Slightly insane

Kako bih to rekao? NE!
Ovaj post piše zadrti, nepromjenjivi i nepokolebljivi navijač Dinama. Gledo sam utakmicu večera. Bolje da nisam. Osjećam se, čudno se osjećam. Ne sjećam se veće blamaže ovog, meni tkao dragog kluba. Jednostavno mi nije jasno što su radili gospoda iz uprave tijekom ovog ljeta. Gospodo Mamići, gospodine Ivanković, pa gdje je vama vaša pamet otišla?! Koji je vama kurac da tako pustite mozak na pašu? To smijem ja napravit i meni slični, ali ne vi. Svojim lošim poslovnim odlukama donosite samo sramotu na naš voljeni klub. Kakva su to pojačanja? Nitko u Europi nije nikad čuo za velike igrače poput Suareza, Ibaneza, Moralesa koji bi trebali nadomjestiti odlazak Luke, Čarlija i Dudua iz kluba. Naravno, njih nitko ne može zamijeniti, ali možete se bar malo potruditi. Dovedite neke igrače koji nešt valjaju i koji imaju neku reputaciju, a ne neke tamo ne znam koje Čileance i Argentince koji se u svojoj zemlji nisu mogli nametnuti. I onaj Mate Madeš, kako li se već zove, koji je taj? To neki Hajdukov otpadak? Nešto što je tam trebalo igrat, al su shvatili da je teški drkadžija pa su vam ga poslali? Gospodine Mamić, zašto niste posegnuli za Ibričićem i Vrućinom koji u svojim klubovima briljiraju? Zašto niste doveli malog Anasa koji jedva čeka da dođe iz Rijeke u Dinamo? Dečko je zvijer, samo ga treba malo u red dovesti, malo discipline. Jedini potez ovog prelaznog roka koji je pojačanje je Mirko Hrgović. Recite vi svi šta hoćete, i Dinamovci i Hajdukovci o njegovoj naravi, ponašanju i o riječima upućenima na račun Dinama, ali on je baš ono što Dinamu treba na tom lijevo0m boku. Čvrst u obrani, probojan u napadu, ima top u toj ljevici, za razliku od Carlosa i Ćalea koji ne zaslužuju mjesto u Dinamu. Dobro, u ovom večerašnjem Dinamu, i ja zaslužujem da igram. A onaj Ante Tomić, on je za Dinamo dao jedan gol protiv Rijeke prije nekih tri četiri godine i osim toga nije ništa napravio. Ne shvaćam zašto je on još uvijek u rosteru! Stvarno nevjerojatno. Stvarno nevjerojatno. O briljantima u napadu da i ne govorim. Onaj Šokota se sa loptom nije sasto zadnjih pet godina, Balaban zabija gol iz osmog šuta po golu, Mandžo može igrat bolje, i igrao je ove jeseni, a što se Tadića tiče, čini mi se da on gol može zabiti samo iz slučajnosti. Ne tražim da u Dinamo dođu igrači najviše klase, al nek to bude bar neka klasa, a ne ljudi koji su se odlučili pred karijere vratiti malo u Hrvatsku i zaradit penziju (Butina, Šokota, Balaban). Bišćan svoju ulogu dosta solidno odrađuje. I da gospodo, zašto ne pustite Lonču ili Kelava na taj prokleti gol? Imate dva mlada dragulja među vratnicama koja puštate da propadaju. Dinamo više nikad neće biti isti. Jedina šansa za Ligu prvaka nestala je kada je otišao Dudu. Obrana ovog kluba još može funkcionirati, kolko tolko, al šta ti vrijedi obrana kad nemaš nikog u veznom redu i napadu da nešto organiziraju prema naprijed. Kad Bišćan mora uzimati loptu i s njom dolaziti pred protivnički šesnaesterac, a protivnici su amateri, onda znaš koliko je sati. Dinamu nedostaju igrač sa vizijom u sredini terena te kvalitetni napadač, onaj pravi strijelac koji će lopte pospremati u mrežu. Već sam spomenuo dva igrača iz HNL-a koji bi to mogli biti, Vrućina i Sharbini, ali, nisam ja taj koji raspolaže Dinamovim transfer budgetom.
Ostavljam mogućnost da sam pogriješio i da je ovo večeras bila samo slaba predstava uvjetovana lošim danom, prevelikom samouvjerenošću ili nekim drugim otegotnim okolnostima i da će Dinamo ove godine u budućim utakmicama zabljesnuti i ostvariti više od mojih očekivanja. Ali, ako sam ipak u pravu, a ne bih volio biti, ja ovaj Dinamo ne vidim dalje od Domžale, Europa ostaje samo san, a domaći trofeji će biti predani nekom drugom, najvjerojatnije Hajduku. Kao što rekoh, nadam se da sam u krivu i da će Dinamo već ući u tu prokletu Ligu prvaka i ponoviti igre iz svojih najboljih dana, ali sa ovakvom postavom i ovakvim vodstvom ne vidim ga daleko. Ali opet, ja sam slabovidan……

