Epigrami radosnih pokojnika
Skunk
Jeste ikad pušili skunk?
Jeste ikad slušali Skunk Anansie?
Volite li stvar Rockafeller skunk?
E pa ja na sva pitanja odgovaram s DA!
Ja volim skunk u bilo kojem obliku. Skunk je zaaaaaaaaaaaaaaakon!!!
Dobro te protrese i istrese, pomuti vodu, nametne ti svoju viziju stvarnosti, a ako osjećaš dovoljno sigurnosti i ako imaš dovoljno samopouzdanja, možeš plesati isprid masu ljudi bez ikakvog beda. ja volim stvar "100 ways" od Skunka. Skunk Anansie, hoću reći...
Skunk.
Jel vas to podsjeća na nekakav skok, jump, nekako mi je riječ cila pokretna, ki da će poletit svaki tren. Šta mislite mogu li riječi letit?!
Ja mislim da mogu.
Ne znate vi kako je to u Šibeniku.
Prdneš na Vidicima, čuje se u Njivicama. *
*=Vidice i Njivice-suprotni krajnji kvartovi grada Šibenika.
Ajme sere mi se.
Uf.
Botun ... ovaj ... GUMB
Jeste li možda slučajno primjetili koliko mi svaki dan botuna pritisnemo, vidimo, osjetimo, a ne idemo za tim, jer smo to prihvatili kao nešto skroz normalno! Mi u biti stalno pišemo na mobitel, na kompjuter, okrećemo kanal na daljinskom upravljaču, pijemo kavu iz aparata za kavu, vadimo lovu na bankomatu...
A jebate, ti botuni su svuda oko nas.
Naime, danas sam ležao na krevetu i gledao TV. Odjednom me puklo razmišljanje iz vedra neba...
Zašto ti pusti botuni?!?!?
Ja zapravo mrzim botune! I mrzim kad se izraz botun koristi za drogu ecstasy! Iako mi je izraz sam po sebi skroz baza. Mislim da je čisto dalmatinski, ono...talijanština...
Bar ja mislim da je.
Zašto se svi hvataju za botun kad vide dimnjačara? Za sreću? Kakvu sreću? Ajde molim vas, objasnite mi kako sreću može donijeti pritiskanje jednog starog ofucanog botuna kojeg vam je baka netom prišila. A jebate. Čak i kad palim upaljač kad pripaljujem duvan, ono, pritiskam svojevrsni botun. Stalno botuni! Svuda su oko mene! Sanjat ću ih večeras.
Sad sam se sjetio one DeeDee iz Dexter's Lab, crtanog filma, koja se stalno vrti oko jednog WARNING-PLEASE-DO-NOT-TOUCH botuna i pizdi mu oko glave s ričima: "Oooooh! What does this button do?"
Koja nenadjebiva legenda. Dignit ću joj spomenik.
Sad idem. I moram ugasit kompjuter. Naravno, moram pritisnit čak 3 botuna, ako u to ne uključujemo pritiskanje miša i tipkovnice. Dakle, botun od zvučnika, botun od ekrana i konačno, botun od kutije. A ne, čekaj, ne moram taj od kutije. Yeah, right...
Aj bar neka olakšica. Kad već nemam poreznu.
Uf.
Zašto...
Znate zašto volim ovaj blog?
Zato što mogu slobodno reći:
pička mile matere!!!
i neću nikom za to odgovarati...
To je tako jebeno cool...
U kurac krasni razdrpani, jebote pas, cukni mi ga ćerce.
Uf, sad se bolje osjećam...
Hvala Blogu što postoji.
Hvala Bogu na Blogu!
Hehe, sanavabič!
Sloboda
Jučer sam poželio biti leptir,
ali su mi iščupali krila i pribadačom me vezali za dasku.
Jučer sam poželio biti galeb,
ali su mi odstranili perje i gurnuli me u krletku.
Jučer sam poželio biti tigar,
ali su mi prebojali šare i pretvorili me u mačku.
Jučer sam poželio biti riba,
ali su me bacili u akvarij i hranili me prašinom.
Jučer sam poželio biti papigica,
ali su mi zavezali kljun i ušutkali me.
... ... ... ... ...
