Iz anala pažljivo skrivanog Gusarskog Evanđelja nameću se neobična pitanja i još neobičniji zaključci: Da li je Isus mogao biti gusar?


Jesus Fuckin' Saves!


Suprotiva mainstream kršćanstvu (trenutno je u ovim krajevima vrlo in varijanta rimokatolicizam) koje zagovara romantičnu (lažnu) verziju Isusova života, smrti i uskrsnuća, Larchtreeparty ekskluzivno otkriva brutalnu istinu iza navodne smrti na križu Božjeg mlađeg sina (kapetan Blackadder je naime stariji).

Isus je, jednako kao i njegov stariji (bolji i zgodniji) brat, bio gusar. I to prokleto dobar.
Razlog zbog kojeg se Isus zamjerio Rimljanima nije bilo propovijedanje lažne vjere jerbo je takvih u njegovo vrijeme bilo isuviše mnogo da bi itko tomu pridavao posebnu pažnju (uključujući i danas azboravljene religije kao što su Crkva Njegove Niskosti koja je štovala noge rimskog cara te Sveto Bratstvo Jeruzalemskih Mudraca – zapravo lokalni klub gradskih pijanica koji su svoja okupljanja pretvorili u kult radi poreznih olakšica) već pljačkanje njihovih brodova diljem Sredozemlja.
Rim je naposlijetku popizdio i odlučio stati na kraj Isusovim kriminalnim aktivnostima.

No to je sasvim zasebna priča. Sada ću vam pripovijedati prispodobu koja je zapravo dovela do Isusove smrti. No prvo PP.

Slijedi me i ne seri


Isus kao gusar: Raskrinkavanje mita

Iako je Isus stekao zavidnu popularnost već kao mladić, tip baš i nije bio previše bistar – dok sam ja išao u gimnaziju i kasnije na faks, on se školovao za stolara. I da, ja sam mu pisao govore…
Ali avaj - pokušaji hvatanja Isusa nikako nisu uspijevali. Isus je osim čudotvorca bio i vrstan mačevalac, a i nekako je uvijek uspijevao izvući živu glavu iz onih kasnonoćnih racija po jeruzalemskim striptiz barovima.


Nažalost, Isusova je najveća slabost (a kako će se pokazati – i njegova propast) bio alkohol i tu dolazimo do famozne priče o posljednjoj večeri™ - ili posljednjem tulumu kako smo mi prozvali tu nemilu zgodu (Rimljani naime nisu imali odvojeni termin za koncepte večere, tuluma, orgije i natjecanja u prdenju) - a koja se, kao i mnoge večere prije nje, odigrala na našem gusarskom brodu.
Navedena se žurka-igranka s tragičnim završetkom, prema staroj židovskoj tradiciji, imala nesreću odigrati na daleko na pučini zbog strogih propisa protiv partijanja iza 23 sata u blizini hramova. Za živu se glazbu pobrinuo neki fancy egipatski bend našminkanih pederčića koji je štovao nekakve pse i demone, naravno prema Isusovom izboru. On je, naime, bio emo (što je bila činjenica koju sam mu oduvijek zamjerao).


