Nikad ne izgubiti sebe,
iako su veličine iznad, ispod i oko tebe,
nikad ne izgubiti sebe,
jer tvoja krila su uvijek bila
ono što su bila,
krila vrapca, ptice lastavice
ili anđelova slika, svejedno,
ti ih imaš uvijek spremna za let
iznad i ispod svih koji zaboravljaju,
da letjeti mogu i od vlastite težine
mrmoreći padaju s nogu.
Nikad ne izgubiti sebe,
makar se čini da osmijeh tone u mrak
i duša nikad neće dosegnuti
svjetla nježni trak..
Nikad ne izgubiti sebe,
iako od hladnoće drugih
srce se stisne
i od leda zazebe
tražeći žar da vatra opet zaplamti,
jer milosrđa više nema
niti onog toplog stiska,
zagrljaja bez kraja
sa daškom neba i s okusom raja.
Ne, neću izgubiti sebe,
iako zaboravljam na trenutke
tko sam, što sam gdje sam,
s kim sam.
Možda je to i put,
onaj zlatni popločan odgovorima bez pitanja
kojim jedino možemo krenuti
čekajući drugačija čista svitanja.
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
