30.10.2005., nedjelja

neki piju od radosti, neki piju od tuge, neki piju od dosade, neki piju od pljuge...a ja pijem od jutra! Ne znam za sebe. Usta su mi još plava, a želudac mi se raspada. Glavu ne osjećam. Ne znam šta sam si napravila, šta su mi napravili. Lijepo mi je. U kurac kako mi je lijepo osjećati samo rasturenost i apsolutno ništa više. Svaki puta kad to napravim vani, drugi dan kao da ne postoji, sav mi je u magli, a to je lijepo. Već sam u osam bila pijana ko isus i to je sve što sam htjela. Da mi bude lijepo. Pili smo i rakiju. Ne znam više koji bendovi su mi bili dobri, a koji ne jer sam skakala na sve, skoro cijelo vrijeme. Od devet do dva sam se preznojavala, oči su mi suzile od dima, svakih pet sek sam išla piti vodu u wc, mislila sam da više nemam sline u ustima. Našla sam jednu curu kojoj već dugo želim neš reći, ubiti ništa joj ne želim reći, osim da mi je divna, pa sam joj to i rekla. Bilo je smiješno, glupo i bezvezno, ali ja to zbilja mislim, a nisu česti ljudi koje ne poznam a govorim im da me fasciniraju! Bilo je iskreno… Onda mi je nešto puknulo u glavi i napravila sam sranje. Došla sam do T. i rekla mu da me boli kurac koga on voli i da mi je tak svejedno kad ja volim njega i zažvalila sam ga. Bilo je to nešto kao- tko će kome odgristi usta- ali onda sam ga pustila, on se govno nasmijao, onako prokleto pička mu materina i onda sam se ja izgubila u pogu, odletila tko zna di, ali nije mi bilo važno više ništa! Sve što sam htjela sam napravila. Slijedeći tren sam sjedila na tribinama,plakala i pušila. Normalno za mene. vjerojatno se nikada neću uspjeti napiti, a da preskočim i tu fazu teškog bediranja. Inače je slijed ovakav: sreća, skakanje, hiperaktivnost. Suze, depresija, jad i očaj. Živčanost i agresivnost koje završavaju totalnim smirenjem i tupilom. I uvijek je tako. Prokletog debelog precjednika smo čekali kojih 40 min, da bi gamad došla i odsvirala par starih pjesama na istu foru, s tim da ih je jebalo pojačalo, svako malo i gitara i uglavnom bili su za kurac. Doma sam sve u mraku porušila, pa mi se mama probudila. Nisam ju ništa čula koliko mi je zujalo u ušima. (tko još stoji pored zvučnika?) opet onaj nepodnošljivi smrad, litra vode kraj kreveta, plava usta i T. Bio je sjeban pola večeri. Šutio je i nije s nikim pričao. Na precjedniku je stajao usred rulje koja se pogala, ne pomičući se. Onako ravnodušno, jadno. Dečki su mi uvijek bili lijepi sjebani. Zar nisu lijepi kad su tužni? Gdje je moj medo. Nema ga. Nisam ga vidjela predugo. Sanjala sam ga prije par dana. Uopće ga ne želim vidjeti. Neću više da me on grli. Opako mi fali cijelo vrijeme, ali to će prestati. Osjećam.

