Ne da se čitati!
subota, 25.08.2012.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Tiho, mirno i toplo seoce u srezu Rjazanskom Kozminske oblasti, Konstantinovo. Ni mjesec dana prije protesta u nas, protiv vladavine Mađara, u mirnom mjestu se rodio dječarac kuštrave kose. Točnije, 21. rujna.
Aleksandar Nikitić i Tatjana Fjodorovna osim svog sina imaju i dvije kćeri - Šuru i Kaću.
Dječarca sa njegove dvije godine na odgoj uzima imućni djed po majci, Fjodor Andrejević Titov koji ima tri odrasla i neoženjena sina. Možda u stričevima leži i Sergejev put; žene, a kratka ljubav.
Odrasta sasvim klasično za seoski život ndašnjeg vremena, ujaci ga vole, baka osjeća iznimnu nježnost prema unuku, a djed je dobrostojeći čovjek patrijahalnog duha i željan žestice.
S osam godina, drugi ujak ga koristi kao lovačkog psa; Serjoža pliva po jezeru hvatajući ustrijeljene divlje guske.
(..) Čitala sam nekoliko biografija, i upravo opisi djetinjstva me tjeraju na neku tihu misao o propadanju jedne proste i nesebične individue. Raste u mladića koji ima sasvim mnogo ljubavi, a još više mu se i daje, ali ipak, potaknut idejama o poeziji nastavlja svoj put na ulicama Moskve. Put koji vodi u sasvim logičnu priču, previše genijalaca iz različitih područja je skončalo tragično.
Za sve koji su učili ili kasnije čitali o njegovom kraju, ovdje je video koji donosi puno drukčiju sliku. I, nešto što me oduševilo, a kasnije sam na to naišla na nekom forumu. Jesenjin glavom i bradom!
Smrt S. Jesenjina iz drukčijeg kuta
Sergey Yesenin
" O, godine mlade slave razuzdane,
otrovom sam gorkim otrovo te dane.
Je li kraj životu, il nije ne zna se -
oči bjehu modre, a sada se gase.
Radost gdje je? Tmina, stid i tuga bridi.
U polje? U krčmu? Ništa se ne vidi. "
192., Golob
