Na muci se poznaju junaci, a prijatelj se u nevolji poznaje...
Puno sam o tome naucila u zadnje vrijeme. Netko ti glumi "prijatelja" i blisku osobu 6 mj, navede te da mu se povjeravas, pricas o sebi i svojim snovima, a onda ti kad se stvori prilika, zabije noz u ledja kad si najmanje ocekivao i kad si zapravo mislio da ce te bezuvjetno podrzati. Mozda u danasnje vrijeme nije dovoljno s nekim biti ljubazan, biti iskren, ne!, treba lagati iz svoje koristi i eventualno mu "dati" da bi se stvari poslozile u moju korist. Tuzno je to kako se ljudi razotkriju, tuzno je kako sam ja jos uvijek naivna.
A opet imas "prijateljica" koja mi kaze da sam razmazena, da ne moze stati na moju stranu dok ne cuje verziju gore navedenog "prijatelja". Naravno da je vise nisam nazvala....
A ipak, u moru takvih ljudi, nadje se i jedan iskren prijatelj. Koji mi je bio prijatelj i prije nemilog dogadjaja, i nakon, kojem nisam odjednom postala nepodobna, koji me nazove u 2 ujutro da me pita da li sam dobro ili placem ili se zivciram, da li mogu zaspati jer zna da ne spavam, koji stoji uz mene makar je to stetno za njega, koji me tjesi kad mi je tesko i smije se sa mnom kad mi je do smijeha. I ne, ne trazi zauzvrat nikakve seksualne usluge.
Hvala ti, prijatelju!
a) stisnete se u kut i placete
b) krivite sve druge za svoju tuznu sudbinu
c) vec odavno ste imali plan B (rezervu) i bas vas briga
d) situaciju okrecete sebi u korist
e) odmah krecete u akciju spasavanja zivota: povlacite konce, djelujete, na licu mjesta stvarate planove B, C, D.........
Na ovo razmisljanje naveo me kolega izjavom: "ja ti vec mjesecima govorim da uvijek u zivotu treba imati plan B!"
Ne znam, ne volim te planove B... Makar me ponekad zovu Mrgud, ja sam zapravo optimist, vjerujem u sretan kraj i ravnam se po intuiciji. Za posljednje s.... koje mi se desilo intuicija me upozoravala posljednjih tjedan dana da ce biti belaja, ali tada je bilo prekasno za plan B. Mislila sam, suti, glupi zelucu, umisljas si, sve je u redu... ali nije bilo... Intuicija je bila u pravu, samo se prekasno javila... ili se stvar zakuhala bas u tih tjedan dana...
Sve u svemu, nisam od onih koji sjednu i placu. Doduse, placem i ja, ali vise od bijesa sto sam dozvolila da me zateknu nespremnu. Ne znam ni okrenuti stvari u svoju korist, nisam talentirana za iskoristavanje.... A da su mi drugi krivi...pa nekad stvarno jesu......
Dakle, krecem u akciju spasavanja zivota. Prva bitna stvar koju sam zakljucila je da sam ziva i zdrava, da imam glavu i 2 ruke i noge, dragog uz sebe, i nitko blizak mi nije umro. To je bitno u zivotu. To sto moram pretumbati zivot totalno drukcije od sadasnjeg...nece ni to biti prvi put. Planovi B,C, D su u izradi, a kako ce se stvar rijesiti...i ja bih voljela uskoro saznati.
I za kraj, sjeca li se tko stihova iz "Glembajevih"? Nakon 100 proba i 16 predstava, ja se sjecam:
"Hodaj hodaj uspravno,
ne placi pred tudjim vratima,
hodaj, hodaj uspravno,
ne placi pred tudjim vratima,
pljuni, i pljusni,
al se ne ponizuj!"
Pozdrav od vase Viole
jadan jezurka se ukocio od straha kad je vidio mene s foticem
Po Rijeci,
širom,
bez staze,
puta,
Ježurka Ježić
povazdan luta.
Lovom se bavi,
često ga vide,
s trista kopalja
na juriš ide. B. Čopić
drugi jesko kod guvernerove
Volim vidjeti ove nocne zivotinjice po Rijeci. Po Zagrebu ih nema... A po Grazu se nocu oko gradskog parka u centru setaju kune.... male krznate kune....
