la vida termina

ponedjeljak, 27.11.2006.

Bilo je krvavo

Napokon zavrsih clanak o Spanjolskoj regiji Extremaduri. Mislim, nadam se, da sam uspjela pomjesati sve dosadne ekonomske detalje sa mojom ljubavlju prema prizorima koje mi je to mjesto poklonilo. To se obicno ne svidja mojim nastavnicima i drugim kriticarima. Kod njih postoji jasna granica izmedju sta je ljepota a sta je istina. A meni je najdraze kad se sve to nekako zbrka kad vise ne osjetis prelaze izmedju korisnog i zabavnog.

Mozda ponekad stvarno pretjeram, pogotovo kad volim ono o cemu pisem, i sve postane neka vrsta bajke sa sretnim krajem. Istina, ako cu se baviti ovim poslom moram biti malo vise realna i stroga sama prema sebi. Pokusala sam ovaj put da pisem kao da me nije briga. Cak sam namjerno izabrala stil slova sto moja prakticna cimerica bira kad pise jer bi me to trebalo da podsjeti da budem racionalna kao ona. Arial, tako cist, ljep i hladan. Cak sam sama sebi na papir napisala: Ne mora biti savrseno. Kad sam skroz bez emocija zavrsila clanak bilo je to nesto najdosadnije na svjetu.

Onda sam se pocela znojiti i nervirati i jesti kao trudnica. I u po svega, sjednem za kompjuter, otvorim novi dokument i pocnem pisati sa starim, dobrim i ruznim Times New Roman. I onda odjednom nesto se pokrene u meni, neko vise ja sto zna gdje svaka rjec treba da bude i kako sve treba uplesti. I pocnem pisati.

"The sky above Extremadura in October changes its mood every hour, going from clear blue to heavy leaden grey in a matter of minutes. Passing through the region you see nothing but vast fields of holm oaks with their crowns open towards the restless sky. But now and then, in the middle of the immobile scenery, you might spot an occasional backpacker walking along a hardly distinguishable trail called “La Vía de la Plata”, the Silver route.

Malo je previse leprsavo za pocetak jednog clanka ali nisam imala srca da ga izbrisem, prirastao mi je srcu. Glupo kako jedan obicni tekst mi postane kao djete. U neku ruku svaki bolji clanak mi je kao da radjam, bolno i krvavo ali kad je sve gotovo ja sam najsretnija osoba na svjetu.

- 22:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Najbolje pisem
    kad je potreba da nesto kazem
    jaca od ambicije da napisem nesto dobro
    Zaplovite mojim mislima
    i kad vidite da vam taj put nije tako stran
    onda sam uspjela nesto reci


Linkovi