slika: https://www.facebook.com/photo/?fbid=4411405635750328&set=a.1386553201568935


pjesma je posvećena mojoj dragoj prijateljici Sandri Petrž



Tko si ti?

Da li te itko ikada pogledao
očima duše
i pitao te,
znajući sve tvoje
razmrvljene krhotine prošlih padova
i tvojih upornih uspona do vrhova
gdje nije čekao nitko,
nego gladan orao
koji ti nije rane liječio,
nego ti rane kljucao,
a ti si ga pogledala
baš tim očima koje ne prestaju
nadati se toplini čovječnosti,
jer si nalazila samo ledene vrhove
i vrtloge olujne,
umjesto jednog jedinog srca
koje te nikad više
raniti neće.

I orao se smilovao
i tama se smilovala,
orao te zaliječio
i poveo na krilima
u beskraj neba
tamo negdje
gdje smiraj anđela
grli tvoju bezbrižnost
kojoj se možeš prepustiti.

Da, možeš, a još strepiš,
jer nisi orlica,
nisi ni ptica,
samo leptirica
čiju nježnost skršiti može
samo jedna kriva riječ,
samo jedan podsjećaj
na ono što je bilo
i ne smije i neće više biti.

Da, tko si ti,
da li je itko zaronio
u dubinu oceana tvog postanka
kada te Stvoritelj pogledao, zagrlio
i utisnuo ti pečat svoje vječnosti,
dao ti ljubav
kojom te trebaju čuvati oni
koji te imaju za sebe,
a zapravo
tek dio tebe spoznaju
i traže isprike
za svoje neznanje
i prestaju.

Zaustave se
na obali tvoje konačnosti
i čekaju otkrivenje
ne znajući
da u jednom trenutku
mogu vidjeti sve.

Tko si ti,
ja ne pitam,
jer znam,
jednom ćeš prevazići sve sumnje,
i sve strahove
kad shvatiš koliko drugima svijetliš,
koliko drugima daješ snagu,
jer si sa tamom pomirena
i čudesno kao feniks
iz pepela i suza rođena...

Tanja Repinac, 2.3.2024

slika: A Broken Mirror is a photograph by Ruslan Bolgov (axe) which was uploaded on July 30th, 2020.
https://fineartamerica.com/featured/1-a-broken-mirror-ruslan-bolgov-axe.html

Ne želim biti više želja drugih
da budem razljuštena, ogoljena
od tuđih dopadanja, stavova.

Ne želim biti lijepa,
jer zakoni trivijalni
crtaju tvoju skicu,
dok ti stalno gledaš
i grcaš nezadovoljstvom,
jer to nije to,
jer netko te želi radi svoje želje.

Ne želim da volim
radi uzvraćanja voljenja
ne želim dodir
radi mjerenja i uspoređivanja
koliko ti meni, toliko ja tebi,
sita sam očekivanja,
jer svako čekanje traži nadopunu,
neku uvrnutu nagradu za darovano.

Ne želim se ispunjavati
kroz tuđe želje za ispunjenjem,
želim jednostavno biti to što jesam,
makar me ne razumiju oni
koji su to trebali u povojima
mojih stvaranja
u mekom svanuću spajanja
duše i duše, moje i nečije.

Ne želim savršen red trajanja života,
lakše je živjeti amneziran od svih
koji bi htjeli da me poprave
pa tako i sebe,
jer popravljanje je misija
koju netko zapravo zbog sebe čini.

Želim biti neprimjetna,
najmanje lijepe ljuske tijela,
a najnježnije duše
koju tek naziru
nazirači, ispravljači,
majstori za tjelesne radinosti,
dok moja dubina ostaje netaknuta.

Ja želim samo biti to što jesam,
ljubav koja se daje kad želi da se daje
kao bljesak kometa
kojem se obraduju tek slučajni posmatrači.

Želim ubiti sebičnost
koju drugi u ime darivanja skrivaju,
želim da se nitko ne iznenadi,
jer će vidjeti oronulo tijelo,
a ne dušu, tisuću ljeta staru.

Želim živjeti
i otići s pozornice kad dođe vrijeme
s osmjehom na licu
i jednim jedinim gledateljem u parteru
za kojeg ću znati
da me cijelo vrijeme čekao,
onim zaigranim kreatorom
koji će me zamoliti za posljednji ples,
vjerojatno tango
s obzirom na vatru postanka
i opstanka u meni.

Tanja Repinac
Satnica, 13.10.2021.