Marketing
tamo gdje još ima snova!
Ovaj vikend smo išli na izlet u italiju. U subotu smo bili pred školom ujutro u pola pet i hodali smo ko neki zombiji. Iskrcali su nas u padovi u kojoj smo već bili, ali to nije bio problem jer je padova, meni, prelijep grad. Sve je nekako domaće i grad je pun neke pozitivne energije. Na glavnom trgu je plac i sve je šareno. Uvijek me fasciniralo što su svi na biciklima i to onim starinskima:)
imaju divne štandove, zanimljive ljude, uske ulice, ali nigdje nema golubova kao kod nasL
sljedeća je bila verona. Grad u kojem se pederi šeću po ulicama što se kod nas ne može često vidjeti. Sladoled im je za kurac, to moram spomenuti. I još je skup. Jednog dana kad ću imati para verona će biti grad u kojem ću te pare trošiti. Puno lijepih dućana, izloga i visokih cijena. A tek feminiziranih muškaraca! Šta se ja uopće čudim, to je italija, ali zbilja su svi tako dobro obučeni da je to smiješno! Nisam vidjela neukusno, obično ili šta ja znam kako, obučenog muškarca! Fatali smo i kip julije za sisu. Već je pošteno izlizana! Zidovi njene kuće su svi išarani i divni.
Kupila sam si u veroni prejebene čarape s kravicom nekom..heh
hotel je bio u blizini verone bogu iza nogu. Nemaju kioska koji radi nakon osam(ako uopće u toj pripizdini nađete kiosk). A ne rade im ni benzinske(???). bili smo osuđeni na pivnicu u blizini. Pili smo votku od mentola i to je bilo tako rajski da smo svi završili pijani. Pjevalo se i veselilo, da vide talijani kak se fešta!
U nedjelju ujutro su nas digli u pola sedam, mater im! Svi smo bili krepani, što od hodanja, nespavanja, alkohola i tako toga. A onda gardaland!
Ja sam mislila da sam još uvijek pijana kad sam vidjela vještice u zraku(bile su na nekom nevidljivom koncu?!). osjećala sam se kao u bajci..sve je bilo ful nestvarno, šareno, puno cvijeća, bundeva, djece i kako bi lizzy rekla, vilinske prašineJcijeli dan smo se jebavali po vrtuljcima i tim čudesima. Na plavom tornadu mi je skoro srce stalo. Nisam ni vrištala od šoka. Do jučer mi se vrtilo od tog sranja, a muskač imam još uvijek od grčevitog stiskanja mišiča. Nije to za mene. Meni to ne diže adrenalin već želudac.i jedna lijepa vila nam je crtala po licu s bojamaJ:)
Sad sam sva dekoncentrirana i pod dojmom..a jebiga. I još uvijek sam pospana ko isus!
Post je objavljen 19.10.2005. u 11:28 sati.