...pjevao bi Cubismo...
Nebo nad Rijekom... snimio bi Wim Wenders.....
a ja fotkam mladi mjesec i posvecujem ga dragoj zmajki
bas me oblak podsjeca na onog zmaja sa trsata...
Laku noć dame i gospodo.
Eto, i ova predstava je završena.
Nadam se da ste uživali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu.
Odlazi cirkus iz našeg malog grada
širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?
Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
Mnogi su predstavu shvatili do sad.
Nove pajace će masa naći lako
jer drugi cirkus ce doći u naš grad.
Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?"
by đole
Dragi prijatelji,
mozda me nece biti neko vrijeme. Za vas koji me znate i ova pjesma ce puno toga reci. vjerojatno cu vas i dalje posjecivati, ali u jednom danu mi se poremetila cijela poslovna i privatna zivotna koncepcija, i trenutno ne znam sto bih sama sa sobom. nemam snage staviti svoje probleme vama pred oci, jer kao sto sam vec rekla kori i zmajki, nikad ne znas tko ti cita blog i sto ti se zbog toga moze desiti.
Trenutno stvarno ne znam kako dalje. I ne znam sto ce mi se desiti slijedecih dana niti kako da se postavim.... Mozda ce ovaj blog poprimiti neku sasvim drugu koncepciju. Mozda pocnem štrikati kao moja levantica, ili se posvetim uzgoju pasa.....
čitat ćemo se još, dragi prijatelji. mozda ne sada, mozda vec sutra, mozda u nekom drugom obliku, mozda pod novim imenom.... mislim da je nada da sve ostane kako je bilo dosad umrla jos jucer..... znam da zivot ide dalje, sto god se desilo... jos sam uvijek mlada i zdrava.
Mislim da cu ipak ostati uz vas, jer ste mi vi svi postali dragi, ali nemojte se ljutiti ako vise necu biti tako pozitivna i odusevljena, ako moji postovi vise ne budu veseli....ako vasa viola vise violom ne bude....
starac i more, by viola
Nekad su se ljubavna pisma pisala tintom na skupocjenom papiru...
Danas se šalju sms poruke....
Da li ste ikada primjetili ovu poruku na vrhu Filozofskog faksa u Rijeci?
Ne volim šaranje po novim fasadama, ali ovo je ROMANTIČNO!!!!!
a i umjetnost na svoj nacin.....
Neke moje Fiumanke su primjetile da odkad sam tu, vise koristim Rijeku nego one koje su tu godinama. Ima me svuda, na kupanju, u Toweru, u Lujzijani, na predstavama, na Korzu, u Opatiji... pa sam tako morala otici i na Harteru.
pogled iz Tvornice papira na most iznad Rjecine, by Viola
Hartera. Vec treci i tradicionalni festival alternativne glazbe koji se odrzava u staroj tvornici papira u kanjonu Rjecine.
Nedavno sam se na blogu upustila u jednu raspravu o tome zasto je tvornica ugasena i da li bi je trebalo ponovno revitalizirati. E nakon sto sam bila na ovom festivalu i dalje mislim da NE BI. Jer Hartera funkcionira kao fenonenalan i dinamican koncertni prostor... mozes biti u guzvi pred binom, mozes biti na terasi pred viodeozidom, postoji i chill-out prostor sa drukcijom glazbom, a cijeli prostor ostavlja dojam nestvarne kulise.... Dakle, dajte nam vise koncerata u Harteri!!!!
hartera po danu, by Maiv
Sam festival zamisljen je kao vise bendova u ukupno dvije veceri, pa sam tako prvi put slusala Darkwood dub i rijecki bend Morso, prvi put uzivo vidjela Rundek cargo orkestar, a i Lauferi sa neponovljivim Urbanom u suknji su se reaktivirali samo za Harteru. Osobno mi je najbolji bio Edo Maajka, pun zarazne energije i šala i posalica. Sve u svemu, glazbeni dozivljaj je bio na visini. Jedino su ulaznice i piva bile preskupe!!!!
rundek cargo orkestar, by Nora
Jedna stvar me bila zapanjila a to je kolicina djece u publici. I to curica od 13tak godina, kojima ni sminka nije pojacala godine, a kasnije ih se moglo vidjeti kako povracaju u kutevima od prvih pijanstava. Kao prvo, koji su ih roditelji pustili van do 3 ujutro, a kao drugo koji ih je kreten pustio na festival. Tek sam tada shvatila da nije bilo dobne granice kao za upad u klubove, a trebalo je biti. Mozda ne 18, ali 16 godina definitivno, uz kontrolu kupovine alkohola...
