29.11.2004., ponedjeljak

big in japan vozim se u busu s kapuljacom na glavi, slusam guano apes, vruce mi je, ali spasava pogled u maglu i kisu vani. volim ovo vrijeme. mislim da cu jednog dana zivjeti negdje gdje je uvijek hladno, gdje nema vruceg ljeta, na sjeveru. to je moj san. i sto vidim. auti prolaze, a ja vidim samo svijetla i tamu oko njih, svijetlo, mrak, svijetlo, mrak...auti ne postoje, ni ljudi u busu, samo vrazje svijetlo-mrak!prokleto svijetlo-mrak! danas mi je sve magla-dim, magla-dim....magla-dim.......okitili su bor u skoli, i na trgu, koji smijeh!zar ce i ovaj bozić proci pored mene!zaobici me kao i par zadnjih, bez onog osjećaja da je fakin bozić!?! zasto? idem slusat big in japan...volim tu stvar..i previše.

- 20:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.11.2004., nedjelja

i to se moralo dogoditi počešljala sam se! ...kako bi moj komad rekao, sad sam korak bliže ljudskoj vrsti;hehe

- 22:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

27.11.2004., subota

jer ja sam dijete, dijete ulice! jedem!pojela bi sada sve sta mi date! fina je ova subota bila. spavala sam do 11 uz prisilno budenje, onda film(ne kralj artur nego julije cezar, isprike molit cu), jedno 3 sata je trajao, pa rucak, pa cijelo popodne alice in chains, pa van. sjetili se mi starih vremena, dobrih starih vremena. zvuk je bio pun pa smo zavrsili a di drugdje nego na ribnjaku. i to s ribarom. a zivota li! onda kad smo prvu rundu popili, pridruzili se ekipi koja je dupenca grijala u fantasy clubu, tamo malo tople cokolade, spisali se par puta(e pa ljudi oni imaju papir u wc-u, dugo nevideno!), a onda opet ribnjak, al s žujom. nas negdje 10 cura(ma raj za decke, cak je jedan nudio topli kurac u prolazu, al odbijen je uz pretpostavku da je nemoguce da mu je kurac topli na ovom minusu). pjevalo se, umiralo od smijeha, pogotovo jer se jedna cura napila "malo" vise, pa se zakucala u zid, a zabrijala si je da sam ju zabila, a bilo je i pokazivanja belog dupeta svijetu dok se sasvim neprimjetno pisalo pod mostom na kojem su pak neki drugi pili. meni je jedino bilo toplo, tako da sam sad sasvim bistre glave, glavno da sam ja utažila žeđ(hehe). samo da spomenem, vise nikad necu uci u fantasy club, karla naruci, a tip joj bahato kaze da ne moze, da kaj bi on sad jos jednom furo kavu, da kaj se nije prije sjetila! ma mater mu njegovu! kako mi je zao sto se nismo svi digli i ostavili sve na stolu bez para. taj ce brzo letit! i na kraju mu ostavili 110 kuna, pmmmm!sad imam nula kuna! sad u 12.mjesecu fakat ima stvari na koje treba ici, moram si slozit popis, sad mi je sve u zbrci.uh sto volim zagreb!jebeno!

- 23:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #

buksa! dodem ja s đitre, kad ekipa je dolje(kod bake i dede). odma su me poslali u podrum po nove pive. baka s bocom, smije se, deda vec lezi, stari u dobranim promilima, stric sav u listicima od sportske, jedino mama jedva gleda. a debilnog li razgovora...izmedu ostalog i od kolko ce kila bit svinja(bolje receno krmaca) iliti svinje kao koje ce klat i radit kobasice(uh sta ovo odvratno zvuci), mislim nece ih oni klat, al koja je razlika bit ce zaklane..no dobro..i tako...bas su legende! posudila sam kralja artura, tata mi dofuro finih cokolada iz svabije, pa cu se pred telku zavalit. al trenutno mi nije atmosfera jer se moj buraz i bratici jos uvijek igraju rata po stanu s onim pistoljima na zute metke, a je im vrijeme za igrat rata?zakaj oni ne spavaju???mali jos ni u skolu ne ide...a lele..srela sam danas frenda(zapravo bio mi je frend)iz osnovne, i tako dok mi sjedimo u klupi i vise manje spavamo, covjek radi. i subotama, on radi nes korisno, njemu ce ta praksa(za konobara) trebat, a kaj ja radim pitam se, jebem macku mater...nadam se da ce se jedan dan ipak ispostavit da je vrijedilo, i gimna i uzaludno sjedenje i sve to...no taj decko, rakija smo ga zvali je tak smijesan, samo malo je...hm...nebi štela reci bedast...no prosli put me pito..kaj si ti neki hipi, a danas..kaj si ti neka rokerica? ima "male pomutnje" vezi toga, to je njemu sve isto, metalac i hipi, il kaj god hoces. neobicno je to vidjeti da ima ljudi koji zive neki drugi svijet, ili mi(ja) zivimo neki svoj svijet, i medusobno se ne kuzimo. ali to je ok, sto bi da smo svi isti..dosadno ne?frendica ove praznike ureduje tavan. to je prejebeno mjesto, nisko, s prozorom, starim plocama, dofurat ce gramofon, a ja od bake jos ploce, ful ih je puno, stavit cemo strunjace, kao madrace na pod, stari joj je dobar, oblozit ce zidove stiroporom za izolaciju od zvuka, ima gore i grijalica i svijetlo, bit ce to nasa buksa, tako to mi zovemo, bit ce jebeno, gore cemo biti cijelo ljeto, imat cemo zalihe trave, samo cemo se filat muzikom, gore nitko nece ic, ma kazem vam raj!buksa...joj mene...

