la vida termina

Nikad nije veci osjecaj samoce kao kad si sa ljudima. A sam. Bolno je cuti te pokrete i glasove kroz zidove a ne moci ih usmjeriti ka sebi. Jer to nisu ljudi koji mogu da me otvore. Bar ne jos. Ne znam koje pravo imam na njih niti oni na mene. I svako u svojoj kutiji se trudi da stvori svoj mali svjet. Da zaboravi da je tu iza tog hladno bjelog zida jos jedna dusa zeljna svega i nicega i beznadezno osudjena na samocu. Bar danas. Nikad nije veci osjecaj samoce kao kad znas da ima neko negdje ko moze otkloniti sav taj bol. A da je ta osoba isto tako sama daleko od tebe. Vrjeme i prostor postaju najveci neprijatelji i nastaje borba jednako beznadezna kao mlataranje rukama dok padas u provaliju.