Jučer sam poželio biti ja,
ali su mi navukli okove i bacili me u tamnicu.
Sloboda je sve što nemam.
Lestat
Brrrrrrr....
Upravo sam maloprije pročitao "Razgovor s vampirom" i cili sam ono oduševljen!
Ja želim biti vampir!
Madafaka, jebate.
To je takav show! Haračit po noći i klati ekipu radi svog opstanka. Znate ono, što se mora, mora se. Mi koljemo jadne male životinjice, pa zašto onda ne bi postojala neka superiornija sila poput vampira koja bi klala nas!?
Uf...
Ako je netko od vas blogera vampir nek mi se javi. I ako je sposoban i spreman na reprodukciju. Već imam u planu nekoliko ljudi koje bih prikla. Mwheheheh...grrrr...
prvo ide onaj Zanki iz Vodica, koji mi je odvratan, pa ide ona medicinska sestra koja me provocirala dok sam bija u bolnici. Nakon nje ću razmisliti i o Ivani Brkić. Mislim da bih onda kao jedan vampir dobio orden Danice Hrvatske zbog posebnih zasluga.
I, samo još nešto...čuvajte se svi ljudi nečiste savjesti, jer vampir Unicorn dolazi...
BE AFFRAID, BE VERY AFFRAID!!!!
Mwuahahahahaha... (wicked)
LU
Gusht!
Ovaj blog je zapravo jedna super stvar!
:))))
A komedije. Mogu vam reći da se osjećam puno bolje nakon što svoje frustracije ispoljim na ovoj jadnoj, nadasve nedužnoj makini.
Za popizdi'...
I još kad vidim da to nitko ne čita, osjećam se još bolje!!! Da, ja zapravo i ne želim da moj blog netko čita, vjerovali ili ne. Inače baš ne dopuštam ljudima da ulaze u moju psihu. I u moju sobu kad je pretrpana 'šporkim čarapamin'.
Pisao bih rad onda dnevnik u Wordu i ne bih to objavljivao na netu, ali, ovako se osjećam sigurnije. Moje misli nisu na kompjuteru, spremljeni u file, one su odaslane u svijet. A slušajte, i moje misli moraju vidit malo svita, jelda? E.
Hahaha, you lame suckers...
Koji sam stupidessa vic čuo. Nećete vjerovati!
...Što je to malo, ljubičasto i stoji u kutu?
...?
...??
...???
...To je moj crnac i ja ću ga obojat kako ja hoću!!!
Lame.
Danas me zvao na večernji izlazak bivši kolega iz Gimnazije, Toni. Večernji izlazak s mojim bivšim kolegom vam inače izgleda ovako. Izađemo u smrdljivi, odvratni park u kojem nema ni trunkice svjetlosti, kupimo svatko po litru i po vina i ubijemo se ki deve. Cijelu noć pričamo o stupidnim i bezveznim stvarima sve dok se netko, obično ja, dobro ne izriga i podsjeti nas na surovu stvarnost današnjice. Moj prijatelj Toni je tako jedna lame i nezanimljiva osoba da je to za popizdi'! Zapravo, koga ja jebem, alkoholičar je i to je to. Nema mu dražeg pogleda do li onog na dno boce od dvi litre. On je jedan od onih likova koji je pokuša upast na promet (!) u Zagrebu i nije uspija. Zapravo, njegovo ime je bilo na katu ispod svih ostalih imena zbog niskog rezultata.
Loser with the capital L!
A vjerojatno ćete se o njemu naslušat još pa...
...u biti koga ja jebem, moj blog nitko ne čita!!!
And I'm damn proud of it!
LU
Don Frane
Prije toliko i toliko godina, kad sam se rodio, zla vila iz Razjedinjenog Kraljevstva me proklela za cijeli život.
Rekla je:
"Ti ćeš, djetešce, do kraja svog vijeka morati slušati tuđe ispovijedi. Proklinjem te kletvom don Frane!"
I dandanas ta kletva traje, zapravo svakim danom sve više jača.
Upoznam ja jednom prilikom tako jednu curu. Pomislim ja: "E, pa moglo bi bit nešto, dobra je kokulja!"