- 11:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

25.10.2005., utorak

Bolje je ne znati ništa nego napola znati neke stvari!(nietzsche) Zaspala sam jutros. Mrak je još bio kad me stari došao dići za školu. U 16 i pol godina mog života bio je to prvi put da me tata probudio za školu i vjerojatno drugi put da je ušao u moju sobu. Dok sam ja cmizdrila da želim spavati on je rekao: ili ćeš se dići ili ću te udati! I tako sam prošetala do kupaone. Do sada nisam imala fiks ideje da se ispišem iz škole ali sad ozbiljno razmatram tu mogućnost. Ne znam šta se dogodilo od onog razdoblja moje osnovne kad sam voljela učiti i bila uzorna mlada dama i zaista ne znam šta mi se dogodilo da sam završila tu gdje jesam! Sve ono što mrzim i ne znam ispunjava moj život! Po bogu zašto sam to shvatila tek sada? Na tom popisu su naravno matematika, fizika, informatika i tome slično. digitron vrišti:»pusti me kujo, dosta!!!», a snovi su mi u šiframa pascala. Matematika se da naučiti isto kao i fizika preživjeti, ali stvar je u tome što ja nemam volje ni interesa za to. sve ono što ja želim studirati i raditi u životu nema veze s mojom školom, a na prijemnima na takvim faksovima su stvari tipa povijesti umjetnosti i sl. koje ja ni ne slušam! S 25 se vidim kao curu koja po cijele dane ždere u nekoj sobici, zatrpana knjigama i papirima i s pepeljarkama na faci, cmizdreći što je napravila velko sranje i fulala sve što drugi nisu! Kurac! E dobro, sad kad sam si objasnila da su mi jedini izbori: ispisat se iz škole i uzet metlu u ruke ili nastaviti se još par godina svako jutro buditi s osjećajem truleži u želucu, ipak ostajem na ovom drugom… ..a naravno uvijek se mogu udati za nekog nabildanog kretena punog para i ostatak života provesti rađajući tom istom decaju…pitanje je da li čak i to mogu? Sviraju mi levellersi i to baš pjesma what a beautiful day, pa se nadam da će optimizam te pjesme preći i na mene! Kak da ne… bit će meni bolje kad se izdivljam na diskonekšnu i helovinu...uz dobru staru graševinu:)

- 15:25 - Komentari (15) - Isprintaj - #

22.10.2005., subota

Just you, you and no one else DEGENERAL-PASI Ti si uvijek bio glup Ili barem malo manje pametan Cijelog života si gubio vrijeme, Samome sebi uništio san Da li si sretan kada osjetiš da si beskoristan I da ćeš zauvijek ostati sam Zbog brijanja, razbijanja I javnih ponižavanja Si samome sebi uništio san, san Da li si sretan I dal ti je dobro Što si u startu izgubio sve? Misliš li da si mogao bolje Povući neke poteze? Da li je super ko mlad izigravati ovna Pa ostatak života gutati govna? Biti kapetan, tonućeg broda Biti sramota vlastitog roda da...

- 23:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.10.2005., srijeda

tamo gdje još ima snova! Ovaj vikend smo išli na izlet u italiju. U subotu smo bili pred školom ujutro u pola pet i hodali smo ko neki zombiji. Iskrcali su nas u padovi u kojoj smo već bili, ali to nije bio problem jer je padova, meni, prelijep grad. Sve je nekako domaće i grad je pun neke pozitivne energije. Na glavnom trgu je plac i sve je šareno. Uvijek me fasciniralo što su svi na biciklima i to onim starinskima:) imaju divne štandove, zanimljive ljude, uske ulice, ali nigdje nema golubova kao kod nasL sljedeća je bila verona. Grad u kojem se pederi šeću po ulicama što se kod nas ne može često vidjeti. Sladoled im je za kurac, to moram spomenuti. I još je skup. Jednog dana kad ću imati para verona će biti grad u kojem ću te pare trošiti. Puno lijepih dućana, izloga i visokih cijena. A tek feminiziranih muškaraca! Šta se ja uopće čudim, to je italija, ali zbilja su svi tako dobro obučeni da je to smiješno! Nisam vidjela neukusno, obično ili šta ja znam kako, obučenog muškarca! Fatali smo i kip julije za sisu. Već je pošteno izlizana! Zidovi njene kuće su svi išarani i divni. Kupila sam si u veroni prejebene čarape s kravicom nekom..heh hotel je bio u blizini verone bogu iza nogu. Nemaju kioska koji radi nakon osam(ako uopće u toj pripizdini nađete kiosk). A ne rade im ni benzinske(???). bili smo osuđeni na pivnicu u blizini. Pili smo votku od mentola i to je bilo tako rajski da smo svi završili pijani. Pjevalo se i veselilo, da vide talijani kak se fešta! U nedjelju ujutro su nas digli u pola sedam, mater im! Svi smo bili krepani, što od hodanja, nespavanja, alkohola i tako toga. A onda gardaland! Ja sam mislila da sam još uvijek pijana kad sam vidjela vještice u zraku(bile su na nekom nevidljivom koncu?!). osjećala sam se kao u bajci..sve je bilo ful nestvarno, šareno, puno cvijeća, bundeva, djece i kako bi lizzy rekla, vilinske prašineJcijeli dan smo se jebavali po vrtuljcima i tim čudesima. Na plavom tornadu mi je skoro srce stalo. Nisam ni vrištala od šoka. Do jučer mi se vrtilo od tog sranja, a muskač imam još uvijek od grčevitog stiskanja mišiča. Nije to za mene. Meni to ne diže adrenalin već želudac.i jedna lijepa vila nam je crtala po licu s bojamaJ:) Sad sam sva dekoncentrirana i pod dojmom..a jebiga. I još uvijek sam pospana ko isus!

