to ne bi htjela. Obukla je traperice i Temperinu najdražu majicu koju joj je posudila i nikad je nije stigla vratiti. Točno u podne, na mjesnom groblju, svećenik je započeo svoj govor. Optimistic je gledala tu veliku crnu rupu, tu jamu u koju će strpati njezinu prijateljicu. Sahrana je završila, ona je ostavila na njezin grob suncokret, njezin najdraži cvijet, i otišla. Nije više mogla stajati od tuge.
Prošli su mjeseci, a Optimistic je još uvijek bila bez volje. Sjaja u očima više nije bilo. Majka joj je savjetovala da ode na groblje, da pogleda sudbini u oči. Ali ona nije mogla. Nije imala snage. Popustila je u školi, prestala je jesti. Više nije bila onako rumena. Pretvorila se u kostur. Oblake nije mogla pogledati, gledala je u pod, a ono mjesto, njihovo mjesto, je izbjegavala u širokom luku. Maslačke je sada gazila i prestala je maštati.
Jednoga je dana sjela za stol i postavila pred sebe prazni papir i olovku. Gledala je u tu bjelinu papira i konačno počela pisati.
Moja najdraža Temper,
Ne prođe dan, a da te se ne sjetim. Nemoguće je izgovoriti riječima koliko mi nedostaješ. Tvoj smijeh i tvoje oči. Tvoje glupe šale i tvoja navika da mi kupuješ lizalice. Nedostaju mi tvoje priče o djevojci koja leti. Nedostaje mi tvoj pogled kada učinim nešto loše. Tvoje riječi koje kažu da će sve biti u redu. Nedostaje mi tvoj užasni glas kada pjevaš. Nedostaju mi, prije svega, oni naši sati provedeni na pločniku. Sunce koje prži i nas dvije. Izbjegavam to mjesto, ne mogu više pogledati prema cesti. Nedostaju mi tvoje glupe teorije o nastanku svijeta. Nedostaju mi tvoje šale. Draga Temper, o kako mi nedostaješ! Izgubila sam svaku vezu sa stvarnošću, ne jedem i ne spavam. Bila sam samo jednom na tvom grobu. Ne mogu zamisliti tvoje mrtvo tijelo u tom mračnom sanduku. Izbjegavam i tvoje roditelje. Ne mogu im pogledati u oči. O zašto? Zašto si bila takva? Znala sam da će te ta tvoja nemarnost jednog dana uništiti. Ali zar tako brzo?! Zar nisi mogla pogledati preko ceste? Možda si to i htjela.
Sada si slobodna. Ne moraš se više pravdati niti izvlačiti iz nevolja. I znam da sam sada sebično derište (to si mi uvijek i govorila!), ali zar si morala sad otići? Tražila si svoju sreću, nadam se da si je našla. Preleti jedan krug po oblacima za mene i pozdravi mi Jima, Kurta, Janis i ostalu ekipu. Nadam se da sada uživaš tamo gore. Sjediš negdje na oblaku i smiješ se svima nama. Malim mravima. Običnim smrtnicima.
Oduvijek sam mislila da si rođena za nešto posebno. Zato jer ti jesi bila posebna. Mislila sam da si tu zato da promijeniš svijet. Revolucionarka uvijek spremna za borbu. Za pravdu. I sada te nema. Više ne znam ima li išta smisla. Nadam se da ima. Nadam se da se tvoj život nije ugasio uzalud.
Tako bih te htjela zagrliti. Posljednji put. I vidjeti onaj tvoj sjaj u očima. Otišla si tako brzo, tako naglo. Nisam bila spremna. Nitko nije bio. Svako se jutro budim s nadom da ću te vidjeti. Jednoga dana hoću, to je sigurno. Budi mi dobra tamo gore. Nikada te neću zaboraviti. Uvijek ćeš biti u mom srcu.
Volim te puno!
Optimistic
Optimistic je obrisala suze sa svog lica i odlučila suočiti se sa stvarnošću. Otišla je do groblja. Temperin grob više nije bio hrpa zemlje, već ga je krasio nadgrobni spomenik. Na njemu je pisalo samo jednostavno TEMPER 1989-2007. Optimistic je legla na travu i počela razgovarati s Temper. Možda se to činilo suludo, ali osjećala je da je Temper sluša. Ispričala joj je sve što osjeća, koliko je ljuta na nju i koliko žali što se nisu pozdravile. Pročitala joj je pismo. Nastavila je ići tamo svaki dan. Donosila joj je suncokrete. Znala je koliko ih je Temper obožavala. Razgovarala je s njom svaki dan, pričala joj što osjeća, ali duboko u sebi je znala da mora nastaviti sa životom.
