24.04.2006., ponedjeljak

TELEVIZOR

Znaci ti ne volis shopping?
Ne, ponavljam odresito na veliko zaprepascenje mog Covjeka.
Rekla bih da mu je to jasno nakon toliko godina zajednistva. Ipak kuzim ja Njegovo cudjenje. Vidi on da meni ponekad nestanu masovne svote sa racuna, no to se zove jednostavno KUPOVINA. To je ona radna akcija kada ti nesto treba, ti u miru doma smislis sto to je i gdje toga ima i onda se uputis ka cilju. Na odredistu povuces par puta kartcom i zadvoljana se vratim pred vlastito ogledalo. To volim, kako da ne. Volim i ja kada telefonom narucim to isto pa mi On to kupi, a ja se samo sepurim doma.

Ono sto mi je mrsko je traganje po policama jako slicnih stvari sa razlicitim cijenama i sa po nekoliko caka (koje ako promaknu ce biti bolnije nego trn u oku). Vaganje za i protiv aspekata nekog proizvoda mi je ubitacno. Ili ne dao Bog vece nevolje, nego bezciljnog lutanja po ducanima. Sram me priznat u ovo doba, kada se zene po novinama hvale shoppingom kao zabavnim hobbijem i moralnom obavezom, da mene zaista brzo pocnu bolit noge I glava. Pa bi sjela ili se barem naslonila. Nosit vrecice do kuce mi je prava Kalgarija, odjecu vise I ne probavam u ducanima. Rade dodem drugi dan I kupim veci broj nego da cekam u redu pred svacionicom sa okrutnim tl-osvjetljenjem.

No prije neki dan je umro moj Televizor. Taj isti je gotovo ravnopravan dio moje male familije. Pali se za vecerom, kada je pretiho u kuci i cini drustvo Covjeku dok ja tipkaram po internetu ili skupljam prekovremene u kutku radne sobe. Oprostaj je bio bolan; nama zbog dugogodisnje vezanosti, a njemu jer smo za ritualnim bubnjanjem po njemu samom pokusavali vratit u zivot. Vec prije par mjeseci je odapelo nekoliko piklisca. Ubrzo nakon toga poceli su zujati zvucnici. Zadnja dva tjedna njegovog zivota, televizor se spontano gasio i vise nije reagirao na samare koje smo mu sa nadom i ljubavlju udijeljivali. Jucer je zavladao muk. Od te blebetavih voditeljica , golisavih pjevacica i kojekakvih nagradnih igara niti glasa cuti. Crna kutija zasjela je bezivotno na vrhu niskog ormara.

Dakle, plan je bio nabaviti Novi. Covjek je proucio ponudu i napredne tehnike zadnjih desetak godina koliko nas je sluzio Stari Televizor. Ja sam objavila da cu ja platiti novi od nekog iznenadnog bonusa Dragom na poklon. Neka samo on izabere.

Mi trebamo zajedno u potragu. Nije to mala stvar. Izabrat NoviTelevizor.
Pa sto ti ja tu trebam reci. Samo ti izaberi, vidi gdje tog ima, evo ti i moj broj kartice i samo kupi.
Nije to samo tako. Ima tu LCD i plazma, Pa ponude, Pa contrasti boja, Pa zvucnici sa strane ili ispod ekrana.
Ma nisam ja zahtjevna. Sto god ti izaberes ja cu se samo dva sata buniti (to je standardna reakcija na bilo koju promjenu) i onda cu biti najsretnija zena na svijetu.

Nakon argumenta »Ti samo radis i ne ulazes zadnjih par mjeseci u kucu » morala sam se maknut sa radnog stola i uputit u Meku kucanskih aparata. Znala sam ja da ce krenut sve po zlu.

Vidjela ja danas sto razlicitih televizora. Sto cijena. Pa kvaliteta. Pa zvucnika. Gledala u ekrane sa 12 ini sekundi brzine i u one sa 2 mini sekunde. Nakon dva sata istrazivanja, vidjela sam i ja razlike. Upala sam u mrezu prodavaca i savijeta za koje nisam ni znala da su kljucni pri gledanju u prozor svijeta. Cak sam morala uzeti time out jer sam skoro odlucila kupiti nesto sto bi me kostalo godisje place.

Mrtva umorna dovulka sam Novi Televizor i desetke neophodno potrebnih kablova u stan.
Sutra cemo to pospajat.
Sutra ? skakuce Dragi po boravku. Odmah sada ga kacimo na zid.
Ajme nemoj, moram se odmorit.
Od cega si umorna? Pa zar ti ne volis shoppig?

