TU GDJE JESAM (VIŠE NIJE TAKO VAŽNO)
Tu gdje jesam
i dalje ljubim ljubav,
makar mi se ona smiješila
laticama lotosa
izraslog iz blata
ili mi pružala ručice
iz kolijevke od slame,
a ne od zlata.
Više i nije tako važno
kako me drugi gledaju
suženom zmijskom zjenom
ili pogledom širokim, do bola,
ja ću i dalje držati otvorena vrata srca
i postavljenu večeru
nasred stola.
Sada kad sam bliže sumraku,
daleko od jutra života,
dok mi tijelo godine na leđima ima
smiješim se onima
koji samo na tome pogled zaustavljaju,
a dušu u meni ne gledaju
(više i nije tako važno)
koliko god pakosti i mržnje bacali,
znam...
niti jedna me pogoditi neće,
jer meta će biti
njihovo vlastito srce,
jer kolo sreće se okreće.
Ja i dalje ljubim ljubav,
makar mi se smiješila laticama lotosa
izraslog iz blata
ili mi pružala ručice
iz kolijevke od slame
a ne od zlata.
Tanja Repinac, Satnica, 27.1. 2023.
komentiraj (2) * ispiši * #
MISTIQUE
slika: digital art
Teška mi ramena
od sumorja svijeta
i njihove boli
do neba gdje ono
bremenito zvijezdama
opčinjeno Mjesecom
ne stane u moje zjene.
Sve bih da zagrlim,
sve da oplačem
svaku kap samoće da podijelim,
a tek sam prašina
koju mrav strese sa sebe
prije, nego u mravinjak uđe.
Sve bih ja ovako beznadno
opijena svečanošću
ovog baršunastog
srebrnog trenutka tišine,
dok me mjesečina dodiruje
i ljubi mi lice.
Sve bih ja,
zaronila u duše onih
koji su ostali zakačeni
kao broš za moje srce
i u duše onih
koji su mi ožiljke ostavili
učeći me o ljubavi i praštanju,
dok oni sami neuki
vrludaju svijetom
tražeći oslonac.
Sve bih ja
na ovoj obali oceana
kojeg životom nazivaju
a u njega se
ne usude zaroniti.
Moj križ raširene su ruke
koje misle da drže nebo,
a zapravo drže
tek naziruću sliku sna...
komentiraj (2) * ispiši * #
