Jordaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaan
Otvorih e-mail sa adresom sa koje vec sedmica cekam odgovor. Drhtavih ruku vukla sam stranicu dolje i pocela citati:
"Dear Marina, we are glad to inform you..."
I odmah sam znala. Primljena sam. Idem u Jordan.
Deset dana na Bliskom Istoku. Sve placeno. Primaju samo devet ljudi iz Evropske Unije. To ce biti kongres za mlade novinare da se sretnu sa kolegama is Sirije, Egipta, Palestine, Jordana itd. Koji dozivljaj, koji kontakti, neki novi svjet koji sam samo vidjela na televiziji.
Divno je ovo jer ponovo osjecam kako je sve u zivotu povezano. Da nisam otisla studirati u Holandiji i Danskoj, ne bih nikada upoznala Stephanie koja me je informisala o ovoj mogucnosti, nit vjerjuem da bi me primili bez te skole. Sad mogu samo sanjati koje ce mi nove mogucnosti ovo donjeti.
I sta jos doprinosi ovom osjecaju smisla i neke sudbine je da bas danas, kad sam voluntirala u mom butiku, udje jedna zena i pravo na sapune iz Jordana pa me pita: Da li ovo prave bas u Jordanu, ja sam tamo bila.
Normalno, odmah sam je obasula pitanjima. Ja sretna sto mogu nesto saznati o ovoj meni skoro nepoznatoj zemlji, ona jer moze da djeli svoja iskustva. Oprostile smo se kao drugarice.
Uglavnom bio je jedan divan dan. Zavrsio je sa par sati na salsa festi. Izmedju ostalog plesala sam sa jednim tipom sto je zajedno sa Al Gorom dobio nobelovu nagradu. Christian Azar. I skroz sam ga sarmirala.
Malo sa sretno zaljubljena u sebe danas. Garant sam jako naporna svima drugima.
|