Dižem se. Letim u nebesa. Izazivam Sudbina. Zovem Ju na borbu, na okršaj do smrti. Ništa mi ne može. Jači sam od svega. Ja sam Superman. Letim među oblacima. Hrvam se sa gromovima. Ali, nešto se dogodilo. Nešto čudno. Nešto kao da je puklo u meni. Gubim moći. Ne mogu više letjeti. Stajem. Spuštam se na tlo. Pa da, znao sam, to si bila ti, moj kriptonit. Stojim nepomično. I to jedva. Padam. Sjednem na stolicu. Gledam te u oči kako mi prilaziš. Predajem ti se u potpunosti. Dodirujem ti tijelo. Nježno ti milujem vrat. Ništa si ne govorimo. Očito je da te volim. Tišina govori više od riječi. Ne mogu ti odoljeti. Približavam te k sebi i čvrsto te zagrlim rukama. Ljubim ti usne. Predaješ mi se. Sve tvoje sada je moje. Volim sve što jesi. Volim svaki dio tvoga bića. Volim te zbog onog što si iznutra. Nije važno kako izgledaš.



Konobar, daj još jednu pivu!

Lapim ja tako lagano jučer u kupeu, tamo negdje poslije Đurđevca, i naiđe meni na vrata neka Ciganka i njene kćerke. Kaže mi ova: „Mladi gospon, imate koju kunu da mi udjelite? Bog će vam dati sreće i zdravlja.“ Ja onak nju pogledam, i mislim si sekundu dvije dali da se svađam sad tamo s njom o tome kak ona može znat što će meni Bog dati ili neće. Al reko, idemo to riješit nabrzake: „Gospođo, ja ne vjerujem u Boga.“ Ova se okrenu i pokunjene glave odlazi iz kupea. Nastavlja dalje da prosi, a iz hodnika se čuje nevoljko mrgonjanje: „On ne vjeruje u Boga.“ Joj, što mi taj događaj jučer digo raspoloženje to nije za vjerovat. Ak smijem reć svima prosjacima i onima koji to namjeravaju postat, ma mrš!!! Smradovi jedni!! Kakvo je to ponašanje sram ih bilo sve da ih bilo! Nek da nešt šta prodaje pa da to kupim, odmah ću prvi kupit, a ne ovak. Šupci jedni. Kak sam ona men može reć da će mi Bog dat ovo il ono? Ko je ona da širi Njegovu riječ i daje obećanja u tuđe ime? Samo da se zna, ja u Boga sam presto vjerovat kad su mi rekli da On prašta sve grijehe, al to ne znači da ikom išt mislim kenjat oko toga. Je da smatram da onaj ko je izmislio bogove i stvorio vjerovanja je neki prapredak Jacka Weltcha, onog najvećeg menadžera dvadesetog stoljeća. Al dobro, to sad nije bitno. Prokleti prosjaci. Neki mali na moru tamo kod Zadra di li već, smota ruku u rukav i izigrava da nema ruku, a sve samo zato što su ga starci naterali da to radi. Kako to ne mogu shvatiti. Idi ženo Božja, idi traži si neki poso, id u sezonce nešt radit, a ne ovak. Pa kako je to ponižavajuće za ljudski rod i za njih same to nije za vjerovat. Shvatite ljudi svi skupa, u životu nikad ništa nije besplatno i ništa ne možete dobit a da neki rad niste uložili. Život je škrti poslodavac koji ti pruži priliku jednom najviše dvaput, ali ako je fulaš, neće ti se više nikad vratiti.