- 00:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.11.2004., četvrtak

grah i kobasice uz sve cudne ideje koje su mi uvijek padale na um, da sto bi ja sve radila s deckom, nisam nikad mislila da ce sva čar biti u grahu i kobasicama!da, grahu!i to iz konzerve! zderemo ja i on, smijemo se, podrigujemo, ko ce glasnije(pizda, nenadmasiv je), a onda se i ljubimo s okusom na grah. hehe, bas odvratno i jebeno! a onda dodem doma u pol osam(otisla ujutro u pol osam...joj,joj,ljuta majčica bila...)i zgrijem si bolonjez(njami), ali svinje mi ostavile jedan bijedan tanjur:(((a kad me nema..ča češ...sad mažem mandarinke, a onda cu se otusirat fino u vrucoj vodi i zavuci duboko pod svoj poplon i deku, pustit si depeche mode(al mi se slusaju, danas sam zaspala na porti dok su mi pevali), lagano se osmehnut svojoj fakin budilici koja sutra nece zvoniti i sa smjeskom zaspati i sanjati hrpu zgodnih likova i mnogo velikih kurčeva! koji sam ja prokleti hedonist!idilican zivot slijedi u ova 4 dana jerbo je sutra dan skole-mog predivnog mijoca, a jos sam danas bila na porti, pa je ovaj vikend trajao...3 dana za mene?da, tacno 3 dana!ako izuzmemo danasnji test iz matke, nisam rjesila ni jedan zadatak! past ce treca kulja samo iz matke u zadnja tri tjedna ako se ne varam. fakat sam top! onak dignes glavu a okolo ljudi ciste nokte, karla dize kontrolni da vidim kaj je fino narisala, cveteke, pol ih cupa glavu, neki promatraju strop(ja medu njima), nadasve zanimljiv prizor. e to ti je taj skolski zivot! danas sam u algoritmu pasla okice nad nekim dvd-ima, od pearl jama, korna, rem-a....i tako to. i da...svira danas pred hotelom dubrovnik decko s plavom gitarom(jos ne viden) i pjeva na sav glas! moras stat i poslusat ga. ima ful dobar glas, i jos mi je on a plain od nirvane zapjevo...hvala mu!...i stvar je u tome sto ne mumlja onako sebi vise u bradu kao drugi ulicari, vec ko da su pare najmanja stvar zbog koje je tamo. iz sveg svog krasnog glasa pjeva. pa takvi ljudi su dusa svakog grada, hvala im!i poslije vidim seru mu dva prokleta pandura, daj kao osobnu..i to, i steraju ga!mamicu im, pa nikom nije smetao, niti se ko zalio!skoro sam ga otisla branit. a on nista, smije se i dalje, vratit ce se. a onda vidim na zeljeznickom fakin jebenog prokletog pandura, stoji 3 metra do hrpe onih cigica s onom robom po podu kaj su maznuli i kaj se tam deru, i nis, meditira pandur, boli njega...morat cu ja u pandure...jok,jok...al sam se raspisala. sad mi je brat ogulio mrkvu...kak ja njega volim!:))i da, pusa marinu(konobaru iz zvuka), pustio mi je tool-opiate, tak sam bila sretna, pjevala sam, a bas smo to slusali do zvuka, koje veselje!

