KRETA
Gdje si spakirala kabanicu?Kabanicu? Sto? Pa cemu? Docekali su nas poznati holandski pejzazi. Teski oblaci samo sto se nisu nalaktili na ulicne svjetiljke. Nesto iza ponoci sletjeli smo u zarko osvjetljenu zracnu luku. Plosnata Zemlja uzgaja nocu paradajze po rasvjetljenim staklenicima, tjera aute kao gmizavce po autocestama i uspavane tete cistacice i njihove usisavace po uredima. U prvi tren sa pomislila da je Bozic. Ili da se rusimo medu ringispile u lunaparku. Prvi korak na svjezi zrak oteo mi je svaku moc daljnjih romanticnih asocijacija. Zrak je mirisao na kisu i lokve na asfaltu. I radni ponedjeljak. Kreta je ostala negdje daleko, njene pjescane plaze u paralelnom univerzumu, a tri tjedna divljine mediterana postale su uspomena. Ajme, kako sam se nauzivala! Redovni citatelj zna da sam bila krenula u potragu za odmorom. Ta je misija uspjela. Nasla sam ga medu stijenama i planinskm puteljcima Bijelih Planina, u osvjezavajucim valovima i zvuku mora sto plaho klize po oblutcima. Najavila sam da cemo krenuti u koracanje europskom stazom E4. Uz nekoliko karata i knjizice na njemackom uputili sm se ishodati Kretu od njene zapadne do istocne obalae. U dvadesetdnevnoj ekspediciji presli smo 2/3 otoka. Ukupno 340 kilometara prasine, kamenja, snijega, obale, isusenih canjona i planinskih vrhova. Nasa se “radna akcija” odvijala dvije regije; krajnjem zapadu i krajenjem istoku otoka (sredisnji dio smo morali preskociti). ZAPADNA KRETA Ovaj dio puta trajao je 9 dana. Staza je zapocela u mjestu Kissamos Kastelli. Slijedecih par dana vodila nas je uz sela i kamenite plaze zapadne obale Krete i autom nepristupacna obalan sela Sougia, Elafonisi,Paleochora i Loutro. Potom smo se kroz presuseno usce i korito rijeke popeli do Bijelih Planina (Lefka Ori), da bi u tri dana kampiranja u tisini netaknute i napustene prirode (citaj: bez zive duse) prekoracili preko vise od 2400m nadmorske visine te se spustili na samu obalu. Ujutro topljeni snijeg za prvu kavu, uvecer grcke salade i,meni omiljene, baklave uz sam rub mora. Tih smo devet dana odsjedali u iznajmljenim sobama i uzivali u jeftinoci predsezone, praznim plazama i potpunoj predanosti ljubaznog osoblja. Planianrenje je bilo katkad tesko. Najvise nas je mucio nedostatak pitke vode na dionicama od i po 8 sati. Posebno u kombinaciji sa temperaturama oko 28 stupnjeva, ruksakom teskim 12kg (vreca za spavanje, sator, pribor za kuhanje) i kronicnom nedostatku visoke vegetacije. Svakom drvetu kojeg bi vidjeli na horizontu smo znali trcati u susret. Ne zbog par koza koje bi se pod njim izlezavale, vec zbog hladovine.Nije da se bunim. Meni je planinarenje najdraze iznad granice sume. Tu je svijet drugaciji nego tamo dolje u nizini.U drustvu orlova i pokojeg lesinara osjecam se kao da i sama imam krila. Ogoljeli vrhovi leze kao zaspali dinosauri. Jednostavno volim tu svjezinu zraka, kamen i snijeg, plavetnilo neba i tisinu. ISTOCNA KRETA Autobusom smo se prebacili na istocni dio otoka. Od prvog trena kada smo izasli na Lashiti Visoravan ( na visini od 800m) shvatili smo da je ovaj dio otoka jedna sasvim druga prica. Skromnija i siromasnija. Nasa staza vodit ce nas od te visoravni, preko 2100m visoke Dikti Planine, kroz vocnjake visnji i hlad 38 milijuna stabala maslina (1/2 milijuna