lanterna moje duše

NEBESNIKU SRCA

30 srpanj 2017

Zarobi me, Nebesniče,
skromnošću tratinčice,
nježnošću leptira,
mekoćom probuđene ruže
umivene rosom jutarnjom.

Obuci me u hrabrost
kada malenom cvijetu
zima uskrati sunce,
kada oluje počnu kidati latice ruže
i leptir se nema gdje sakriti
pod nebom skrletnim
bez ijedne žute zrake,
bez ijedne dugine trake.

Učini me nevidljivom
kada oči tame
varaju moju vidljivost
i ponesi me pod krilom svojim
kao labud svoje tužno pače,
kao mačka svoje pronađeno pokislo mače
i daruj mi osmjeh za povratak dolje
kada se čini da nikada neće biti bolje..

Ja u suterenu tvoga svijeta
živim život kojem tek netko
stepenice treba pronaći,
a ja sam ih svjesno odmaknula
da bih koračajući polako
korak po korak kroz tamu
tebe još jače zagrlila,
tebe još luđe
zavoljela...

https://www.magicus.info/ostalo/poezija/nebesniku-iz-srca

komentiraj (1) * ispiši * #

MALO PO MALO

24 srpanj 2017

slika: digtal artist

Postoje zagrljaji,
jači od svih zagrljaja koje znam,
u trenutku bezvremenosti
u nekom kutu čekaju
sklupčani
poput fetusa u toploj tami
majčine zipke ljubavi
i ja tek naslućujem
tu snagu i nježnost,
u isti mah
taj duboki vir spoznatosti
dvije duše
koje se uvijek u životu
poslije smrti sastaju,
pa se onda opet pronađu
koračajući putokazima
koje su same označile
da se ne izgube
u pustopoljini stvarnosti
koja je daleko od sna.

slika: digital artist

Da, postoje dodiri
mekši od bijelog paperja,
mekši od krila anđela
koji poljupcem brižnosti
nikad ne uzburkaju površinu srca,
a uvijek ih osjetimo
poput lahora,
u vrelini tužnih ljetnih večeri,
kada nespokoj, združen sa samoćom.
želi spustiti zastavu nade
na pola koplja.

Da, postoje trenuci,
kada nam svemir šapće,
da ne prestanemo vjerovati
u beskraj blagoslova
koje mnogi vide kao prokletstvo,
a ja znam,
iza ogledala
sve je Jedno
i pratim otkucaje vremena,
iako je sat odavno stao
i kazaljke se zaustavile
umorne od kretanja u krug.

Jednom ću dotaći prag
i ući kroz vratnice neba
i neću pitati,
neću tražiti,
neću koračati,
samo ću se predati,
utonuti u bijeli baršun ruku
onoga koji me čeka
i želi mi darovati
taj zagrljaj izvan svih
spoznatih zagrljaja
i ljubav koja tek treba zaživjeti,
tek treba roditi se
u naručju toplom,
u naručju vječnom
odakle me nikad više
pustiti neće
onaj koji me je oživio
kada sam trebala napustiti svijet,
onaj koji će me čekati
kad opet
sjene prekriju
svjetlo.

Celbridge, 24.7. 2017.

komentiraj (3) * ispiši * #

LUX AETERNA

21 srpanj 2017

Riječ kroz tamu, šapatom je kriknula, orodila svjetlo, kroz tisuće varnica, svemir je zabljesnuo svojim životom.

Duh je lebdio, beskonačnošću zametnutih, začahurenih pupoljaka, u čijim srcima je iskra čekala porinuće.

Lebdio je, klizio puninom, dok nije spoznao da treba otvoriti sfere i pustiti neka ljubav teče nesputano, krvožiljem Božjeg tijela.

I bi stvorena duša..

Željom iznad svih želja, svjetlo da sačuva.

Svjetlo da raste, kroz začuđenost prve svjesnosti sebe, začuđenosti djeteta pred širinom oceana, ponuđenog za putovanja..

Čuvala se dragocjena iskra, kroz eone, od prve svete vatre, koja je bila ukradena, ne bi se otuđenim bogovima vratila samilost i želja, da se svi sjete i prisjete početka svojeg rođenja.

Prometej bijaše vezan..

Ikar rastopljenih krila, ostao ležati na zemlji..

Dok su amnezirani na tronu likovali, duša se smiješila svojom besmrtnošću.

Jer je shvatila, da će tek kroz eone življenja, dio po dio, izgraditi sigurno utočište za svoje svjetlo.

I gle, postade ona svjetionik.

Osuđena na krajnju tišinu i samoću, slušajući huk valova, koji su često prijetili da ga poruše.

Gledajući beskraj plavetni, i prateći let galebova, često je duša poželila da sa njima poleti.

Čak i valovi su znali utihnuti pred njenom iznenadnom sjetom i zaustaviti svoja gibanja.