- 11:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #

12.10.2005., srijeda

idioteque «najradije bih da mi netko prospe ovaj moj prokleti mozak!»..poe(zadnje što je rekao pred smrt, pijan, smrznuvši se u jarku u kojem su ga ostavili, u koji je sam dospio na kraju krajeva) svira my iron lung. Jebga. Teško je doći doma iz škole i ne pustiti radiohead. Nakon što stisnem play više nema povratka. Ne pale mi ta zavaravanja «treba mi 5 min. meditacije i bit ću ko nova za učenje». Ma daj.. prije radioheada potreban mi je i sladoled. Ne postoji ništa ljepše od sladoleda po zimi. Još nije zima. Ali bit će:) čaj od lipe nema okus. Jučer sam skužila da ga čak ne znam ni napraviti da ima okus. Skuhala sam kamilicu. A htjela sam mentu. Danas ću piti mentu. Trebala bi prestati s kavama. Ali ne mogu..zar nije divno kad sjedneš u dobro znanu rupu, a konobar samo kaže «kao i uvijek društvo?»J ima nade za mlade konobare u zvuku. Novi momak pušta pearl jam. I pjeva dok poslužuje. Baš simpa:) ovaj vikend sam s razredom u italiji. Već smo bili, ali nema veze. Za divno čudo meni se ide. Nisam obožavatelj razrednih izleta jer je previše različitih ljudi, a to rezultira kaosom i svi smo umorni, više nego sretni i zadovoljni. Ili sam se barem ja tako uvijek osjećala. Ljudi koji preziru opijanje, a svi završe pijani, različite vrste kurvi(koliko ženskih bezmozgovnjača toliko i muških»kita mi puca» jedinka) koje dolaze na svoje, vječito svađanje do krvi kakva će muzika svirati u busu, što rezultira međusobnim nadglašavanjem više strana sa narodnim radijem s vozačeva mjesta…i slično… ovih dana redovito nakon zvonjave sata u pola sedam, okrenem glavu zidu i zajebem sve. Ali uvijek stignem. Brza oblačenja i utrpavanja knjiga u torbu mi očito idu. Barem neki talent. Prva pomisao u glavi mi je popis ljudi koje bi taj dan okinula snajperom. Dok se oblačim i perem zube smijem se zamišljajući jadnike kojima je ovo zadnji dan života. Na putu do busne na čelima im vidim mete. Kad mi se jutarnja hladnoća uvuče u kosti i počnem cvokotati, slijedi slika nečujnog brzog metka. Ravno u čelu. Zanimljivo je što u mojim vizijama nikada nema krvi. Umiru s prestravljenim izrazom ukočene čeljusti i razrogačenim staklenim očima, samo s rupom u glavi. Rupom kroz koju puše vjetar iz njihove šuplje glave. Prilikom naguravanja u busu, vidim iste te mete na čelima svakoga oko mene. Ne štedim nikoga. Bus kreće, a ja mrtva tijela onih s rupama na čelu ostavljam na cesti. Iza sebe. Ali stalno pristižu novi potancijali. Lista se puni. Kao što prof. iz logike zna reći- sve nas treba katapultirati u svemir. Sviđa mi se teorija. Za točno 4 tjedna u divni nam zgb stiže exploited. Heh. Svima koji idu želim sreću. Da ostanu živi. Imati muda ili dovoljno ludosti, ili hrabrosti..isto je. Ispljunite znoj i u moje ime. Ja ću se doma ceriti. Sa svim udovima i očima na broju.