Posjeli se mi na balkon kuće u kojoj smo se upoznali, the Kuće, i ja je pokušah impresionirati svojim verbalnim sposobnostima. I pričam ja, priča ona, čekam ja trenutak za poljubac, čeka ona isto trenutak, ali ne za poljubac, već trenutak da mi ispriča cijelu svoju životnu priču. Naredna 4 sata, vaš je skromni i ponizni autor morao slušati kako je njena baka zla Hitlerka, kako je nju otac ostavio kao malu djevočku, kako je ona za vrijeme rata bježala u Njemačku, a ja u sebi mislim:
"WHO CARES?!?!?!"
I tako se ona lijepo olakša, a ja nervožast cili, ono...za popizdi'!
Nakon ta 4 sata, vidite samo onakav prizor iz filma, ja cili natečen, s podočnjacima, čačkalicama pridržavam kapke da ne zaspem, a ona sretna i oduševljena što je našla nekog kome se može povjeriti kaže:
"Ajme, baš mi je drago što sam se s tobom popričala, s tobom je baš super pričati!"
I ode.
I ostavi mene sjebanog.
I sad se ja mislim: "Zašto, Bože?!?!?!?!"
Što to ljudi vide u meni da osjećaju tako jebenu potrebu da mi se ispovjede? U čemu je stvar? Slatkim i dubokim okicama? Nježnim crtama lica? Zašto? Molim vas, ostavite bar jedan komentar u kojem ćete reći što to mene čini "sposobnim", obučenim za nadimak don Frane?
Jer, tako me, inače, zovu moji prijatelji...
Mrzim ih sve, krepali dabogda i u paklu i kažnjavao ih sotona tako da cijelu vječnost slušaju nečije životne tragedije!!!
Gadovi!
Ja ne vjerujem u Boga. Just for the record...
LU
Danijel, vol. 2
Danijel i JA su došli u srednju školu. Postali su malo zreliji. Recimo. Iako se JA žestoko trudio da neke njegove djetinjarije ostanu dio njega, jer mu se tako jednostavno sviđalo...
Dakle, Danijel i JA su bili prijatelji kroz osnovnu školu. jako dobri prijatelji. Obojica su željeli upisati Gimnaziju. Oboje jezičnu. Zar ne bi onda bilo logično da zajedno idu u razred?
(Naime, šibenska gimnazija je tako organizirana da postoje dva jezična razreda, "b" i "c".
B razred je koncipiran tako da se sastoji od ljudi koje uče talijanski i njemački, a C samo od ljudi koji uče talijanski)
Po ovom objašnjenju možete skužit da osoba koja upiše njemački /kao što je napravio JA/ može ići samo u B razred, dok osoba koja upiše talijanski /kao Danijel/ može ići u bilo koji.
Naravno, JA je išao u B, Danijel u C. Valjda je Danijelu jednostavno trebalo slobode. Da se razvija. Recimo. Kreten.
Kako su se razdvojili, JA je našao potpuno novo društvo, razvio svoju ličnost i postao svoja osoba koju Danijel potkraj 4. razreda nije mogao ni prepoznati. S vremenom je JA postao viši od Danijela, još zgodniji i potpuno drugačija osoba od one koja je voljela Danijela.
Danijel i JA su postali ljudi koji su dijelili školu. Bili su oni koji su voljeli Danijela i oni koji su voljeli JA-a. Danijel je svakim danom sve više i više sužavao krug ljudi s kojima se druži tako da je spao na nekoliko kolegica iz razreda. Jadno. JA je, s druge strane, širio krug ljudi, istina, malo drugačiji krug ljudi. JA je volio loša društva, jer se s njima osjećao podjednako loše. JA se mrzio osjećati kao dobrica, jer je shvatio kako ga to nigdje neće odvesti.
Dakle, kad su Danijel i JA postali maturanti, Danijel je postao očajan. Shvatio je konačno kakvo je prijateljstvo izgubio i očajnički ga je želio natrag.
Ali, JA, kao jedna nova osoba, s tim se nije slagao. Odlučio ga je držati pokraj sebe, ali ne preblizu. It's payback time, mislio je JA.
Osveta je osveta.