Nisam se htjela upustat u rasprave.
Kao prava zena sjela sam sa Biblijom uputa za instaliranje Novog Televizora u krilo.Sada su mi poredani programi tocno onako kako su bili i na starom daljinskom upravljacu.
Vjerojatno cu citav tjedan procavat spajanje zvucnika, a onda tek sedinom svibnja uspjet spojit DVD player na ovo novo cudo tehnike.Oh kako zudim za vremenima kada je postojala samo jedna opcija: ON/OFF
- 00:23 - javi se (15) - Isprintaj - #

17.04.2006., ponedjeljak

LJUTA I ODMORNA

To da sam se zapustila osjetla sam to ovog Uskrsa. Niti se bavim sportom, niti idem nesto pretjerano van, jedva stignem vidjet Dragog, a cak sam prekinula sa Dr. Atkinsom (onom dijetom sto ju drzi Oprah) jer nisam stigla ici svaki dan po friske namjernice. Ne stignem niti skoknuti do bloga. Iskreno receno,nikad ja to nisam znala dijelit u dvoje: privatni i poslovni zivot.

Kao sto zapoceh, shvatih ja to ovog blagdana. Ne zato da me je nesto produhovilo, vec su uredi skole, ducani i svakojake institucije bile zatvorene puna cetiri dana. Nisam znala kud bi sa sobom. To je mene Radoholicarku primoralo na strajk.
Trenutno sam uplivala u centrifugu zivota i nikako da se nahvatam zraka. Dosadna sam samoj sebi sto tako izkliseizirano pricam kako sam u stresu i da imam posla preko glave (a fakat jesam). Mozak mi je prazan. Ne stignem razmisljati o smislu svega vec samo slijedim upute oznacene fluroscentnim markerima u svom rokovniku.

Krecem se izmedu panike i ljutnje. Idealna kombinacija tijekom blagdana. Panike zato jer jos ima nade da mi sve uspije ako nesto ne zaserem i ako se dobro potrudim. (a ne mogu se vise trudit ni da hocu). Ljutnja se budi jer mi je ovo tko zna koja situacija ove vrste, jer se osjecam odgovorna za sve, jer jos ne znam reci ne i efikasno delegirati. Naravno da ponovno pisem o poslu, o jutnjavi protiv vremena, o premalo sna i strastvenosti sa kojom se bacam na posao i zbog koje pretjerujem u kricnosti na samu sebe i projekte kojima se bavim. Neki se hvale da su perfekcionisti, no to je tako zamarajuca,ubitacna mana koju nikako da svucem sa sebe. Koji strahovi su se tu sakupili pod mojim kozom da sebe samu toliko volim maltretirat? Samo brojim dane, tocnije iduca dva tjedna, kada cu zavrsiti sve tekuce projekte te se od 1. maja naci na cesti. Divne li perspektive ove freelance umjetnice!

Da se slucajno ne bi dogodilo to da ostanem ova cetiri dana zaljepljena na kauc te da mi oci poprime oblik cetverokuta (=oblik ekrana), a mozak mi otmu primitivni vanzemaljci koji smisljaju tv-programme odvozali smo se do susjedne nam drzave. Tu mi imamo malu stracaru kao iz doba ujka Toma (ili strica ili striceka, ne znam vise). Kako sam se nauzivala bez telefona! Nitko me nije mogao dobiti. Citala sam puna tri sata Elle na francuskom i hipnotizirano promatrala modne kolekcije i zamisljala sebe u njima. Naravno nakon sto se pomirim sa doktorom Atkinsom i tetom Teretanom. Naklopala sam se croissant-a i obojanih jaja. Procitala sam prekrasnu knjigu Joe Speedboat (Tommy Wieringa= mladi pisac koji najvjerojatnije nije preveden u nas). Cak sam dva dana provela bez cigareta. Vidjela sam tri srne i drvo u vrtu koje je pregrizao dabar. (zamislite to;dabar!) Rjecica uz nas „posjed“ prelila se po vrtu i ukopala nas do koljena u blatu. Dva dana nas je bodrila romatika i whiskey. Cak smo uspjeli speci meso na rostilj izmedu dvije kisurine. Danas smo se, dan ranije no planirano, ali odmorni, vratili doma.


Ne zelim jos misliti na sve ono sto me ceka iduca dva tjedna: puno prezentacija, noci sa premalo prospavanih sati i desetna stvari koje bi mogle krenuti po zlu. No opimistcna, kakova zelim biti, prisjetit cu sebe i vas u tim trenutcima da sto god da se dogodi Zemlja ce se i dalje okretati oko Sunca, zivot ce se nastavljati bas onako kako je i sam namjeravao, a uskoro ce procvjetati proljece.


- 09:22 - javi se (18) - Isprintaj - #

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

prozor mojim osjecajima i mislima , istinite tajne i zarobljene istine, odjek u daljini i udica koja ceka prve kontakte