- 21:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

24.11.2004., srijeda

podočnjaci strašno!jel postoji nesto za uklanjanje podocnjaka? za spavanje nemam vremena, pa nesto drugo mozda???fak...joj, sutra matka test, biće very good ak bidne dvica:(((((ma ko ga jebe zapravo....al me zifciralo sto ovo ni radilo...jok,jok..skinula ja bas ponovo winmx, nakon sto sam ga izbrisala, sad cu visit jos vise na netu, joj,joj...u petak je dan skole, hehehehehe, luzeri, ja u petak spavam do 12!!!!!samo otvorim oči u sedam, nasmijem se svim gubutnicima, okrenem na drugu stranu(zapravo to je tako uvijek, ali ovog petka bez ocekivanja mame koja me drma)i čorka!raj...ah, ima boga. a sutra sam i na porti...inace to ne volim, al jebiga, ma ne bunim se, ljiga predmeti su sutra. jos cu nakon skole do zvuka s curama, joj kak mi fali...sto volim taj zvuk, dim, ljude, atmosferu, stolice, konobare, a kava je vraski dobra...ma sve! malo sam u komi zadnje tjedne. trbuh me cudno boli, mengu imam drugi put ovaj mjesec(????), sad odjednom i perut(kak to sad??), lice mi u komi, leda me bole, ma bas se fizicki lose osjecam, a razdoblje neko...sve bi to mocvara izljecila...a i nisam vec predugo bila u alkoholiziranom stanju, da bit ce da je to, krv mi cista, pa sok za organizam..joj,joj, ni dobro...al pjevam ja, smijem se, zabavno je, nisam depresivna samo litl kilava, ah, kaj ces...

- 21:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

20.11.2004., subota

listen to your heart

- 14:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.11.2004., četvrtak

jer smo totalno drukciji od drugih... Sad kad sam stvarno tvoj Polako palimo svjetla... danas sam se nasmijala...a zbilja jesem. zbilja je lijepo smijati se, to je najljepse sto covjek u ovom zivotu ima, smijeh. mozes se smijati cemu zelis, biločemu ili ničemu, nitko ti to ne moze zabraniti i onemoguciti, taj prekrasan jednostavan i lijep zvuk(kakav god bio jer je potaknut srecom)...dode meni cesto da se i od muke smijem, ali ne mislim sada na taj smijeh, vec onaj kojem ni sam ne mozes izbjeci, toliko te obuzme da siris usta i sav zracis optimizmom i srecom..bas nice:))) Sad kad sam stvarno tvoj Predgrada postaju plaze Hodamo bosi cijele noci Do prve stanice... i onda jos kad si sretan od ljubavi(ne prema odredenoj osobi), nego od svega neba, mrava, lišća, noći, zime,sve zivo volis... Hajde daj da se smijem Od smijeha sada cu leci na svoj krevet, ispruziti se preko bijele posteljine, ugasiti svijetlo i pustiti si jos jednom"sretno dijete"...da se podsjetim kako mi je lijepo Sad kad sam samo tvoj Za nama smiju se djeca...

- 21:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #

17.11.2004., srijeda

muk i jecaji oni ne vrište, cuju se samo jecaji. ulaze u kosti, poput sjena su njihova tama i strah. zapravo vec odavno se ne boje, znaju samo za miris trule smrti. oko njih je blato, gusto i hladno. ispod blatnih krpa naziru se krvava lica. sva su blijeda. smrt je na njima. vjetra nema, nebo je odavno sivo. u ovim sjenama vise se ne nazire da su nekada bili ljudi...njihovu vjeru otela je vječnost sivila. osjećala sam svoje ukočene prste koje sam stiskala što bliže tijelu. mogla bih nekoga ubiti, sve njih, i baciti u prokleto blato, igrati se boga, pljunuti u lice vrazjoj truleži! gledala sam harrisonovo cvijeće, opet. pred ocima mi je slika mrtve djevojčice u žutoj haljini, ona leži u blatu, mršave noge su krvave,a kosa umrljana. u glavi mi odzvanja: recite svijetu, svijet mora znati! noćas necu moći zaspati, tišina previše podsjeća na slike. ratovi se vode zbog ljudske gluposti. da bi se osjecali mocno treba im prostor. za to ubijaju. granice postoje. anarhija ne poznaje granice...nikakve...slobodan um, slobodno tijelo, no ovo nije prica o anarhiji.

- 23:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.11.2004., utorak

vranac u žilama prepisujem ovo s papira, vrti mi se, ma zapravo ne osjećam se!ne piti čisto vino...a kad je fino, a boca lipa!no...uhvatila sam se danas da razmisljam koji je dan, i ne ide mi u glavu, ni datum ni nis! izgubila sam vezu s vremenom, i premda idem u skolu i sve je vec "unaprijed odredeno" ja sam ipak izgubljena. sjedili smo jucer ja i on na nasem mjestu pored jezera, a kako je tek vraski hladno bilo...zzzz....i tek sam jucer skuzila kakve ruke ima, mislim tek mi je jucer puklo u mozgu, ajme koji tanki prsti, isuse kako su lijepi!ljubili smo se(izbjegavala sam reci ovu rijec, ali eto, napisala sam), a ja sam gledala u nebo. bilo je skoro ljubicasto! u pičku materinu kako je lijepo kad zaboravis na svijet! moram nesto sama sebi priznati, od kad sam s njim ne zelim vise biti decko. to je jedan..onako, moj san, pa kvragu ljudi zive da bi sanjali! to je jos uvijek u meni(uvijek ce biti), ali sada se stisalo, smirilo, ne muci me, ne prozdire, sad su tu drugi osjecaji koji me pokrecu. bas lijepo...nisam sad raspolozena za ovakva teska sranja, ali citirat cu jednog hrv, modnog dizajnera koji kreira od obuce do odjeće...ali od pravoga krzna. napravio je neke zenske niske cipele i sav uzbuden je pametno izjavio;znate, jedna moja prijateljica je rekla kad ih je vidjela;zec(oderani-od kojeg su cipele) bi da ih vidi rekao:pa zbilja nije steta kad su tako lijepe!(..što su me oderali)! a onda je slijedio smijeh, a i publika se naravno na jednu tako mastovitu i humoristicnu recenicu nasmijala. na ovo treba plakati!

- 23:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.11.2004., subota

ah! probudim se ja, zapravo probude me jutros u pola deset i kad ono nova gitara! taman da se nebo sruči ja sretna ko isus!(a je mi usporedba)no...svejedno, ja sam medu oblacima! al je stara drndala, skoro mi je karijera propala, na rubu propasti je vec bila, a sve gitara kriva..hm(sto ce sada biti krivo kad pocne zvrndat..trzalica?)no...uglavnom. mama je spekla kolace...njami..s makom...prezderala sam se. osim toga, hvata ju sveopca depra jer ima 4 banke, a mi ju doma samo kurimo, e jas i to zamisliti ne mogu 40 GODINA?!?meni je mojih 15 vec puno, ma prevec! e da! jesam ja neki..kako bi rekla?...mislim nisam bila na prosvjedu, kisa je pala, e kisa mene sredi, al imala sam ja doma prosvjed, pa se kofol racuna! danas smo imali festicu doma, to mi nesto sve cesce, mislili bi ljudi gle ovi slave bajram,, ali nama se samo festalo, deda gitaru, tata harmoniku, baka pjeva iz sveg glasa, ja snimam, buraz se trga i samo fura nove flase iz podruma, ma komedija! onda tata fula, pa deda popizdi, jer ga je dekoncentriro, a svasta! e da ljudi..keep on :)

- 19:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

12.11.2004., petak

vlatka pokos! bas lijepo izgleda s malom..ajoj! pitate se mozda kakav je sad ovo naslov? no, ja moram pozvati cijelokupno covjecanstvo, da se sutra u 12 sati nade u preradovicevoj jerbo je prosjed protiv gospodičninog(ili gospođinog??)krzna. ak joj je fino toplo u krznu, nek izvoli imati 150 bundi sto se mene tice, ali pravo krzno(boze sacuvaj!), i jos se tolko kurci s tim, snob jedan, bezosjecajni, ne treba ti nis drugo, to ti sve govori o njoj, ona nema srce, đubre!pm...al bi sad zapičkarala!..toliko o ljudima bez srca( i mozga), to me bas raspizdi! sutra planiram spavati, navecer je nirvana,aaa..opet cu slinit nad onom kurtovom zelenom vestom...jebeno!i da! u nedjelju je paklena naranca! jedva cekam, taj film pokusavam nabaviti vec dugo!makar knjiga ne valja...ali zbilja jedva cekam!imam filing da ce ovaj vikend biti dobar...uzivajte

- 23:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.11.2004., četvrtak

jebeno! skinula sam sve sa sebe, gorim! glava me boli vec dobar dio dana, i to posteno, onako bas jebacki, al ne fermam ju ni pol posto! bila sam na pivi. cugnula sam taman posteno da mi se fino vrti...bas imam jeben filing u tijelu i mozgu. puca me korn, samo korn i korn, sve je korn, samo korn...ludilo! nabrijana sam, napaljena, luda...sjedili smo na klupici pored jezera, samo su se svijetla lampe vidjela na povrsini vode, nebo iznad nas...korn i dalje vibra...ono posteno jebacko trosenje, silovito i napaljujuce, sirovo...u glavi nabija korn...sutra cu se kao i po obicaju dici u 7, navuci na sebe robu sa stolice i otici u skolu, guzva u tramvaju i busu...isti ljudi, iste face, ista skola, sve ce biti kao i uvijek...ali zato imam danas, i korn koji je sve jaci u mojoj glavi...

