slika: https://www.facebook.com/photo/?fbid=4411405635750328&set=a.1386553201568935


pjesma je posvećena mojoj dragoj prijateljici Sandri Petrž



Tko si ti?

Da li te itko ikada pogledao
očima duše
i pitao te,
znajući sve tvoje
razmrvljene krhotine prošlih padova
i tvojih upornih uspona do vrhova
gdje nije čekao nitko,
nego gladan orao
koji ti nije rane liječio,
nego ti rane kljucao,
a ti si ga pogledala
baš tim očima koje ne prestaju
nadati se toplini čovječnosti,
jer si nalazila samo ledene vrhove
i vrtloge olujne,
umjesto jednog jedinog srca
koje te nikad više
raniti neće.

I orao se smilovao
i tama se smilovala,
orao te zaliječio
i poveo na krilima
u beskraj neba
tamo negdje
gdje smiraj anđela
grli tvoju bezbrižnost
kojoj se možeš prepustiti.

Da, možeš, a još strepiš,
jer nisi orlica,
nisi ni ptica,
samo leptirica
čiju nježnost skršiti može
samo jedna kriva riječ,
samo jedan podsjećaj
na ono što je bilo
i ne smije i neće više biti.

Da, tko si ti,
da li je itko zaronio
u dubinu oceana tvog postanka
kada te Stvoritelj pogledao, zagrlio
i utisnuo ti pečat svoje vječnosti,
dao ti ljubav
kojom te trebaju čuvati oni
koji te imaju za sebe,
a zapravo
tek dio tebe spoznaju
i traže isprike
za svoje neznanje
i prestaju.

Zaustave se
na obali tvoje konačnosti
i čekaju otkrivenje
ne znajući
da u jednom trenutku
mogu vidjeti sve.

Tko si ti,
ja ne pitam,
jer znam,
jednom ćeš prevazići sve sumnje,
i sve strahove
kad shvatiš koliko drugima svijetliš,
koliko drugima daješ snagu,
jer si sa tamom pomirena
i čudesno kao feniks
iz pepela i suza rođena...

Tanja Repinac, 2.3.2024