OSJEČKI KESTENJARI
Da mi je proći alejom
gdje je mraz skinuo
prve požutjele listove sa grana,
a prolaznici nestrpljivo čekaju
u sumaglici večernjoj,
da čađave ruke kestenjara
poberu zadnje tople plodove
negdje sa dna rešetke
pa napune papirnati smotuljak
koji grije dlanove,
dok miris opija
i vraća vrijeme
kad smo bili djeca
i crtali po bilježnici
prve dane jeseni rane.
Da mi se vratiti na trenutak
u neko bezbrižno vrijeme
kad sam pred kinom čekala
neku dragu kino predstavu
i neku dragu toplu ruku,
zagrljaj dragog mi bića
koji me znao obradovati
baš tom toplom vrećicom
punom kestenja
raspuklih i slatkih
koje ne prestajemo jesti,
dok ne osjetimo
da su samo ljuske prazne ostale.
Jesen uvijek dotiče srce,
ali samo osječka jesen
ima svoju dušu
neponovljivu,
neodoljivu…
30.09.2018, Boyle, Irska
komentiraj (1) * ispiši * #