Dok se nisu začuli u daljini uplašeni jauci budućih brodolomnika..

Tada bi se svjetlo pojačalo.

I oluje stišale..

Neptun se povukao u dubine, i oblaci tmurni razišli se pred sjajem sunčevim.

Sjajem Onoga, koji nebo čuva i dio svoje vjere, podario je žišku u svjetioniku.

Nisu li oboje tako ponekad sami, a zapravo, sve što postoji, živi kroz njih?

Pobjeda nije postignuta porazima, jer ratova zapravo i nije bilo.

Tek oslobađanje vlastitih zakutaka tame, i vraćanje prvotnom dahu, koji će opet, spokojan, lebdjeti nad horizontima novorođenih duša..

Jer, ljubav traži širinu, beskonačnost, želi sama kroz sebe bespuće svoga svjetla grliti..

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116001

Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

komentiraj (6) * ispiši * #

DANAS JE ČUDAN DAN

20 srpanj 2017

slika: Tanja R.

Danas definitivno čudan dan.

Ujutro anđeo na nebu, satkan od oblak, pa onda kiša, pa sunce, pa opet kiša.

Otišla sam na moje skriveno mjesto na rijeci, uslikala neku čudnu hrpicu na zemlji ispod drveta, mislila sam da je to sjeme, a ono pupovi nekog cvijeta kojeg nisam vidjela

slika: Tanja R.

Zna li tko što je to? Kao da je iz svemira palo.

I opet me kiša ulovila na rijeci, nisam mogla odoljeti, nego snimiti tu ljepotu,

slika: Tanja R.

makar na kraju i sama malo pokisla, ali to je divna, topla ljetna kiša na kojoj možeš i pokisnuti i zaplesati, bez straha... ovdje grmljavine nema.

slika: Tanja R.

komentiraj (4) * ispiši * #

laku noć, umorni moj svijete..

18 srpanj 2017

slika: digital artist

Laku noć, umorni moj svijete,
izbrazdan strahovima, tugama
i besmislom postojanja
u ranjenim dušama,
koje još nisu počele živjeti,
a već se moraju gasiti.

Laku noć,
svim ružičastim haljinicama
i dječjim cipelicama
koje nikad neće biti obučene
za neka zajednička obiteljska jutra,
za neka divna, zlatna i mirna jutra..

Laku noć, suzama,
koje će kroz moje srce teći,
jer ovo je vrijeme
kada ostajem bez daha i riječi,
da pjesmom opišem
koliko duboko tugujem,
jer želim radost darivati
i snove drugima nebom bojati..

Laku noć, divni moj umorni svijete,
ja ću, kao i uvijek ostati budna
i za sve koji ne mogu
ja ću biti ponovo dijete,
kroz maglu i tišinu opstanka
srcem iznutra, glasom bez riječi
za sve ću pokušati pjevati,
o iskonu ljubavi
koji nije zaboravio doći,
samo se malo kao i ja
od boli zaustavio
i korak bezbrižnosti
na tren usporio..

Laku noć, dragi moj ljubljeni svijete,
ja te grlim koliko god u moj dječji zagrljaj
tvoje patnje stane,
sutra će već biti bolje, vjeruj,
već sutra nova zora sjajna
za tebe mora da svane.

Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

komentiraj (6) * ispiši * #

ŽIVOT I GOSPOĐA ROMANTIKA (dok maestro svira fortissimo)

15 srpanj 2017

slika: digital artist

Priđi mi, gospođo,
dok maestro ludi na svojim strunama
zagrizi me,
dok te grlim,
dopusti da nas ples ponese,
dok ne prestaneš disati,
dok ne shvatiš
da sam ja uvijek pobjednik,
gutač tvojih uzdisaja,
prevarant kojeg primaš,
ne bi li ga obratila
iz nevjernika
u vjernika...

Mala moja,
ja sam uvijek zadnja riječ
u svim tvojim nijemim pokušajima
da me zarobiš..

Ja Romantiku obožavam
tepam joj ljubav,
nudim joj ljubav,
oblačim je u ljubav
stvaram joj ljubav,
da bih je opet
sa drugom gospođom prevario
i igru nastavio..

Možeš li, unatoč tome,
zaplesati sa mnom??

Gospodine vrli ljubavniče,
bahati svodniče,
žigolo iz kuloara
i dimljivih separea
nesvršena pričo,
tajnoviti fantome,
ne bojim se..

I kada maestro prestane
svirka nestane
ja ću ostati,
a ti nestati.

Netko ti je lagao,
ja ću preživjeti
ti ćeš umrijeti
i sada,
kada istinu znaš,
misliš li i dalje sa mnom zaplesati
ili ovu dvoranu
napustiti?