ljudi ;38 milijuna maslina). Mala sela niskih kuca. Bijeli krec i plavetnilo skuri. Napustene obiteljske farme i starice u crnini na klupicama. Krpene vjertrenjace za irigaciju poljana. Jedan citav sat mi je skupina oracha objasnjavala kako se jedu sirove artichoke sa sokom od limuna. Naravno da je moje poznavanje grckog ograniceno, no uz nesto ponudene rakije (od koje svi tvrde da se dugo zivi i nitko nikad nije pijan) razvezuju se i meni ruke i mi se sve bolje medusobno razumijemo. Par puta smo se opasno izgubili na putu, pa se opet nasli u kuci dvoje Juzno Afrikanaca. Jeli smo dolme (riza u vinovom listu) i stifado (dinstana svinjetina sa krumpirima) kod drage Stelle u selu Selakano (ukupno 12 stanovnika). KRAJNJA TOCKA Citav nas trud vodio nas je ka kraju : kraju planinaskog puta i kraju otoka. Danima sam na karti mjerila udaljenost od trenutnog stajalista od obalnog sela Kato Zakros. Cinilo mi se romanticno usetati u to mjesto i umociti nazuljane nozne prste na drugom kraju Krete. Naravno da sam tijekom dvadeset dana vucaranja po prasini i siprazju imala velika ocekivanja od te najistocnije plaze. Kada smo u utorak 21-vog usetali kao divivski kauboji u to mjesto, mislim da sam sto puta rekla « ovo je najljepse mjesto na svijetu » Mozda bih ja i bila nastavila sa ovom mantrom da me Covjek nije osobodio ruksaka i zagnjurio. Kato Zakros sastojao se doslovno od tri kuce i tri taverne (restorana), zabrane na bili kakvu gradnju i poduzetnistvo i dva kilometra duge plaze ugnjezdene izmedu stijena. Zaronila sam duboko i uzivala u osvjezenju koje mi se sirilo tjemenom, u slobodi pokreta i plavoj boji. Idecih sam par dana ustajala u 6 ujutro da vidim sunce kako izranja iz mora i da bas tada zaplivam prema onom odmoru i miru zbog kojeg sam dosla ovdje. Bas kao nagrada nakon svih napora, susreta, dragih ljudi, koriva, mirisa i komaraca. "Ekspedicija” ove vrste je ujedno romanticna i uzbudljiva. Kao sport i meditacija istovremeno. Nekad sanjam da sam istrazivac nepoznatih svijetova. No zapravo je sve to trazenje osobnog nacina otkrivanja svijeta oko mene. Nije mi jasno kako je uopce moguce na ovom turistickom otoku hodati po nekoliko dana bez da susretnes ijednog Nijemca ili Britanca. Srecom ti isti su u velikim turistickim mjestima, kraj bazena i svi zajedno. Daleko od iskonske prirode, prekrasnog jezika, hlada masline i kestena i nedostupnih plaza. Dirnula me Kreta i ljudi koje smo slucajno sreli na putu. Koji su nas poveli dio puta na traktoru ili u prikoloci, pokazivali nam put i nudili domacu rakiju. Iz cistog mira pomagali naci pravu adresu i tako se siroko i srdacno smijali nasoj medusobnoj umjetnosti komuniciranja. Bit ce da zbog ovakovih toplih iskustava volim ovaj nacin putovanaja koliko god da on primitivan bio. On mi pruza otvorenije vidike i vjeru u ljepotu zivota. I cini mene ispunjenijom i boljom . PS: Bas mi je zao sto ne znam staviti svoje slike na blog da vam pokazem dio te ljepote. kad zagrijem stolicu i mozak i otkrijem te tajne objavit cu ih. pa makar sa zakasnjenjem. |
Ja sam sezonski radnik. I dok oni pravi sezonci crnce po ljetnim sezonama ili tijekom berbe, ja se mjerim po skolskim godinama. Praznicarim zajedno sa osnovnoskolcima i slavim sve vikende vezane uz kojekakve vjerske ponedjeljke ili petke.