Godine su prolazile, Optimistic je završila školu, našla posao i savršenog supruga, imala je dvoje djece i prekrasan posao. Ali svejedno, svakog tjedna na jednom grobu na jednom malom mjesnom groblju, stajali su svježe ubrani suncokreti.
Optimistic je nastavila maštati i sva ona sjećanja je prenosila na djecu, poticala ih da budu svoji i da ih ne bude briga što drugi misle. Jer će tako živjeti vječno. Baš poput Temper. Njezin plamen života neumorno gori u srcu jedne osobe. Njezine najbolje prijateljice. Taj plamen se nikada nije ugasio, kroz sve te godine. Temper je ostavila svoj trag na svijetu, što je najvažnije. Nije bitno koliko dugo živimo, bitno je ono što ostavimo.
Pouku ove priče neću izreći naglas, svatko je doživljava na svoj način. I zapamtite, priča nije završila, zato što je svaki dan prvi dan ostatka našega života.
Ljubim vas... =)
XXX
Hvala ti što svojim postojanjem
činiš da se osjećam sretno,
što zbog tebe prošlost mi iz života nestaje,
ispunjavaš me i ne treba mi više nitiko.
Al ipak, zbunjena sam više nego ikad,
priznajem-luda sam, al za tobom samo,
al leptiriće imam kao nekad,
kad zatreskala sam se ko dijete malo.
U meni se bore ponos i želja,
osjećam da pucam i gorim,
u tebi vidim ljubav i prijatelja,
al ponos mi ne da da progovorim.
Želja je jaka, želim te ko nikad nikog,
al bez prokletog ponosa to ne bih bila ja,
zar ne vidiš da si moj Bog,
da sam pukla od tih izmješanih osjećaja?
Ipak, želim da si ti sretan,
ako tvoja sreća nisam ja,
izgorit ću do kraja,al pustit te jer znam
da ti onda nisam suđena...
XXX
Otišao si iz mog života poput magle,
polako ali sigurno,
ostavio samo kilometre praznine,
tupu bol i ludilo.
Kažu mi da te viđaju sa njom,
ne mogu reći da sam sretna zbog tvoje sreće,
ne nakon što si ubio u meni svaki atom,
što sam ti bila dovoljna samo uz neke treće.
Ne mogu reći da te mrzim sad,
više žalim jer nisi čovjek, nemaš duše,
nikad nećeš osjetiti ljubav, strasti glad,
al priznajem, uspio si da mi se snovi sruše.
Ne osjećam ništa prema tebi,
čak sam zavoljela drugog,
al pišem ti stihove da ponovila ne bi
grešku i opet zavoljela takvog.
Otišao si iz mog života poput tame,
tiho i ostavio mi rupu na srcu,
ostale smo ja i suze same,
al sad je kraj tuge, našla sam sreću!KISS FROM ME =)
Oj......
Evo mene......pukla me inspiracija za napisat post..al ne bas o nekoj lijepoj temi nego o smrti...da...
Jednostavno, ovaj užas koji se danas desio nažalost Toši me potaknuo da napišem post o tome, iako i sama dosta često znam razmišljat o tom......Život je glup, život je sranje, u to sam se uvjerila već previše puta, ono malo trenutaka sreće i lijepih stvari(bar u mom slučaju) nije ništa naspram ovim sranjima koja se događaju, stalnoj depresiji u koju upadam, i ne samo ja nego i svi oko mene..i istina, prođe to, i sve je super, al znam da je samo pitanje dana kad će se vratit...uvijek je tako..uvijek se vraća...evo zadnjih dana sam bila dobre volje, i još sam, ful(razlog:Martina,imaš dvije opcije..haha, upućeni znaju o čemu pričam), ali to što je to sad tako ne znači da već sutra neću past u neku glupu depru zbog neznam kojeg razloga i opet će sve bit šugavo i glupo...i u takvim trenucima se pitam dal se uopće isplati živjeti..znam da zvuči glupo, i meni je sad glupo, al kad sam takva, depresivna, sama, jadna...sve se čini drugačije i teže..nekad mi se čini da nema smila boriti se, mučit se, da bi lakše bilo jednostavno se predat, zaustavit život...nikad se to ne bi usudila, kao ni većina njih koji o tome pričaju(jer da smo svi takve "face", nitko od mojih frendova ne bi bio više živ, lol, svaki dan planiraju način na koji da se ubiju hehe), ali glupo je šta ljudi umiru..