JEDNOUMLJE
Jednoumlje, prah u ruci
koji čeka svoj uzlet
i bacanje u oči,
da bi slijepo vjerovali,
slijepo slijedili nametnute korake,
slijepo, a kažu sasvim lijepo
laži proživjeli i nebo dosegnuli.
Jednoumno, bez ikakve želje
za širinom, visinom, dubinom,
svi naši životi ne postoje,
postoji samo jedan,
kažu glumci iza maske,
maska iza maske pa opet
maske, maske, maske,
karnevali koji obećavaju ludi provod
u svijetu bez veze i obveze
i bez pitanja odakle zapravo trebamo početi,
jer ova maskarada ne sluti
sretan završetak.
Prašina u očima,
taloži se na tek izniklo sjeme
probuđene djece sa dušom staraca.
Vilenjaci pješčari
vraćaju se u svoje domove
sakrivaju se od zlogukih sjena
koje njihovu bajku
pretvaraju u noćne more.
Sve čeka svoje vrijeme,
dok led okiva zadnje trzaje živoga srca,
netko već zna kako, kada
i gdje će ponovo sve oživjeti.
Na peronu gomile očajnika
kojima je jednim umom obećano blagostanje,
dok ti isti jednoumni realisti
na jahtama plove
i kradu milosrđe, ljubav i snove.
Ja budna jesam,
dok mi oči suze od umora
i svjesnosti i čekam,
dok mi polako kosu i obrve
inje ukrašava.
Da li od moguće nemogućnosti
promjene viđenoga
ili stvarne zime koja dolazi
gonjena kalendarom,
ne znam?
Ja samo znam,
da budna
jesam…
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (3) * ispiši * #
DOĐE TRENUTAK
slika: digital art
Već bijaše blizu dodir dana i noći, izađoh i ponovo vidjeh sjajnu, blistavu, zvijezdu padalicu, zvijezdu željilicu, zvijezdu sjećanja, zvijezdu koja mi se htjede sakriti, a ja je ulovih djelićem pogleda kao da se plašila izričaja moje želje, jer činilo se da ni onu prošlu nije ostvarila, a jest na neki njen čaroban, čudan i divan način kojeg samo svemir zna.
U njenom padu bez povratka, čula sam njeno pitanje: "Reci, šapni mi, što želiš?"
Sklopila sam oči, zadrhtala mi duša, želim, da ništa, ništa više ne želim, osim čistog i potpunog mira. Želim da konačno odvežem konope mojih i tuđih vezanosti i pustim se, neka me beskraj pučine odnese gdje god želi, želim da skinem plave cipele koje ipak nisu moje i bosa krenem nekom šuštavom stazom jeseni uživajući samo u ljepoti sna kojeg živim.
Želim da na pijesku nečije duše nacrtam sunce makar već za tren valovi izbrisali moje tragove, želim da konačno gledajući kroz kamen nečijeg srca ne vidim više ništa, osim svjetla kojem će se to srce ma koliko bilo tvrdo opet vratiti.
Želim da svaka nova kiša opere dio mojih sjećanja koja se stalno vraćaju u srce umjesto da zauvijek odu putevima modrine.
I reče mi zvijezda: "Toliko želja, a poželjela si da ništa ne želiš. Kako da to sve ispunim?"
Rekoh joj: "Ti možeš sve. Sve izrečeno složi u jednu jedinu riječ: zaborav. Poslije te ispunjene želje, sve ostale želje neće više postojati..."
https://www.magicus.info/ostalo/price/dodje-trenutak
komentiraj (2) * ispiši * #
OD SRCA SRCU
da, kada noć pozdravi
moje pokušaje
moje poticaje
da izdržimo
svi zajedno
na tom velikom oceanu života
priđe mi anđeo
moj divni slatki anđeo djeteta
koje nije zamrlo u meni
skine svoja krila i aureolu
pa me zagrli
ne govoreći ništa
jer ljubav ne traži puno riječi
tek da osluhnem otkucaje srca
koje priča svoje priče
nastale prije svih izgovorenih misli
kad u početku bijaše
samo svjetlo
samo osjećaj
samo mi
sa jednotom jedno
sveci budući
bez naznake svetosti
koji čekaju svoje blažene
a tako jednostavne trenutke
u kojima neće biti pitanja
u kojima neće biti aureola ili krila
tek sreća koja ne zalazi
sa suncem na obzoru
dan bez sjena
u kojem ćemo se svi stopiti
u jedno veliko sve
i postati jedan jedini život
jedna jedina velika i topla duša
koja neće gledati ni prepoznavati razlike
niti gledati vanjštinu i površinu
jer sve što je gledala prije
neće postojati više
samo čista ljubav
kao prvorođeni izvor
nastao negdje u beskraju
iza svih pogleda ljudskih
tamo negdje
gdje moj anđeo tek treba otići
dok me drži zagrljajem svojim
čvrsto i nježno
komentiraj (1) * ispiši * #
OSJEČKI KESTENJARI
Da mi je proći alejom
gdje je mraz skinuo
prve požutjele listove sa grana,
a prolaznici nestrpljivo čekaju
u sumaglici večernjoj,
da čađave ruke kestenjara
poberu zadnje tople plodove
negdje sa dna rešetke
pa napune papirnati smotuljak
koji grije dlanove,
dok miris opija
i vraća vrijeme
kad smo bili djeca
i crtali po bilježnici
prve dane jeseni rane.
Da mi se vratiti na trenutak
u neko bezbrižno vrijeme
kad sam pred kinom čekala
neku dragu kino predstavu
i neku dragu toplu ruku,
zagrljaj dragog mi bića
koji me znao obradovati
baš tom toplom vrećicom
punom kestenja
raspuklih i slatkih
koje ne prestajemo jesti,
dok ne osjetimo
da su samo ljuske prazne ostale.
Jesen uvijek dotiče srce,
ali samo osječka jesen
ima svoju dušu
neponovljivu,
neodoljivu…
30.09.2018, Boyle, Irska
komentiraj (1) * ispiši * #
