Jednoumlje, prah u ruci
koji čeka svoj uzlet
i bacanje u oči,
da bi slijepo vjerovali,
slijepo slijedili nametnute korake,
slijepo, a kažu sasvim lijepo
laži proživjeli i nebo dosegnuli.
Jednoumno, bez ikakve želje
za širinom, visinom, dubinom,
svi naši životi ne postoje,
postoji samo jedan,
kažu glumci iza maske,
maska iza maske pa opet
maske, maske, maske,
karnevali koji obećavaju ludi provod
u svijetu bez veze i obveze
i bez pitanja odakle zapravo trebamo početi,
jer ova maskarada ne sluti
sretan završetak.
Prašina u očima,
taloži se na tek izniklo sjeme
probuđene djece sa dušom staraca.
Vilenjaci pješčari
vraćaju se u svoje domove
sakrivaju se od zlogukih sjena
koje njihovu bajku
pretvaraju u noćne more.
Sve čeka svoje vrijeme,
dok led okiva zadnje trzaje živoga srca,
netko već zna kako, kada
i gdje će ponovo sve oživjeti.
Na peronu gomile očajnika
kojima je jednim umom obećano blagostanje,
dok ti isti jednoumni realisti
na jahtama plove
i kradu milosrđe, ljubav i snove.
Ja budna jesam,
dok mi oči suze od umora
i svjesnosti i čekam,
dok mi polako kosu i obrve
inje ukrašava.
Da li od moguće nemogućnosti
promjene viđenoga
ili stvarne zime koja dolazi
gonjena kalendarom,
ne znam?
Ja samo znam,
da budna
jesam…
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