Mozda sad zvucim ko neka stara baba, ali niti ja nisam razumjela zasto su me roditelji kontrolirali do punoljetnosti i ogranicavali mi izlaske, ali sada, s vremenskim odmakom, razumijem. A da ne spominjem da nisam smjela ni na koncert otici jer "su prije 25 godina zgazili jednu curu u Domu Sportova". Ali zapravo, imali su pravo.
Pa tako i ja sad dizem svoj glas za dobnu granicu za upade na koncerte i u klubove, a trebalo bi te klince i malo educirati sto alkohol radi mozgu u razvoju.
Nakon dva mjeseca posla, premijera u Rijeci nije bila nista manje stresna usprkos dobroj pripremljenosti. Glazba je takav posao da nikad ne znas sto ce ti se desiti na samoj izvedbi. Cujem da je naš Hoze dan nakon predstave ostao u krevetu zbog iscrpljenosti i bolova u ledjima....
Cak je i domjenak bio dobar, sampanjac i novi catering, najeli smo se lignji punjenih prsutom i skampima, vidjeli mnoge poznate face, a Cura se umijesao medju goste, i sa svakim porazgovarao... Samo kad smo ga molili da nesto jos odpjeva samo za nas, nije htio.... pih, znaci otpada pjevanje pod mojim balkonom, ili barem onim kazalisnim...
Vec su izasle i odlicne kritike...jutarnji i vecernji list, a publika je predstavu ispratila dugotrajnim pljeskom i povicima "bravo".
Ovako je pljesak izgledao iz moje perspektive:
A da se malo odmorimo od posla i stresa, sjetimo se crtića o Tomu & Jerryju (iz moje mladosti) kojih vise nema na tv-u... Ne znaju danasnji klinci sto je dobro... Posebno volim taj crtic i zbog muzike koja je uvijek radjena originalno i sa pravim orkestrom, a u detalj prati radnju. Ova epizoda mi je draga jer se desava, naravno, u operi, na izvedbi opere "Carmen" i to iz perspektive muzicara u rupi.... uzivajte, ja se smijem cijeli dan...najbolje mi je kad Tom otvori violinu i u nju stavi snimku koja svira umjesto njega..hahahaha
Imate li ponekad osjecaj da ste zakoracili u neko proslo vrijeme, u neko sada vec davno doba komunizma?
U ovom mom slucaju, osjecaj da sam se vratila 20-25 godina unatrag ne vara...a sto uciniti da se to desi? Usetati u bilo koji ducan rijeckog prehrambenog lanca kojem necu navesti ime ali svi Rijecani ce ga prepoznati....
Udjimo npr. u veliki diskont na Kozali. Prvo sto pada u oci su tete prodavacice sa onim glupim bijelim cipkastim kao kapicama, koje nemaju neku funkciju a ukosnicama su pricvrscene za kosu. Valjda dio starinske uniforme. Covjek bi ocekivao da nose i borosane, ali mislim da su se ove ipak prebacile na klompe...
Onda, recimo, treba mi kruh... Ispred pulta za kruh hrpa ljudi, iza pulta nitko...jer teta je na drugom kraju ducana,a kad stigne moras ju pratiti okom sokolovim jer nije mi se jednom desilo da mi umjesto mavrovicevih peciva uvali obicna bijela....
...nakon izgubljenih 15 minuta na kruhu mogu nastaviti do pulta za sir i salame... tamo doduse radi jedna teta, ali isto veliki red pa treba skupiti zivce za jos jedno cekanje, a kad konacno dodjes na red jos ti dodje da se ispricas teti sto jadna zbog tvojih 10 deka sira mora toliko raditi...
...pult s vocem i povrcem je posebna prica... nema biranja! mozda ako si jako simpatican.... Na kraju ce tvoje povrce biti izvagano na onoj pretpotopnoj vagi sa utezicima, nema sanse da vidis da li te teta mozda prevarila, a cijena ce kao i na siru biti tajno rucno izracunana i rucno upisana na mali papiric koji ce teta na blagajni desifrirati po nekom cudnom algoritmu koji nikome nije jasan osim osoblju trgovine....