Premjestiše nam Gljivu!! Smradovi. Mislim da to stvarno nije u redu. Za tu gljivu nas vežu brojne pijane uspomene, a i neke trijezne. Maknuli su je iz parka i stavili tamo kod osnovne škole Josipa Kozarca. Čini mi se da, da je Gljiva ovim potezom osuđena na propast. Današnja balavurdija iz dana u dan sve je ogavnija u svojem odnosu prema javnom dobru. Smatram da je Gljiva definitivno pokojna ako ne poduzmemo nešto. I to brzo!! Već smo počeli dogovarati peticiju za vraćanje Gljive na njeno prvotno prebivalište. O daljnjim zbivanjima bit ćete obaviješteni na ovom blogu, stranici SlatinaOnline ili na slatinskom forumu. Duboko se nadam da ćete se odazvati našem pozivu na potpisivanje peticije jednog dana kada dođe vrijeme za to. Vratimo Gljivu tamo gdje joj je mjesto i spasimo Duh našega grada.

e, ajd stavite ovdje ko je i šta upiso. zasad znam da su bašić i bućan upisali redovito pravo (bućko bez plaćanja), manceta je zasad vanredni, vidit ćmo kak će se to razvijat dalje, brklja je već upala na građevinu, veja je na feru, bez plaćanja, iva isto čeka logopediju kak će se s tim na kraju stvari odigrat, sad čekam da čujem šta je sa tomijem i bricom. ajd pootpišite u komentare sve za kog saznate i sebe isto.

I tako, došo je D-tjedan. Svi mrš na upise. Tako je, da, tako je. Negdje sam na TV-u čuo da se čovjek može osjećati usamljenije u gomili nego kad je sam sa sobom. To je istina, valjda. Onak, gledaš rulju, svi nekog poznaju, pričaju ovo ono, a ti ništ. Ti si stranac u rulji. Ti si ništa. Čovjek bez imena. Al ima nekog u rulji. Nekog ko će te prepoznati, nekog ko će te primjetit. To je nevjerojatno. Na najneočekivanijim mjestima naiđeš na neku dragu osobu. Zna to nekad bit i malo jezivo, al dobro je to. Budeš sretan. Pričaš malo s osobom, popiješ nešt, odeš kući nasmijan. Nemojte se bahatit. Nije to zdravo. Poniznost, poštovanje, ne strahopoštovanje, samo poštovanje prema drugima imat treba. Ne se bojat. Ničeg se nemojte bojat. Prijemnih pogotovo. Učili ste svi puno i puno znate. Niko vam ne može garantirat da ćete se upisat kako to želite, al isto tako ni da nećete. Nemojte se uzjebat prije ispita. Bit uplašeni od konkurencije i šta ti ja znam. Smirite se. Smatrajte to kao nešto što je neizbježno kao hranjenje. Nekad se najedeš, a nekad ostaneš gladan jer nije dobro skuvan bio krumpir. Želim vam svima da se najedete. Sam se nemojte bojat ničega, ne valja imat strahove nikake. To ti sam digne tlak u žilama, poveća se koncentracija adrenalina i šećera u krvi. A onda nemoš normalno mislit. Ni gledat. I hvata te panika. Al nemojte paničarit. Nemojte. Sam ćte tak izgubit i ono što ste znali. Nije to zdravo. Nemojte srljati. Zapet će vam kost u grlu. Dobar tek.