la vida termina

Prevara

Pokrila sam se tvojim lazima
najmeksa plahta
tek da je osjetim uz moje tjelo
sad volim tebe i mrzim sebe
vruci poljubci po vratu
tvoj blagi pogled
tvoje suze
ne volim te, volim sebe
tvoja sreca boli
jer je sitna i ne mogu u nju stati
vise te ne vidim kad te gledam
mozda trazim izlaz iz nas
mozda te i ne krivim
a mozda me privlace ljudske slabosti
zelim oprostiti i njemu
i sebi
kroz tebe
pitam se da li sam ikada
stvarno
vjerovala u ljubav za dvoje?
voljela sam ljude jer su ljudi
jer im oci sjaje
voljela sam stare ruke sto drhte na stapu
voljela sam i stranca na klupi
kraj rjeke
sto svira usnu harmoniku
a da li volim tebe?
sat kuca veliki
eh da je danas juce
i da smo zauvjek u toj lazi
ne bi bilo tako lose
kisa pada
trzaji mojih grudi prestaju
nema gluvih jecaja sto pocnu u grlu
i predju u grc
tupa bol
kao kugla od zeljeza
glatka i teska
sad raste u mom stomaku