- 16:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #

09.10.2005., nedjelja

pljuni na svoju facu i postani čovjek, na zabušavaj! uradi nesto za svoju savjest ne misli da si sam kreni ostro uzmi stvar u ruke zaboravi na strah ponekad se pitam zašto me ljudi vole. Neki. Što vide u meni. Zašto su odabrali mene da se sa mnom smiju, da sa mnom plaču, da sa mnom šute. Nekada sam toliko bezvezna samoj sebi da me ti ljudi čude. I u jedno sam sigurna. Proći će dani opijanja, srednje škole, sreće i depresije na mahove, ludosti i mladosti, ali oni će ostati. To je zapravo jedino vrijedno što imam. nema vremena za bolju buducnost nema vremena da predahnes nema vremena da zivis jos jednom nitko vise nije mlad ma hajde mrdni vec jednom ma hajde pokreni se ma hajde ucini nesto ma hajde ... uradi nesto to je tvoja duznost mnogo toga znas nisi glupan takvih isuvise ima ne ocajavaj pljuni na svoju facu i postani covjek nek se cuje i tvoja rijec pljuni na svoju facu pljuni u oci ne zabusavaj uradi nesto za samoga sebe nesto veliko cuvaj muda zauvijek i svuda drmaj zestoko zatvori prolaz za trule moraliste zatvori prolaz za rogonje zatvori prolaz za feministe zatvori prolaz za sve (azra)

- 13:33 - Komentari (18) - Isprintaj - #

07.10.2005., petak

I could hear the screams from up above I sit and watch the junkies, the drunks, the pimps, the whores Five green bottles sitting on the floor I wish to christ, I wish to christ That I had fifteen more Ovi stihovi od poguesa me drmaju ravno u mozak. Mislim da sam jedina osoba koju poguesi totalno deprimiraju. Ali u onom neodoljivom smislu. Barem bi oni trebali biti vesela muzika stvorena za plesanje i pjevušenje, no kod mene postižu kontra efekt. Sva sam retardirana. I totalno sam opsjednuta pjesmom hell's ditch. Dnevna doza je 25 puta za redom ju čuti. Minimalno. Zašto se nisam rodila ranije..onda bi čula toliko grupa uživo koje sada nikada neću. Nije fer. Bezveze. Mi smo totalno ograničena i neslobodna bića. Ne biramo mjesto rođenja, obitelj, vrijeme, ništa! Sve dobijemo. Mene su ubacili u jednu slijepu ulicu u dubravi u prepunu kuću, izmislili mi ime, uvalili me mami i tati i ostavili me da se koprcam u tome kako znam i umijem. Nema pitanja, a odgovora još manje. Zaboravili su mi u paket staviti uputstva. Dakle ja sam proizvod s greškom. Kvarovi se javljaju svako malo, a nitko ih ne popravlja. Tonem u sve veći kurac. S lutkama na koncima barem netko upravlja. One ne moraju misliti šupljom glavom, samo vise u zraku i to je ubiti sve što moraju raditi. Ma daj. Meni se eto baš danas ne da ni prstom maknuti. Ne da mi se misliti, truditi, jesti. Baš želim biti kučka koju svi mrze. Tako da se u potpunosti mogu osjećati kao govno. To mi je neki puta potrebno. Kao što trebam dozu ljubavi, treba mi i doza mržnje. Važna je ravnoteža. A ideju onog jada koji me hitio u ovaj svemir ću sjebati. Jer mogu što hoću. Zapravo mu je to bio najbolji zajeb do sada. Bez uputstva mogu biti bitch kad želim. I predozirat ću se poguesima. Slinim.

- 11:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.10.2005., srijeda

Stan ima cetri sobe,sve sve su sive. u mojoj glavi nastaju slike, čudne, ljigave gljive Osjećam ništavilo. Tupost i osjećaj da volim. Samo sebe i uvijek i jedino sebe. Nikoga i ništa više, osim mojih cura. Pečorinu su drugi trebali samo zato da bi ga voljeli, a ne da bi on volio njih. On je volio sebe. I lutao je cijeli život. Sam i dovoljan samome sebi. Mozes poletjeti Mi smo ljudi sa ceste I nemamo krila Mi nemamo nista Osim nasih sudbina Petak Frendica je slavila rođendan. Uzeli smo zvučnike i torbu s 19 litara cuge(11 pive i 8 vina). Ja sam samo točila i točila. Kad više nisam mogla gutati, fumala sam. Osjećaj da u tijelu nema kosti, da si guma. Već mjesecima nisam bila tako pijana. Pojavio se medo. Prvi puta u životu bio mi je samo neka prikaza među hrpom drugih. Ni trunke željenja, tupost do kraja. Poželjela sam da je tako svaki put. Jer nije me diralo to što je tamo ni najmanje! Osjećaj oslobođenja. Doma sam došla još pijanija. Nisam se ni popišala ali u mraku sam pustila ako znaš bilo što od azre. To znam pustiti uvijek. Zaspala sam čim je otkucala prva sekunda pjesme, u svom smradu. Tih dana nebo je plakalo Oblaci su plovili na jug Ja sam ih samo mirno promatrao Više nisam imao kud Subota Praznina u zelucu Mijesaju se kiseline Gledam kroz mutno staklo Vani je inje. Kad sam otvorila oči soba se još vrtila. Jedno od onih pijanstva kada si pijan i idući dan. Popodne sam nešto i pojela i uspjela se istuširati. Uskoro sam opet bila u istom društvu s istim ciljem. Ne osjećati. Ruknula sam votku nakon 2 godine. Više mi nije bilo hladno. Pred boogalooom su se skupljali ljudi. Mirisalo je na dobru atmosferu. Prva grupa- scroll. Ali najjači- fraktura mozga! Ostalo sam bila više vani nego unutra. Našla sam pivu. Lagano sam osjećala sreću koju mi pruža samo alkohol. Bio je i T. (moja srodna duša). Skinuo je majicu dok je pogo. Bio je baš seksi onako pijan. Zaboravila sam na medu dok sam njega gledala. Na kraju sam sjedila do madworld i gledala ga. Njemu se sviđa ona lijepa skineta. Bila sam glupa. Na kraju sam mislila na ivana. Pitam se da li ću ga se do kraja života u takvim glupim situacijama uvijek sjetiti njega. No madworld je popravila zabavu jednim gigantskim riganjem usred boogalooa. Nije stigla do wca. Al je smrdilo po votki! Ja sam se samo smijala. Poslije je sve bilo ružičasto. Nije me diralo što se T. grli sa svima dok sam ja u blizini, nije me diralo ništa! Samo sam se smijala..i smijala. Onda sam skužila pjevača i bubnjara iz scrolla! Eh, šta će meni backstage? Medu sam srela kad sam išla kući. Pozdravljao se s mojim babama. Ja sam stajala pored i jedina želja mi je bila da me ne primjeti, da mi se ne obraća i da me ne dira. Žaljenje što nisam jače pijana. Šteta što nisam nevidljiva. zagrlio me. Imao je krvava usta i sjajna. Samo sam rekla- imaš..usta..lijepa!glupo. on sve grli. I lijepo se grli. Mamicu mu..trebali su mi smithsi. Nisam našla cd. Nisam mogla spavati. Razmišljala sam o tome kako ne želim nikoga voljeti. I kako ih sve mrzim. I medu i T, i gabuda. Nedjelja Probudim se. Skužim da plačem. U pičku. Soba smrdi po votki, vinu, pivi i cigaretama. Trulež i plijesan. Moram do ive na jednu kavu. Nju volim. Ona nema kurac. I uvijek ima hrpu panka. Ja samo sjedim, a ona mi pušta lijepe stvarčice. I onda mi ne treba nitko. Što se k vragu događa Glava mi se raspada Što ste mi napravili S čim ste me otrovali Ne mogu se promijeniti Ne mogu se otrijezniti Ne mogu obogatiti Al' se mogu vratiti

- 20:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #