16.11.2004., utorak

vranac u žilama prepisujem ovo s papira, vrti mi se, ma zapravo ne osjećam se!ne piti čisto vino...a kad je fino, a boca lipa!no...uhvatila sam se danas da razmisljam koji je dan, i ne ide mi u glavu, ni datum ni nis! izgubila sam vezu s vremenom, i premda idem u skolu i sve je vec "unaprijed odredeno" ja sam ipak izgubljena. sjedili smo jucer ja i on na nasem mjestu pored jezera, a kako je tek vraski hladno bilo...zzzz....i tek sam jucer skuzila kakve ruke ima, mislim tek mi je jucer puklo u mozgu, ajme koji tanki prsti, isuse kako su lijepi!ljubili smo se(izbjegavala sam reci ovu rijec, ali eto, napisala sam), a ja sam gledala u nebo. bilo je skoro ljubicasto! u pičku materinu kako je lijepo kad zaboravis na svijet! moram nesto sama sebi priznati, od kad sam s njim ne zelim vise biti decko. to je jedan..onako, moj san, pa kvragu ljudi zive da bi sanjali! to je jos uvijek u meni(uvijek ce biti), ali sada se stisalo, smirilo, ne muci me, ne prozdire, sad su tu drugi osjecaji koji me pokrecu. bas lijepo...nisam sad raspolozena za ovakva teska sranja, ali citirat cu jednog hrv, modnog dizajnera koji kreira od obuce do odjeće...ali od pravoga krzna. napravio je neke zenske niske cipele i sav uzbuden je pametno izjavio;znate, jedna moja prijateljica je rekla kad ih je vidjela;zec(oderani-od kojeg su cipele) bi da ih vidi rekao:pa zbilja nije steta kad su tako lijepe!(..što su me oderali)! a onda je slijedio smijeh, a i publika se naravno na jednu tako mastovitu i humoristicnu recenicu nasmijala. na ovo treba plakati!

- 23:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #