Slightly insane

razmišljo sam malo. sutra idem u zagreb. recimo ovako, budem tamo do srijede i uletim u vremenski stroj. vratim se nazad u subotu, ili danas i ubijem samog sebe. što bi se onda dogodilo? što bi bilo sa mnom koji sam samog sebe ubio? ja iz budućnosti vratio se u prošlost i ubio sebe iz prošlosti, a šta onda sa mnom iz budućnosti jer teoretski, ja iz budućnosti ne postojim. jel bih u istom trenutku nestao i ja? onak, sam ispario, jednostavno nesto? jel bi onda postojao ikakav trag na one ljude koji su me u međuvremenu sreli? jel bi budućnost cijelog svijeta krenila u drugom smjeru? jel bi na ikog utjecalo to što sam učinio? što bi bilo s ljudima koji su u ponedjeljak i utorak pričali sa mnom? ja sad više ne postojim kao takav. ubio sam današnjeg sebe koji tek treba postati onaj JA od utorka i srijede. jel bi ti ljudi znali da mene nema ustvari? jel bi oni znali neke stvari o kojima smo (ćemo) pričati? jel bi se njihova budućnost ikako promijenila samo zato što sam ja promijenio svoju?

Oprostite što dišem, neću nikad više
Samo mi pomozite
Kroz šumu formulara, bez malenoga dara
Jako slabo prolazim
Joooj, prokleto čekanje!!! Ufff! Majku im! Radi tri četir prokleta pečata ja moram njih čekat dva i pol sata! Prokleta ovjera. Zašt se to sranje mora ovjeravat? Zašt se proklete svjedodžbe moraju kopirat i s jedne i s druge strane? Pa nevjerojatno!! I onda još ona mene traži da joj pišem šta oć da mi ovjeri!! Pa ne valja ovak, pa ne valja onak, pa nis dobar datum stavio, pa nis dobro kopiro!! Pa šta mi dovraga niko ništ nije reko o tim prokletim svjedodžbama? Šta sam bio glup pa se nisam sjetio da to možmo otić u prokleto tajništvo kopirat? Da smo tak napravili, bili bi gotovi svi trojica nabrzinu. Proklete ovjere. Zašt se to uopće treba ovjeravat? Ma, zašt se uopće to mora tolko plaćat? Zašt oni šugavi javni bilježnici to naplaćuju pedeset šezdeset kuna po listu kolko li već? Jebote kruh, pa treba sam žig opalit!! Kak to može tolko koštat, nejde mi u glavu.
I šta je najgore, još ni na koncert neć ić večeras kak mi se čini

Gledam sinoć Otvoreno. I pričaju o umjetnoj oplodnji i o onom zakonu iz sedamdeset osme godine. I sve je to u redu, ta umjetna oplodnja. I znanstvenici, i ginekolozi i Crkva, svi bi to još nekak mogli prihvatit, i odobrit, al, problem se kod umjetne oplodnje javlja kad oni oplode te jajne stanice. Ne oplodi se samo jedna, dvije pa to ubace i onda ona nara PA ONDA JE I SVAKI MENSTRUALNI CIKLUS UBOJSTVO. Ja onak, ha??!! Ženo božja, pa šta je tebi? I onda nju neko mora za ozbiljno shvaćat!! Čovječe, pa po njoj šta smo mi dečki, masovni ubojice? Morbidni sadisti? Po tome, mi ubijamo iz čistog užitka, ne osjećamo nikakvo žaljenje ni kajanje, gori smo od Hitlera jebote!! Mislim stvarno, kake to ljude pozivaju da tam nešt govore, pa to nije za vjerovat. Jel bi onda svi mi trebali visit u zatvoru jer svakodnevno svršimo milijune i milijune žrtava? Pa nevjerojatno! Šta ne informiraju malo te svoje goste prije neg što ih puste da nešt kažu?! Šta sve neću vidit i čut na tom prokletom TV-u….

Danas sam nešto naučio. Znam kak funkcionira ono za rastezat, znate oni federi, ono šta većina ne može nikud mrdnit. E, bit toga je samo prazna frustracija. Tak se na tom jača. Uzmeš, povučeš jednom, dvaput, triput, i ide to tak nekak. I onda kad si već crko, vidiš da ti vše sve manje to ide. I što više potežeš, to ti se više čini da te nejde. I onda počneš onak ko životinja s tim se tu razbacivat, i tak. I onda ni ne skužiš, nakon mjesec dana, dok se patiš, mučiš, živciraš, potežeš, ubijaš s tim prokletim federima, skužiš da te ide to onak, bogme lijepo te to ide. E, to sam ja danas naučio.

I ja sad oć malo bit kul, pa sam, evo, svojevoljno odlučio gnjavit sveopću naciju svojim bolesnim idejama, mislima, riječima, postovima, komentarima, i tako dalje i tako dalje. Neću sad puno gnjavit, napišem ovo malo i idem ostavit traga svog postojanja. Pa eto, nemam ja ništ pametno sad za reć, učte ljudi, pripremajte se za faks, koji trebate, koji su na faksu, učte za ispite, koji u školi, vi uživajte šupčine jedne. Sad ja moram ić otić i moram i ja ić sad otić učt. učt treba, učt!