POVEDI ME

07.11.2021.



slika: digital art


Povedi me do Mjeseca
gdje tišina bez ljudi i ptica
poput baršuna obavija dušu
umornu od nečega
što se naziva
nametnuti ritam postojanja.

Povedi me do mora tišine
gdje će samo otkucaj mog srca
biti jedini pokretač vječnosti
tamo negdje
gdje ću svjetlo dotaknuti
kada odspavam
u srebrnoj prašini čudesne ljepote
zaboravljena od svega i svih
kao gusjenica u kukuljici
svjesna da ću krila dobiti
kad samoću dodijeljenu mi
od svemira preživim i odživim.

Tanja Repinac, 6.11.2021.

NOCTURNO

28.10.2021.



slika: digital art


koraci sve mekši
ritam srca prati sve jasniji,
a sve tamniji put do svjetla

pustinjak njiše dijete u sebi
izbrazdanog lica od ludila
besmislenih i praznih pokušaja,
da to dijete uguše prazni ljudi
svojom lažnom brižnošću

iznad njega kukavice lete
ne mireći se sa snom
i dalje tražeći tuđa gnijezda
želeći ubaciti svoju okrutnu nahočad

nije da nije,
samotnjak se rađa u gomili
i shvaća da su sve oko njega sjene
koje će nestati kad se probudi,
na nekom osunčanom proplanku
uz vuka i janje kraj bisernog potoka
i zmiju pomirenu i prihvaćenu
kao osmišljenu spiralu postanka

Tanja Repinac, 28.10.2021

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.