Isus petkom navečer

Kako je noć odmicala, ekipa je na brodu postajala sve glasnijom i razularenijom, a Isus je bio meštar bakanalija - navodno si je čak dao tetovirati guzicu natpisom INRI, no to je možda povijesna zabluda. Ipak, rum i sveta krv ne čine dobru kombinaciju (pogotovo ne na Isusovu tjelesnu masu anoreksika) te je mladi prorok uskoro pijan izbauljao na palubu kako bi uhvatio malo svježeg zraka, zapalio cigaru i ispišao alkohol iz krvi. Nesreća je ili Božja Providnost (On je odmalena više volio mene) htjela da se Juda koji je kao zaklan spavao na palubi nađe na putu Isusovim mokrim sandalama te se nesretni stolar nespretno zateturavši ubrzo našao u moru. Digla se graja, u trenutku se na noge ustali svi članovi posade (danas poznatiji pod imenom 12 apostola™; iako nas je zapravo bilo 20-tak, ali dvanaest je nekako ljepši broj, a tu je bilo i par razvratnih Kineza, mormon, jedna potpuno luda francuskinja koja nije brijala noge i patuljak - koje su pisci evanđelja morali cenzurirati zbog mlađih čitatelja) - te dograbivši kuke i štapove stali snažno zamahivati po nemirnim valovima ne bi li izvukli Isusa na sigurno.
Isus je, jebiga, imao takvu zlu sreću da smo svi bili mnogo prepijani da išta korisno napravimo te je jadnik u sljedećih nekoliko sekundi bio (nenamjerno, uvjeravam va) izudaran do krvi. Neka je budala (mislim patuljak) čak bacio bodljikavu žicu kako bi se ovaj mogao za nju uhvatiti. Crvena je tekućina, potekavši iz otvorenih rana na njegovim rukama, glavi i abdomenu, privukla morske pse koji su doplivali do našeg broda očekujući gozbu. Žao mi je što to moram tako lakonski kazati – ali bogami su je i dobili.
Ipak, kao utjeha svim kršćanima – moram vam reći kako se zaista hrabro borio dok su mu morske psine otkidale udove, a mi ostali zaboravili na njega jer je upravo na TV-u počinjala Futurama. Mi ostali nismo znali što napraviti (a znali smo da će Bog pitati za njega) pa smo izmislili priču o križu i uskrsnuću oko koje se, na naše iznenađenje, formirao novi kult koji je ubrzo prerastao u milijunsku religiju. Jebiga…


Almighty Jesus never saw it comming. Poor bastard...


Pružamo i dokaze za navedene tvrdnje jerbo znamo da među vama obitavaju nevjerni Tome (ali ne i Tome Srbini):
-U kršćanskoj je ikonografiji riba čest simbol Isusa. Ovo je očita referenca na morskog psa koji ga je pojeo te noći.
-U ortodoksnoj crkvi još i dan-danas svećenici nose gustu bradu što je očiti dokaz gusarstva kao fundamenta kršćanstva. Moram li posebno napominjati kako je i sam Isus nosio poprilično cool bradu (iako je moja bolja).
-Tlocrt gotičke katedrale podsjeća (iako prteno) na brod.
-Rimokatolički vjerski poglavar – papa, nosi kapu koja podsjeća na gusarske kapetanske šešire, a simbol Vatikana su dva prekrižena ključa između kojih se nalazi navedena kapa – što je iskrivljena inačica kostiju i lubanje klasičnog Jolly Rogera.
-Tzv. aureole koje se često pojavljuju na svetim slikama zapravo su umjetničko sredstvo starih majstora za prikazivanje boli u glavi karakteristične za tzv. mamurluk – koji je pratio Isusa u svim njegovim avanturama. Usput budi rečeno, Kapetan nikada nije mamuran – nazovimo to Božjim darom.
-Pažljivim iščitavanjem Novog zavjeta, inteligentniji pojedinci primijetit će često korištenje gusarskog izraza 'arrr!' (zamaskiranog u mnoge druge riječi) koji je nepobitan dokaz gusarskog autorstva svih službenih tekstova o Isusu.


Mnogi su prikazi Isusa povijesna izmišljotina


Zanimljivosti (Ovo sigurno niste znali!):
Isus je posjedovao papigu koju je nazvao Luj 14. Slabo je poznata činjenica (i jedna od najvećih slučajnosti u povijesti) da je jedan francuski monarh nosio to isto ime.
Svaki utorak, petak, nedjelju i većinu ostatka tjedna Isus je bio mrtav pijan u lokalnom pubu.
Poznati i često citirani Isusov etički zahtjev: 'Ne čini drugima ono što ne želiš da oni tebi čini', zapravo je okrnjena varijanta stvarnih Isusovih riječi: 'Ne čini drugima ono što ne želiš da oni tebi čini sve ukoliko trenutno nisi naoružan. Ako jesi – radi što te volja.' (Isus je bio pomalo slabić, ali cool osoba)





Fudge!