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=99360

Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

komentiraj (4) * ispiši * #

HVALA TI, ZA SUSRET JUTROM PLAVIM U SIVILU SVIJETA

13 srpanj 2017

slika: digital artist

Hvala ti, za susret jutra ovoga, u plavom predahu između sivih oblaka..

Htjedoh ti ostaviti cvijet, ali tek danas imam hrabrosti prići tvome uzglavlju i zaboraviti tko sam, tko si, tko smo, što smo bili i što možemo biti, ako tu čarobnu ružu zadržim u svojim rukama..

Znam, da znaš, zoplina tvoje duše dotakla je tvojim nježnim jagodicama moje umorne vjeđe i obrisala suzu tog upornog straha i opreza, koji me zaustavlja kod potpune predanosti..

Znam da osjećaš..

Oprosti na svim onim glasnim ridanjima, na svim onim krivo sročenim parabolama, koje su dotakle tvoje srce i oduzele mi mogućnost, da te susretnem u tim čarobnim trenucima gdje ne postoje gledatelji, ne postoje savjetnici, mentori, učitelji, gdje smo sami, ja i ti, u modrom vakumu, tamo negdje, gdje naša priča nikad neće završiti..

Oprosti..

Ali pruži priliku i meni da oproštaj čujem sa tvojih usana, kada oči otvoriš, oboje smo tražili riječi i puteve, da konačno zaboravom sve obrišemo, a onda shvatili, da nisu potrebne riječi, da bi se pronašli.

Nismo se zapravo nikad razdvajali, samo sivilo svijeta je oblacima zastrlo tvoje sunce, a meni uskratilo tvoju toplinu..

Oblaci se razilaze, a ja odlazim, orošena toplom kišom, koja će mi pokloniti dugu.

Tamo ću te čekati, kada iz snova potrčiš kroz otvorena vrata tvoga srca..

Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

komentiraj (2) * ispiši * #

NE GUBI SEBE

10 srpanj 2017

Nikad ne izgubiti sebe,
iako su veličine iznad, ispod i oko tebe,
nikad ne izgubiti sebe,
jer tvoja krila su uvijek bila
ono što su bila,
krila vrapca, ptice lastavice
ili anđelova slika, svejedno,
ti ih imaš uvijek spremna za let
iznad i ispod svih koji zaboravljaju,
da letjeti mogu i od vlastite težine
mrmoreći padaju s nogu.

Nikad ne izgubiti sebe,
makar se čini da osmijeh tone u mrak
i duša nikad neće dosegnuti
svjetla nježni trak..

Nikad ne izgubiti sebe,
iako od hladnoće drugih
srce se stisne
i od leda zazebe
tražeći žar da vatra opet zaplamti,
jer milosrđa više nema
niti onog toplog stiska,
zagrljaja bez kraja
sa daškom neba i s okusom raja.

Ne, neću izgubiti sebe,
iako zaboravljam na trenutke
tko sam, što sam gdje sam,
s kim sam.

Možda je to i put,
onaj zlatni popločan odgovorima bez pitanja
kojim jedino možemo krenuti
čekajući drugačija čista svitanja.

Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

komentiraj (6) * ispiši * #

DUŠA KAO SAT, RUKE KAO KAZALJKE

03 srpanj 2017

slika: digital artist

Vrtimo se oko otkucaja duše,
u krugu osluškujemo
i širimo se i sklapamo
rukama kao kazaljkama
zaustavljajući se samo na tren
kada se spojimo
u zagrljaju bezvremenom
ćuteći ipak tugu budućeg rastanka
ali i nagovještaj ponovnog sastanka,
jer duša je ura
koja ne prestaje kucati
i ne prestaje se kretati.

I krenemo dalje,
vrteći se po putanji mekoj
dijeleći trenutke na sate, minute,
kada smo nježnost,
umjesto grubosti darivali,
kada smo se otvorili
poput ružinoga cvijeta
u inat nevjeri u ljepotu
i vjeri u zlo ovoga svijeta.

I ne prestaje naša čežnja,
da se dajemo do kraja,
makar nas vrtnja umorila
i lice nam ostavila bez sjaja.

Jednom će se ruke zauvijek sklopiti,
a onda se zvijezdama pokoriti,
izgubiti se u nekom otrgnutom iskoraku
bez početka i kraja
i zaplesati bez tijela i odijela
tamo negdje
onkraj raja...

Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

komentiraj (3) * ispiši * #

O AUTORICI STIHOVA I TEKSTOVA NA BLOGU

NEBESNIKU SRCA

MALO PO MALO

LUX AETERNA

DANAS JE ČUDAN DAN

laku noć, umorni moj svijete..

ŽIVOT I GOSPOĐA ROMANTIKA (dok maestro svira fortissimo)

HVALA TI, ZA SUSRET JUTROM PLAVIM U SIVILU SVIJETA

NE GUBI SEBE

DUŠA KAO SAT, RUKE KAO KAZALJKE

.....................

...