- 23:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

10.11.2004., srijeda

most pozeljela sam pisati na papir. evo prosla je ponoc.srijeda. dan koji sam uvijek voljela, bog zna zasto...bezveze. u ustima mi je okus banane, u prstima toplina nakon hladnog vecernjeg zraka, u glavi...časti me noći, stara prijateljice, u čašu natoči, žudnju da me slomije. zar nisam dovoljno gubio tko ce izmjeriti bol, do očaja ljubio...(crvena jabuka), u očima neka nedefinirana magla, a u meni srce koje kuca. čujem ga. ili je to možda sjećanje na kucanje njegovog...opet mi se budi tuga(crv.jab.)...njegove sjajne oči, i tužne. stajali smo na mostu, ispod mosta potok, koji se savrseno jasno nameće tišini i mislima. šutio je. i uvlačio dok se stvarčica među njegovim prstima žarila i gasila. umislila sam da osjecam misris u svojoj kosi( a ne u mislima). pokusavam se sjetiti, ali nikada ga nisam vidjela takvoga. nije se smijao. on se nije smijao! ja sam uvlacila i pjevala potiho...volim te djevojčice dok se nebo zatvara..., a onda sam se samo nasmijala. nista. muk. pozdravili smo se, kad je stvarcica dogorila. vracajuci se doma hodala sam sredinom ceste. znala sam to raditi u osnovnoj. vracati se kuci navecer i hodati sama sredinom ceste. sjetila sam se kalei tada. njenog teksta. ona i on, sute. sjecam se, prvi puta kad sam ga vidjela preko ceste na kolodvoru, smijao se...smijeh....hajde probaj šetati daljinama, samo probaj...crv.jab.

- 19:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.11.2004., utorak

nošen dahom sna danas mi se spava makar to ne osjecam(hm...pa kako onda znam..a eto, moje recenice:)) lezim jucer u hladnoj sobi..bas mi se nije palilo grijanje..u mekanoj maici s kapuljacom na glavi i njegovom glupom kapom, koja tak fino mirisi po njemu, onako skroz sklupcana. tako sam satima slusala balaševića...a moram reci da sam samo vrtila iste pjesme...jesen stize..., naravno provincijalku, slovensku, no da sad ne nabrajam...balade, one najjebenije, a kako su to stare kazete s koncerata cuje se i publika, ma onako sav se najezis! plakala sam, ma nisam tuzna bila, vec nisam ni svjesna bila da placem. onako u svojim daljinama.....reči bi sve pokvarile, samo se ćutke pokraj mene stisla, sami, svoji, izbeglice iz besmisla...osjećala sam, a nisam osjećala nista, mislila sam, a nisam mislila nista,riječ koja bi to najbolje opisala je stanje nirvane. kasno je bilo, zazvonio je mobitel, to me malo prenulo, al znala sam da je on. zanimljivo je da, kolko god su svi ti osjecaji dosli zbog njega, nisam imala volju a ni potrebu pisati mu nesta, ni dopisivati se, tolko sam ga imala u sebi, samo onaj miris kape bio mi je dovoljan, da mi cak ni stvaran on nije trebao. i nevjerojatno je koliko te ti trenuci obogate, nahrane, upotpune...vjetar je snazno puhao...a ja sam zaspala...sviralo je...ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin...a mozda je svirala i neka sasvim druga pjesma...da li je uopce vazno.

- 15:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.11.2004., ponedjeljak

slička znate sta? ja sam sredila stvar. otisla van, smrznula pičku na vjetru i hladnoći, ulila u sebe ...hm....dosta pive, i ozdravila! trbuh ne boli, sretna sam, zaljubljena, niš me ne jebe i stvar je sredena...aa tako je to kad mama uzme stvar u svoje ruke!:)ostajte mi zdravo..živili!