No, to nije sprječavalo Danijela da konstantno patronizira JA-a i da mu stalno govori što treba raditi i s kim se treba družiti. JA-ovo se društvo, naime Danijelu nije sviđalo, jer je sad odjednom htio JA-a samo za sebe. Ali, znaš što gospodine Danijele, JA SAD IMAM SVOJU OSOBNOST I TEBE VIŠE NE TREBAM!!! STOGA ODJEBI U SKOKOVIMA!!!
P.S. Danas JA više ne pričam s Danijelom.
Danijel , vol. 1
Moj prijatelj Danijel
Moj neprijatelj Danijel
U jednom malom gradu po imenu Šibenik, živjaše jedan JA. U tom istom gradiću živjaše i prijatelj mladića JA - Danijel. Danijel bijaše lav u horoskopu. U mom horoskopu on je najobičnija svinja.
Danijel bijaše tip osobe koji bi da dođe do onoga što želi prodao gaćice svoje pokojne prabake.
Dva mladića Danijel i JA bili su dugo godina prijatelji i kroz to njihovo prijateljstvo cijelo vrijeme se osjećala Danijelova blaga netrpeljivost prema svom drugu.
Danijel je bio vođa krda, osvajač Mt. Everesta, jako sposoban, tip osobe koja je dobar organizator i koja ne trpi osobe kojima ta osobina manjka.
A mladiću JA je toga itekako falilo. JA je sve volio raditi spontano, to let go with the flow... JA je bio mnogo kreativniji, puno zgodniji od Danijela. Za razliku od Danijela, JA je imao obitelj i puno bolju financijsku situaciju. Danijelu je, naime, umro otac, a majka ga je napustila, tako da je živio s djedom i bakom.
Stoga, i sami možete zaključiti kako je Danijel oduvijek bio ljubomoran na JA-a.
JA nije vjerovao tome i potpuno se predao svom prijatelju, smatrajući ga najsavršenijom osobom na svijetu. I tako su oni nastavili svoje druženje, koje je postajalo opsesija svakim novim danom. JA je živio u Danijelovoj sjeni i to mu nije smetalo, jer se u Danijelovoj sjeni svi osjećaju tako jebeno sigurno i zaštićeno. Danijel je u velikim društvima uvijek nalazio načina kako spustiti svog prijatelja JA, iako ga je volio. Recimo. I njihovo prijateljstvo je raslo. Recimo. Sve do jednog dana kad je JA primljen u pjevački zbor kojeg je Danijel već dugo bio član.
Čim je Danijel za to saznao, rekao je svom "prijatelju" da on smatra da oni imaju previše zajedničkih aktivnosti i da ne želi da ih ljudi povezuju, da želi individualnost, da bi bilo najbolje da se JA ispiše iz zbora, kako bi Danijel imao tu jednu aktivnost na kojoj nema JA-a.
Nakon tog dana, JA se osjećao tako jadno i žalosno. Nadasve beskorisno. Želio se baciti sa šibenskog mosta, jer je on živio samo za prijateljstvo s Danijelom. Ništa mu drugo nije bilo važno. Odlučio je promjeniti se i početi ispočetka. To je i napravio...
(nastavak slijedi)
LU
Željeti / Trebati
Ja želim živjeti zauvijek. Ja želim biti dijete zauvijek.
Osjećam se usamljeno razapet između brojnih odgovornosti kojima me sputavaju. Želim ploviti oceanima, istraživati koraljne grebene, jesti meksičku kuhinju i plesati na Kubi s rasnim plesačicama.
Ne, ne želim biti dijete. Želim imati 15 godina. Zauvijek...
Želim svakim novim danom proživljavati agoniju prve čvilje, histeriju poslije prvog poljupca, osjećaj boli u leđima pubertetlije koji nagovješta da mu izbijaju krila.
Nemojte mi rezati krila, molim Vas!
Ja trebam let, ja trebam opsesivno-kompulzivne minute, ja očajno trebam ljubav. A nemam je.
I muhe imaju krila, zašto ne bi i ja? I anđeli imaju krila... zašto ne bi i ja?
Umoran sam od tužnih osjećaja, trebam nekog da me zagrli. Samo zagrli...
Zar tražim previše?
LU