šta mladi ljudi umiru..to nije pošteno, i to umru oni koji to nikad nisu poželjeli, koji su puni života, energije, koji imaju toliko planova, a oni kojima je život teško sranje, oni koji ne žele život oni moraju živjet i mučit se....sve je naopako, onako kako ne treba bit, i to je tako uvijek u ovom jadnom životu...i sve češće umiru mladi, a ne oni koji su svoje preživjeli...da se mene pita, trebala bi bit neka granica, neka određena životna dob u kojoj ćemo svi umrijet, svi u istoj godini života, i da čovjek ne može umrijeti prije, na bilo koji način...to bi bilo ok..ovako mladi životi samo odlaze, i to oni koji ne bi trebali,kako sam već rekla oni koji baš žele proživjeti život punim plućima...dosta često se uhvatim kako razmišljam o smrti...u onim trenutcima kad sam u depri, sama, tužna, ostavljena...i često puta poželim da me nema, kako bi tako bilo najbolje, ali ustvari to je samo prolazna faza i znam da u stvari ja to ne želim, kad prođe depra prođu i ta razmišljanja...jer znam da ima ljudi zbog kojih se isplati živjet i kad je najteže, ako ne zbog sebe, bilo bi kukavično oduzet si život zbog ljudi koji te vole,kojima je stalo do tebe, njih učinit nesretnima-to je sebično...koliko god puta da pomislim da ne želim život, znam da kad me prođe opet ću se veselit sitnicama, opet ću imat planove za idućih 50 godina, opet će mi se isplatit živjet ako ništa drugo zbog gluposti koje proživljavam....
Ali svejedno, glup je život...danas jesi - sutra nisi...i nikad neznaš kad će doći to tvoje sutra.... a dolazi prije nego što bi trebalo, i na krive načine, na najgluplje načine, a najgluplji način je onaj najčešći-prometne...to je najgluplji način da netko izgubi život a u zadnje vrijeme je najčešći...užas......
uglavnom, neću se raspisat još više jer ionako uvijek dobijem komentar da pišem romane, biblije šta ja znam, a i počinjem filozofirat, a to ću nastavit u nekom drugom postu....
Uglavnom, volim vas i uživajte mi...i nemojte bit emo, depresivni, tužni...nije to dobro...ŽIVOT JE KRATAK I TREBA GA ISKORISTIT NAJBOLJE ŠTO MOŽEMO, KAD VEĆ IMAMO PRILIKU!!!!!!!!!(čitaj:spas je u cugi hehe)
Kiss
Oi.......... 
Evo mene u nešto boljem raspoloženju.....
dada....... sad sam super =)
Weeee.......... ne pitajte zašto, u zadnje vrijeme me pucaju promijene raspoloženja, nije to zdravo, ne ne....al ko da je bitno, nisam ni ja zdrava........
Pa uglavnom, danas sam mislila napisat malo drugačiji post, ne o sebi i stvarima koje mi se trenutno događaju nego o jednoj konkretnoj temi......ah, bas sam dubokoumna, nema šta =) LOL
Uglvanom, htjela sam pisat o prijateljstvu, i što je važnije veza ili prijateljstvo,..mislim, ja ćem tu nafrfljat svoja razmišljanja pa očekujem vaša u komentarima 
Meni je osobno prijateljstvo najvažnije....nema toga što bi mi moglo biti ispred prijateljstva i prijatelja.....bez njih bi bilo sve tako šugavo.....I ne isplati se prekinut prijateljstvo niti izgubit prijatelja zbog APSOLUTNO NIČEG jer kao što rekoh-nema toga što je važnije... Šta bi mi ja bez frendova? Imam najbolje frendice na svijetu, i imam dosta sve skupa frendova, ali malo onih pravih, iako je meni i to dovoljno jer ih volim najviše na svijetu. Moje frendice su uvijek tu za mene, u bilo koje doba, za bilo šta, trpe moje gluposti
, ljubomorne ispade, plaču samnom kad sam ja tužna
, smiju se kad sam sretna
, tješe me kad sam u depri i uvijek znam da mogu računat na njihovo „Ma daj, nije sve tako strašno, bit će sve OK vidjet ćeš...“ . I uvijek bude... Volim ih jako jako i ne želim izgubit nikad... Ja se trudim bit što bolja prema njima....