- 15:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

06.11.2004., subota

zdravo! jutro je. trbuh me vec dva dana tako boli da nisam spavala. kuham si caj, pa mozda zivot bude ljepsi. u nedjelju je na rock akademiji kao koncert, jedva cekam! to je uvijek zabavno, ljudi koji sviraju moraju pjevati, a ne znaju bas svi pjevati, tako da uvijek bude smijeha. prosli put je bilo najbolje kad je cura pjevala stvar od systema, dosla je u nekoj suknji, mi smo se samo gledali, ali kad je zapalila, prejebeno je bilo! zadnjih par dana me toliko opsjeda ova stvar od alice in chains...pa...ju moram napisati Bury me softly in this womb I give this part of me for you Sand rains down and here I sit Holding rare flowers In a tomb...in bloom Down in a hole and I don’t know if I can be saved See my heart I decorate it like a grave You don’t understand who they Thought I was supposed to be Look at me now a man Who won’t let himself be Down in a hole, feelin’ so small Down in a hole, losin’ my soul I’d like to fly, But my wings have been so denied Down in a hole and they’ve put all The stones in their place I’ve eaten the sun so my tongue Has been burned of the taste I have been guilty Of kicking myself in the teeth I will speak no more Of my feelings beneath Down in a hole, feelin’ so small Down in a hole, losin’ my soul I’d like to fly but my Wings have been so denied Bury me softly in this womb Oh I want to be inside of you I give this part of me for you Oh I want to be inside of you Sand rains down and here I sit Holding rare flowers (oh I want to be inside of you) In a tomb...in bloom Oh I want to be inside... Down in a hole, feelin’ so small Down in a hole, losin’ my soul Down in a hole, feelin’ so small Down in a hole, outta control I’d like to fly but my Wings have been so denied

- 10:23 - Komentari (14) - Isprintaj - #

05.11.2004., petak

u pičku materinu! ljudi vole sve svoje, pa i svoje slabosti. i svoju ranjivost, i svoju zlu sreću, i svoje prokletstvo: i u tome leži jedan dio nas. I to naš najprisniji, najkrvaviji dio. Kako bismo ga, dakle,mogli ne voljeti? (proljeća Ivana Galeba) bit cu bolesna, osjećam negativne vibre, a i brat mi je. imam raps. ima i ime.Nidl, po conanovoj ptici.volim ljudima i stvarima davati imena, svoja, neka cudna i smijesna, kako mi vec dode. inace vec sam se vise puta uvjerila(a to mi je jedna cura isto rekla)da covjek do vaznih zakljucaka i raznih ideja dolazi sjedeci na wc-u. tako sam ja odlucila napisati danas sama sebi jedan post. zasto je sve sto radim u mom zivotu povrsno? zasto? zasto ne prestanem ostavljati stvari za sutra i ne pocnem DANAS! mrzim tu sugavu ispraznost u svemu, a to mi je jebeni nacin zivota! npr. zar ne mogu reci sama sebi: slusaj...danas ces otrcati 5 kilometra, naucit ces matematiku, ali ne ono tek toliko da znam, ne, nauci najbolje, ne priznaj nista manje od najboljeg! uzmi tu gitaru i zadivi samu sebe, odsviraj stvar pa makar bila najsugavija pjesma na svijetu, bez greske! uzmi bilo koju knjigu i procitaj ju, cijelu, nemoj odustati na sredini! reci: necu gristi nokte, i kvragu, nemoj ih gristi, to ti nista ne donosi, samo lose navike! ovo su primjeri iz glave, nije vazno cega ces se primiti, ali uzmi evo, samo jednu stvar u svoje ruke, i zajebi do ibera, budi najbolji, ubi se i razvali, ali napravi nesto, i to tako da znas da si dao maksimum! barem bi to trebalo biti lako, jer nismo prisiljeni birati, na kraju svega barem na ovom svijetu postoji toliko stvari koje su zanimljive. problem na koncu moze biti samo to sto ih je i previse, pa ne znas sta bi prije! ja znam sto volim, sto me zanima, vise od drugih stvari, a zasto je onda tesko i u tim stvarima se truditi, mozda se bojim da necu uspjeti ili sto, lijena sam, mozda nisam ambiciozno stvorenje? ali ja vjerujem da je svaki covjek ambiciozan, netko vidljivo, a netko u dubini. i na kraju, ako se potrudimo, uspjeh je neminovan, i pozitivan, i zasto onda odbijati da osjetimo zadovoljstvo i ponos na same sebe? u kurac, zasto je to tako tesko... tajna jakih je u tome da , kad to ustreba, umiju biti slabi, tajna slobodnih u tome da u datom casu umiju objesiti o klin svoju slobodu...

