la vida termina

Kod S mi je prepuna garderoba. Kod kuce se brat uselio u moju sobu pa sad djelimo ormar. Tek sam stigla ali vec osjecam da ovde nema mjesta za mene. Roditelji su me docekali sa odusevljenjem, prosto bih plakula koliko sam ganuta njihovom ljubavlju i divljenjem. U njihovim ocima ja blistam. Sebi sam strana i umorna. Prazna. Sa S sam sretna, igramo se, sve nam je igra. Zaljubljena sam. Ja sam i njemu neka nova uzbudljiva osoba, vracam se iz svjeta, nosim price i nove spoznaje. Pitam se koliko ce to trajati. Kad cu se vratiti u onu staru mene od koje sam pobjegla? Ipak, tjesim se, u zivotu se ne ide nazad. La vida termina - zivot zavrsava. Ali ne nastavlja, radja se neki novi zivot. Trudicu se da zadrzim ovu ravnotezu mira i nemira koju sam nasla u sebi. Trudicu se da se rjesim pasivnosti svakodnevnice, da i ovde nastavim da tragam za sobom. Pocecu da pratim zbivanja u gradu, da planiram vise i da ne dozvolim da me mirna struja ponese. Necu dozvoliti da me ljudi urame i dvodimenzialnost njihovih shvatanja. Zelim zivjeti i zelim zadrzati ove prave prioritete. Bojim se povrsnosti i moje cudne potrebe da se povijem njom. Mozda treba da nadjem neke nove ljude, neka nova mjesta u ovom gradu koji i previse dobro znam. Sad me brat gnjavi da izadjemo. Inace bi mu rekla ne. Sad necu, idem sa njím na pice.