I prijateljstvo je nešto najvrijednije, tek kad nešto izgubimo shvatimo koliko je vrijedilo-al za ovo znam koliko vrijedi i ne trebam ga izgubit da bih to shvatila..i ne želim.... i njega treba čuvat i pazit da se ne uništi, jer svakakve sitnice mogu utjecat na to...neka glupost izrečena ili napravljena jednostavno u krivo vrijeme i na krivom mjestu i pf-gotovo... Najgluplji razlog da pukne prijateljstvo je dečko ili cura....kad ti „frend“ završi sa onim tko ti se sviđa..to mi se hvala Bogu nikad nije dogodilo, jer JA imam prave frendove, a ako ti to neko napravi-nije ti ni frend a kamoli pravi..to je najgore šta možeš nekom napravit, meni to NIKAD ali nikad ne bi palo na pamet..ful mi je zanimljivo to šta kad se mojoj frendici netko sviđa, taj dečko za mene jednostavno više ne postoji u tom smislu, nikad ga ne bi mogla pogledat na taj način da mi se sviđa...i to je super, jer bar nemam tih problema.... Slična stvar je,kad već pričam o prijateljstvu i vezi...kad se prijateljstvo razvije u vezu...ajoj...to može bit i super i katastrofa....Vjerujem da nema boljeg od toga da ti je naj frend dečko, to je ono dva u jedan-super...al opet...ako ti to prijateljstvo puno znači, ne vrijedi ga se upropastit...jer jbg, budimo realni, nikad ne možeš znat kako će neka veza puknut, pod kojim uvjetima, i često to bude tako da ne ostaneš sa bivšim u dobrim odnosima, i ako ti se to desi s nekim tko ti je bio frend, il još gore naj frend...definitivno se ne isplati, jer više mi vrijedi imat super frenda, zagrlit ga, cmoknut, pričat i smijat se snjim, nego bit snjim pa ako to pukne i kasnije ni ne pričamo...a-a....al, jbg ne možeš utjecat ni na to u kog ćeš se zaljubit i sve je to lako pričat, al kad prorade leptirići i hormoni teško se kontrolirat...
ipak mislim da u tom slučaju bi frendovi trebali i nakon veze ostat frendovi...bar tako ja mislim....i da mi se to dogodi, znam da bi ja to htjela i potrudila se da bude tako... OK vratimo se na ono prije, o prijateljstvu...... Jednom sam skoro izgubila naj frendicu ali to nas je samo ojačalo, shvatile smo koliko je naše prijateljstvo jako...nije to bilo zbog gore navedenog razloga, nego nečeg drugog...čak bi rekla...težeg od toga, al nije bitno....i nisam bila ja kriva =) morala sam to reć...
Al glupo mi je šta neka prijateljstva jednostavno puknu, pa kad se samo sjetim svojih frendica iz osnovne, u kojoj sam imala više naj frendica pa smo sad ono tek tolko-na bok...a šta je naj, ni ne sjećam se kako je to puklo...zbog srednje, novih društva, šta ja znam...al to se ne bi smjelo dešavat....al ok, tad sam još bila tako rečeno klinka, pa to nije bilo tolko ozbiljno, tad smo se svađala kad neko nekom nije htio dat žvatku, sad je ipak drugačije i nadam se da ću ove ljude koje sad smatram frendovima i koje jako volim i cijenim i napravila bi sve za njih, zadržat dugo dugo...ma zauvijek...jer možeš imat sve u životu, al ako pored sebe nemaš osobu s kojom ćeš dijelit to sve, pričat joj to sve, bit sretna s njom, tužna....ništa to ne vrijedi bez toga... Naravno, kao i frendovi, treba ti i ljubav, al o tome ne bi u ovom postu.....Jednostavno, nemam snage za još i to pisat....Jer sam i sama prezbunjena u vezi toga.....U vezi sebe...Ma never mind....
Eto, to vam je to, pa vi komentirajte =) Pozdravljam sve svoje frendove i frendice, oni će znat koji su =)
Ljubi vas Marty 
Bok...........pa kako sam obecala Martini, dobit ce postic za rockas......Jucer je postala punoljetna weeeee............sad nam moze kupovat....svasta=)
Idemo sutra u drugstore? da da...... Pa nadam se da joj je jucer bilo lijepo.....slavila je rockas cijeli dan u Redu(nadam se da ovo nece nitko od profesora procitat haha) i lijepo smo svi markirali i cijeli dan bili tamo.........dovoljno je rec da smo mislili ostat do zadnjeg basa, ali u 8 vise nitko nije mogao izdrzat....ma bilo je super.......bilo je i svakakvih gluposti, kao i uvijek, ali sve u svemu ok.....i skuzili smo da je ful fino pivo s red bullom-probajte, ozbiljno!
Neznam sta da pisem jos u vezi toga..
Pa,evo vam slike pa sami vidite kako je bilo:
VOJIM TE PUNO neznam zasto..mislim..ma nije bitno.....ionako...nastavlja mi se onih sedam god nesrece =(