- 23:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.11.2004., četvrtak

molitva(zasto pobogu molitva...?...a eto) ne trebaju mi oči da bih vidio stvari onakvima kakve zaista jesu. dok se čovjek kreće vrijeme stoji, kad se čovjek zaustavi vrijeme prolazi. ali postoje, kažu, rijetki dani, možda tek jedan u životu, kada čovjek i vrijeme traju zajedno, jedno kraj drugog i jedno u drugom. takvi se dani pamte zauvijek. takav je bio dan kada sam naucio gledati. tijelo me boli, ali to je stvarno nevazno. boli me i ono unutra. djevojka koja je jos jucer bila najsretnija na svijetu, sakrila se u neke dubine, sretna je i danas, ali nesto joj ne dopusta da to osjeti. cesto u zadnje vrijeme gledam u nebo, prije je za mene njegova prisutnost bila tek neuocljiva i nebitna stvar. a sada je nebo jedini izlaz.kada vise ne mogu, kada mi je potrebno nesto, kada sam umorna, kada sam tuzna i sretna, uvijek je tu nebo. zastrasujuce i puno nade i mirnoce. u meni ono izaziva smirenost koju nista i nitko ne mogu stvoriti. to nikada necu moci prestati, gledati u nebo, i kad mene vise ne bude, ostat ce nebo, a dokle god postoji nebo, negdje u njemu kriti će se moj smijeh. mislila sam jutros, cega se bojim. ne bojim se starenja, vec toga kakva cu postati kad ostarim( netko je rekao..stari ljudi gube sjaj u ocima..). bojim se da ce mi ljubav jednom postati navika, i da nekoga necu voljeti zbog ljubavi i strasti vec zbog obicne navike. bojim se da cu postati ozbiljna, i da cu se sve manje smijati. strah me je tako glupih stvari, o kojima treba razmisljati, kako do njih nebi doslo...zato cu noćas sanjati da sam umrla mlada, jer to je jedina lijepa smrt...ako me shvacate... svaka stvar u prirodi ima svoju svrhu, za svaki dogadaj postoji objasnjenje, i nista nije slucajno osim nas samih. (čuvari sreće)

- 22:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.11.2004., srijeda

sent from up above sjedila je u tramvaju kojemu nije znala ni broj, ali nije ju to smetalo, kao ni pogledi prisutnih dok je sama sebi dopustala da pjevusi ovoga puta malo glasnije, izgovarala je rijeci svojih omiljenih alice in chains, dok joj je u glavi odjekivao snazan glas zenske iz portisheada, koji ju je opako podsjecao na minule trenutke. znala je da kasni, i da je cure cekaju, ali nece joj zamjeriti, ona je zaljubljena, ali znaju da ih voli, one su ipak njene cure. smijala se na glas kroz pjesmu, osjecala je pivu u sebi, i pretoplu odjecu koja ju je gusila, ali bilo joj je udobno. mislila je na njegov topli vrat, smijeh upucen njoj i sasvim njen kurac kojeg je prije nekoliko trenutak drzala. zapravo, smijala se kako joj se sva ta dobro poznata prica, opet ispocetka cinila jos boljom, i boljom, i svaki puta bilo je tako. to je voljela kod njihovih susreta, sto se svaki puta ponovo zaljubila u njega, uz to sto ga je voljela, onako istinski, nesavladivo. unending passion, somehow the fire never dies, what we share is everlasting ,love without demise.(sent from up above). na sljedecoj stanici izasla je na zrak, zavrtilo joj se. nije mogla zaboraviti rijeci koje joj je rekao, njoj...lijepa si. nije mislila da ce joj to netko ikada reci, ili jos bolje da ce joj to pruziti takav osjecaj, da ce ju toliko dici, i da ce se uistinu osjecati lijepom. ali on je mogao sve, upravljao je njom, a ona nije imala ni najmanju namjeru opirati se tome, voljela je to sto joj je napravio, obuzeo ju u svakom pogledu. napokon je ugledala broj tramvaja koji joj je trebao. na glavi je jos uvijek imala onu smijesnu kapu koju joj je dao. pozeljela je dim, jedan dim, jedan dim obicnog duhana, ni sada ne znam zasto. i had a vision of love, and it was all that you ve given to me.(vision of love). hodajuci gradom, pod vecernjim nebom, osjecajuci da je dio svemira, a ne ljudskog svijeta, znala je da osjeca boga. ali tada mu nije rekla hvala, ali mislila je to. move closer my darling, feel the love in my eyes(all in your mind). vracajuci se kuci, prosla je pored jimmyja( uskrsnulog pagea), on je uvijek bio tamo, svirao na svom mjestu,odmjerila je kako je drzao cigaretu i uvlacio, a u isto vrijeme svirao melodiju. pozeljela mu je reci da ga voli, ali nije bilo potrebno, tog trenutka voljela je svako maleno bice u svemiru. svi stihovi su od mariah carey, sa njenog starog albuma, koji i danas volim cuti. a sto je sa djevojkom, da li je sretna? ja mislim, ja znam:) ,da je djevojka iz price sretna, mislite li i vi?