Kad nakon 45 minuta stignes do kase, opet cekanje.... ako i nema ljudi ceka se...ako ima ljudi, e onda... druga kasa se otvara tek kad ljudi vec pocnu totalno gubiti zivce od stojeci u redu...
Jos je gore ako idem u mali ducancic s pultom u susjedstvu...teta je ljubazna, ali dok se ona naprica s cijelim susjedstvom, ljudi vec cekaju ispred ducana. Ako ides po kruh i mlijeko, racunaj sa barem pola sata za skocit do ducana u susjednoj zgradi....
a milijun puta mi se desilo da mi teta iza pulta zaboravi dati kruh koji sam joj rekla, pa dodjem doma sa sirom, mlijekom....ali bez kruha... sto znaci opet nazad do ducana i slijedecih pola sata izgubljeno....
A da, skoro sam zaboravila Kavanu Ri koja je isto u vlasnistvu tog istog poduzeca. Da nema predivan pogled na luku nikad ne bi vise tamo nogom krocila, ovako svaki put pretrpim... Interijer... zaostao iz 60-tih (socijalisticki smedja), eksterijer losi stolci i rasklimani stolovi...ali najbolji pogled u gradu... onda jos samo jedna konobarica (teta u kapici i borosanama) pokriva cijelu terasu pa se zna desiti da se na kavu ceka i vise od 15 minuta.... ali je jako dobra topla cokolada "heraclea" najjeftinija u gradu...
Malo modernizacije, edukacije i brige o kupcu ne bi skodilo... ali nismo valjda u Europi da bi se bunili zbog takvih stvari...
Sa sluzbene stranice hnk:
„Osam performera visi s velike željezne "kugle", 50 metara iznad mora i iznad glava gledatelja. U njihovom akrobatskom zračnome baletu, performeri naprosto „lete“ iznad posjetitelja. Gledatelji moraju gledati gore, u nebo, da im ništa ne bi promaklo. Jer prisustvuju doživljaju neponovljive kazališne ceremonije u zraku.“ Kratak je to opis zračnog performancea, predstave "K@osmos", grupe Puja...
Tako ce veceras u 22 sata na Gatu Karoline rijecke izgledati ovogodisnje otvorenje Rijeckih ljetnih noci... Rijecani, vidimo se na Gatu?
Strasni zmaj
cuva vjecni mir gospodara Trsata....
Ali i nad jedinstvenim gradom
budan stoji...
Nijedan mu grad slican nije.
Jugo će, kažu oni što vide
Da ponovo krećem na put za nigdje
Jugo se sprema, valovi dižu
Pogledi njeni me više ne stižu
Dalekim sad plovim morem
Zaboravljam naše zore
Ostaje mi samo more
I vjetar što tuče u lice i dušu
Galebovi u daljini, more i ja u blizini
Prilazi mi, ja mu pričam
O ljubavi jednoj što bila je davno
Okreće jugo, more već vrije
Bog je uz mene, strah me nije
Samo što dalje, druga obala zove
Mislim na sutra, ostavljam snove
Rakovi, školjke i morske alge
I mnogo, mnogo kamenog cvijeća
Na grobu mome umjesto svijeća
Svjetleće ribe držat će stražu
(Giuliano)
Upoznajte Reu. Ona je krizanka pitbull terijera koja se trenutno nalazi u jednoj obitelji u Zagrebu koja privremeno skrbi za nju u sklopu volonterskog programa "Noine arke". Kad sam ih kontaktirala u vezi nekih drugih psica, napomenuli su da imaju ovu krasnu kujicu kojoj traze dom, ali zele biti sigurni da ce otici provjerenom, pametnom i normalnom vlasniku. Kako su napomenuli, to je osjetljiva pasmina, i zele da zavrsi kao neciji kucni ljubimac, da i ona dobije obitelj u kojoj ce biti pazena i mazena.
Nisu napomenuli kako bi jos mogla zavrsiti.... zar na borbama pasa? Zar kod nekog manijaka koji ce ju huskati na cijelo susjedstvo? Bila sam previse zapanjena da bi razmisljala o daljnjim tuznim opcijama njene sudbine.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