- 23:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.11.2004., utorak

peace is an expression of love bas slusam bleach od nirvane, i grijeh je sto cu reci, ali to je fakat smece, ono bas kao da se cuje da je iz garaze. smece je u odnosu na ove cd-e kasnije...nadam se da shvacate. pijem jogurt. fin osjecaj. bas sam sanjarila o tome kako bi htjela zivjeti. zamislila sam ovako: upisem knjizevnost, a uz to studiram i novinarstvo. uz to pisem, jer je to ono sto bih htjela raditi u zivotu, pisati. povremeno radim u nekom cd shopu ili cak negdje, kao sto je npr.zvuk, keljim plakate ili nesto slicno, za neku sitnu lovu. iznajmljujem stan, koji ima jednu praznu sobu. u njoj je madrac za spavanje na podu, pored prozora tegla s travom, mali frižider s bocama pive i nekog jeftinog vinjaka. na zidu linija, i dobri zvucnici, prazni bijeli zidovi i nista vise. naravno u kutu đitra. imam cucka(kojeg zbog smanjenja troskova hranim dracem kojeg uzgajam), imam onaj zjebani kombi(ko iz glupog i glupljeg),sav u cvetekima-onako hipijevski. odjecu si sama sivam(da to je isto u stanu, sivaca masina). tada cu vec dobro svirati, znaci neku kintu dobijem i za sviranje(na cvjetnom ili di vec). idem na koncerte, svaki petak sam u mocvari do jutra, vikendima spavam do 4 popodne, a preko tjedna ucim. imam zbusenu donju usnicu(bas onako kao sto zelim). ne radim nista ozbiljno, zapravo ukljucena sam u zelene...(ali po tom pitanju vozim bicikl, kombi onda otpada). negdje 3 puta godisnje s drustvom idem gdje mi se put dode pod noge, ono ruksak, stopiranje i gitara. a isli bi u pariz jimu na grob, veci izlet bi bio seattle, most pod kojim je kurt napisao something in the way...das, a moto takvog slobodnog zivota je iz te pjesme...and i'm living of a grass...živim od muzike, pisanja i sexa, to me cini sretnom, osjecam se kao ja. ne postoje starci, pravila, nista osim hedonizma. razmisljala sam o ovome sad ove noci kad nisam isla u mocvaru, i sjetila sam se, prosvjetlilo me u trenu, ANARHIJA! to je jedina moguca utopija koja mi moze omoguciti da ovaj san i dalje sanjam, trenutak spoznaje, nakon toliko vremena sto sam razmisljala o anarhiji, dosla je sama, kao jedini izlaz, jedino rjesenje, samo vjerovanje u nju dat ce mi moj san, a i da ne zaboravim, otici cu i u nizozemsku, ma sve sto zelim cu moci! a to je biti sretna! Imagine Imagine there's no heaven, It's easy if you try, No hell below us, Above us only sky, Imagine all the people living for today... Imagine there's no countries, It isnt hard to do, Nothing to kill or die for, No religion too, Imagine all the people living life in peace... Imagine no possesions, I wonder if you can, No need for greed or hunger, A brotherhood of man, Imagine all the people Sharing all the world... You may say Im a dreamer, but Im not the only one, I hope some day you'll join us, And the world will live as one.

- 20:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.11.2004., ponedjeljak

nobody' s perfect Turn to stone Lose my faith I'll be gone Before it happens (gone) citala sam jucer neke blogove,i svidjelo mi se to sto je jedna osoba u svoj tekst stavljala stihove, onako umetala(tako da nebi bilo, nije moja oriđiđi ideja), but i like it:) danas sam u player stavila madonin stari cd. ne slusam ju inace, ali danas mi je totalno pasala. ona je zbilja faca, priznajem. jednom sam cak cula i onaj novi album, ali premrtav je, sve totalno prelagano. mirisi kolac iz kuhinje, njami.. Not running from the past ,I tried to do what's best, I know that I deserve it prebolila sam mocvaru, cak sam bila razocarana kad sam cula sta se pustalo, nisam ja od mocvare ocekivala 50centa(mater mu). ja sam doma fino spavala. zadnja tri dana jedino sto radim je da spavam(po 12 sati minimum) i pljujem kroz prozor(treniram). And good old boys were drinkin' whiskey and rye Singing this'll be the day that I die This'll be the day that I die sada idem srat, a onda se bacam na kolace, ostajte mi skleroticni(interna) Dream away your life Someone else's dream

- 14:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #