"JULIET: Then, window, let day in, and let life out."
Shakespeare
Photos by Maiv00 & Viola made in Vodnjan
da ja imam ovakav prozor stalno bi me se vidjelo na njemu :))))
kuca je srusena ali lijepi balkon jos cvrsto stoji...
bifora....i balkon
trifora...i balkon
(Porec)
slaba sam na balkoncice i prozorcice......
Vozeci se magistralom od Rijeke prema jugu, tek sto smo presli Bakarski zaljev, za oko mi je zapela velika srednjevjekovna utvrda koju nikad prije nisam zapazila.
Skrenula sam sa magistrale i otkrila Kraljevicu, gradic koji me nikako nije ostavio ravnodusnom.
Najstarije hrvatsko brodogradiliste koje je sagradio car Karlo 6. aktivno je i danas...
A stara utvrda grofa Frankopana stoji i danas. Kazu da je usprkos izgledu ratne utvrde bila vrlo bogato rezidencijano zdanje. Trenutno se obnavlja pa nismo mogli uci unutra.
Posebno je po zdencu u sredini dvorista na kojemu je isprepleteni grb obitelji zrinskih i frankopana nakon sto se Ana Katarina Frankopan udala za Petra Zrinskog.
Zapanjilo me kad sam na vanjskoj fasadi otkrila barem 10 kutija klima uredjaja. Da TO vidi neki austrijanac ili nijemac dobio bi srcani udar, ali kod nas se na zgrade iz 18.stoljeca smiju ugradjivati PVC prozori:
i oko ovakvog krasnog baroknog balkoncica iz 1809. stavljati 6 kutija klima uredjaja. sramota!!!
Usred mjesta stoji lijepo obnovljeni kastel grofova Zrinskih u sklopu kojeg je i zupna crkva.
A na putu od starog grada do kastela nemoguce je zaobici OVO, sto god to (nekad) bilo, danas je rugobna rusevina:
jesmo li u Vukovaru ili u Kraljevici, podsjetite me...
Kraljevica mora da je bila divan gradic, no sada su sve te stare utvrde i zgrade potpuno ili porusene ili devastirane vec spomenutim pvc-om i klima uredjajima, i nadogradnjama...
I mi bi onda u neku Eu, a ovako se odnosimo prema bastini?!?
Kada me jutros probudila grmljavina i pljuskovi, sjetila sam se one glupe reklame za pivo "Znas li da ako cekas vikend propustas 5/7 svoga zivota"
Problem je bio u tome sto sam ja cekala cijeli tjedan ovu svoju slobodnu nedjelju da bi se konacno maknula iz uzarenog kazalista i bacila u more, a svi moji planovi o przenju na stijeni sa cosmopolitanom u ruci su se istopili na kisi... ah, suncanje ionako nije zdravo...
A u hramu umjetnosti (kako bi to Vitae lijepo rekla) jucer navecer je odrzana otvorena muzicka proba "La comedia e finita"za prijatelje kazalista.
Posto smo bili pred publikom bilo je i malo treme i nesto gresaka, solisti su svi bili super, samo mi se Jose Cura zamjerio kad je odlucio moju najdrazu ariju otpjevati sa trecinom glasa....znam da smo svi umorni i da covjek mora stediti svoj dragocjeni barsunasti glas, ali ipak!!!!!! Nekako se solo pjevaci uvijek smiju svercati i stediti, a mi istrumentalisti moramo u svakom trenutku biti sto posto funkcionalni i davati sve od sebe. A bilo sta manje od toga nam se tesko oprasta. Zivot muzicara ipak nije lagan kako se obicno misli.
Drago mi je sto sam poslala frendicu u gledaliste s foticem tako da konacno mogu staviti i neku sliku koja nije iz rupe.
Svi sudionici predstave na sceni
Jose u poslu.
Kratki dio moje najdraze arije "Vesti la giubba". Poslusajte kako orkestar lijepo zvuci. a malo se u hozea cuje...
Pozdrav od vase viole.
Malo ni ja nemam inspiracije za neke pametne postove, jer eto u kazalistu je temperatura usijana, frka do neba, a jose (Cura, onaj tenor ,> op.a.) nam stize sutra tako da su svi vrlo uzrujani jer mora doci na savrseno pripremljen orkestar. Sto je gotovo nemoguce (bilo tko tko je ikada svirao u bilo kojem orkestru je toga svjestan, osim naravno ako nisi u berlinu i imas placu od 5000 eura)... Pa tako... a jose ionako tek dolazi raditi na reziji, a predstave su 6.,8. i 10 lipnja...a mi smo vec sada ludi...
A ja sam u subotu nakon probe skocila na prvo ovogodisnje kupanje
Bilo je mrvicu ledeno, ali kako bi rekla moja mama, jos sam mlada i zdrava...
Sto me sjetilo na prvo proslogodisnje kupanje 1.7., u grckoj na peloponezu, gdje smo bili na turnejici sa jednim austrijskim orkestrom.
nas nekoliko balkanaca iz grupe se bacilo u more cim smo ga vidjeli (bilo je 9:30 navecer i sunce jos nije zaslo..), a austrijanci su stajali na obali, umocili mali prst i prestraseno pokazivali u more. Otprilike ovako: "Ajme je li ono meduza??? A je li ono morski pas???"
(meduza je bila jedna plasticna vrecica, a morski pas valjda nas dirigent koji je upravo zaronio)
Pozdrav od vase viole (cvil,pil)
"Moras ovo probati" kaze mi moja dobra frendica Ena. "Dobila sam na poklon novu kremicu sa carite maslacem i naprosto je fenomenalna" nastavlja sva ushicena "ajmo vec danas do ducana da ti pokazem kakva cuda tamo sve imaju.."
Priznajem, ja sam ovisnica o kozmetici. Svojedobno sam bila okarakterizirana kao "djevojka s kremom za svaki dio tijela". No moje kremice ne kostaju pola moje place, nego ih nabavljam u dobrom starom dm-u. i zadovoljna sam.
A moja Ena me odvukla u novi shopping centar i ravno do ekskluzivnog ducana jedne francuske kozmeticke kuce. Koja se fura na prirodno. Sve je Priroda, BezKonzervansa, PrirodnaLavanda, IzvorskaVoda, MaslinaIzProvanse.....
Potrosivsi dobra dva sata na isprobavanje svakog pojedinog preparata, Ena se odlucila na jos dvije HiperPrirodne kremice od LavandeUbraneUZoruNakonNoci Punog Mjeseca...
A ja sam nasla isto super skupi gel za kozu oko ociju: otklanja umor, podbuhlost i podocnjake....TO mi treba! Bas TO! Nema veze sto kosta ko 3 moje uobicajene kreme, ako ce moje okice ujutro izgledati zanosno i blistavo (nakon naporne veceri prije), zasto ne??? Sta kosta da kosta....
Tu vecer stavljam cudotvornu kremicu i mastam o tome kako cu se divna probuditi....
A ujutro.... oci mi slijepljene! Podbuhle, jedva gledam! Otecene! a ja moram na posao, i to po mogucnosti takva da ne preplasim ostatak orkestra.....
Toliko o hiper prirodi na koju sam alergicna!!!!
Tuznu vijest o (ne)uspjehu cudotvornog pripravka javljam mojoj Eni, koja komentira: "Pa to je nemoguce!!! Ti se ocito vec godinama filaš totalno nezdravim i neprirodnim stvarima da si i na prirodu postala alergična!" (???!!!???) (necemo sad o mom zdravom zivotu ali trudim se)
Helou, da li sam JA kriva sto ne podnosim proizvod koji očito nije onako super prirodan i zdrav kako se reklamira, ili je kozmeticka kuca kriva što ne drži svoja obećanja?
ma ja sam kriva, padam na gluposti.....
danas smo se na sanku nakon probe upustili u po zivot vaznu raspravu pa mislim da je u redu da temu stavim na blog...
a tema su djeca. vlastita djeca. da ili ne.
ja sam naime izjavila, nakon one epizode da mi je peso pobjegao i zavrsio pod autom, a time i na rubu smrti, da necu tako skoro imati djecu, jer ako ti je toliko grozno ako se psu nesto lose desava, kako ce ti tek biti ako se djetetu ista dogodi. ne znam da li sam emotivno zrela za neku takvu ekstremnu situaciju... to je isto zakljucio i moj dragi tako da je pitanje djece odlozeno za neko zrelije razdoblje zivota...kad sredimo poslove, stan, magisterije, zivote....
na taj stav se moj dragi prijatelj i kolega (isto godiste kao i ja, u stabilnoj vezi) zgrozio i rekao mi da ne mogu tako razmisljati, da je to kao da se ne usudim niti jednog tona na violi pustiti iz razloga da ne bi nesto lose ispalo. ja se doduse to usudjujem, ali ipak pod dozom rizika, stresa i treme pred javni nastup...
takodjer je rekao da na djecu trebam gledati kao na vlastiti projekt, nesto sto ce zahvaljujuci meni rasti u ovom ili onom smjeru, ili mozda jednog dana postati poznati sportas, umjetnik, menager, znanstvenik.... a ja sam se nadovezala, ili narkoman.... nikad se ne zna....
kad bi svi razmisljali kao ja nitko ne bi imao djecu, ali ja ipak taj "zivotni projekt" ne zelim olako shvatiti, jasno je da vecina ljudi djecu dobije "slucajno", ali ja jos nisam jedna od njih.
ova tema me muci vec desetak godina, i sto vise starim ne osjecam se nista pametnije. samo se otvara jos vise pitanja.
za kraj, fotka moje necakinje, vudrene na muziku na svoju tetu. pogledajte tu pijanisticku pozu!!!! danas malo deriste svira violinu (na tetu isto) i ide joj sve bolje. ponosna teta!
Karibi?
Havaji?
Ma ne, Kostrena danas popodne...
I ja kako hrabro umacem bijele nozice u ledeno more....
mi kontinentalci ne mozemo izdrzati, cim more vidimo moramo se umociti
Svima nam zelim jos ovakvih divnih suncanih (i slobodnih) dana
Vec se udomacilo kod mene na blogu da vam pisem "osvrte iz rupe" i o tome kako je divno slusati i gledati operu...
I uvijek se jave misko i majstorica koji kazu, hvala, mi ne bi....
Pa kako je vidjeti operu iz jedne druge perspektive?
Neki tamo (najcesce ruzan i debeo) tip/zena urla sa vibratom od terce i upropastava inace lijepu melodiju....
Kako kaze violinist na pocetku ovog skeca: "Kazu da delfini nisu ribe, ali onda ni solo pjevaci nisu muzicari!"
Pa uzivajte u izvedbi poznate pjesme Beatlesa "Ticket to ride" u maniri opere, meni je ovo urnebesno:
Otkad znam za sebe moj je tata uvijek nesto slagao, popravljao i kombinirao, aute, bicikle, cipele...cak i moju violinu. Pa sam ja zakljucila kako svako musko zna sve popraviti.... Ah kakve li zablude... Medju modernim (metro-, über-, retro- i ko zna kakvim) muskarcima mladje generacije mozes povecalom traziti onog koji ce stvarno uzeti alat u ruke i nesto konstruktivno napraviti.
Pa tako, jedno meni crkne auto i ja upitno gledam tadasnjeg decka ocekujuci da ce otvorit haubu i ucinit nesto... a on uzima mobitel i zove SVOG TATU!!!!
Onda mi riknu bremze na biciklu, moj tadasnji (vec razlicit od ovog gore) se pravi da on to sve moze i sve zna, uzme cak alat u ruke ali mi tako udesi kocnice da sam ih mogla baciti i kupovati nove
Tako da neki dan, kada je kupaonica pocela poplavljivati iz nepoznatog razloga, moje oprezno pitanje mom dragom bilo je: Jesi siguran da ti to znas ili da zovem majstora???
I gle cuda, dragi uzeo francuski kljuc, izvadio neku cijev, nesto prckao, vratio natrag... i sve je radilo kako treba. I jos radi.
Tako da ja jos uvijek mislim da pravo musko treba znati popravljati po kuci. A tko ne zna, neka nauci!!!
Naravno, mozemo i uzeti obrnuto, sto je zena bez kuhace u ruci, ali ne bih sad o toj temi....
Svira:
Anhelo (Argentinske pjesme), tekst: Pablo Neruda (Pjesme o ljubavi i smrti),
Glazba, dirigiranje i glas: Jose Cura
(inserti iz fantoma u operi, nema veze s temom)
KAD UMREM (Pablo Neruda)
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju
Sonnet XCII (engleska verzija)
My love, if I should die and you should not,
my love, if you should die and I not,
tell us not to yield more ground to pain;
there are no limits to the pain we live through.
Dust in the wheat, sand in the sands,
the weather, errant waters, the wandering
winds, carried us like sailing grain.
We might never have found each other.
We give back that tiny infinity,
this prairie on which we met.
But this love, [love], has not finished.
And just as it was never born,
it will not die, it is like a long river,
changing only lands and lips.
Pravim se samostalna i cvrsta zena, a zapravo sam negdje duboko, citajuci ove stihove, i slusajuci ovu glazbu, duboko i nepopravljivo romanticna....
Zelim da mi dragi pjeva pod prozorom, da odjasemo u sumrak, da klekne na jedno koljeno i zaprosi moju ruku....
Uz ovakvu glazbi i poeziju, svi stavovi mene, kao nekakve power woman, padaju u vodu...... Ima jos nekih Nerudinih pjesama koje volim, i na koje cmizdrim ko tinejdzerka... Ali ipak, dok je tako, znam da zivim i da sam jos uvijek ostala ona djevojcica koja o svijetu nista nije znala, koja je sanjala princa, ali i karijeru :)))
Da li ce dosanjati i probuditi se sretna?
Zivio 1.maj, praznik rada! Tada je cak i kazaliste zatvoreno, pa je nekolicina kazalistaraca odlucila ispuzati iz mracne maticne kuce i izaci na svjetlo dana. Odabrano izaslanstvo sastavljeno od clanova orkestra, baleta i hrvatske drame uputilo se u nepoznatu divljinu:
Na putu su nas snasle razne nedace. Neprohodna sikara:
Nepoznate divlje zivotinje:
Ali i prijateljski naklonjena flora:
I fauna:
Nakon naporne avanture hrabri kontrabasisti su iz sume spasavali nejake balerinice:
Nakon ovog nema vise fotki jer smo bili pregladni, i puzali smo po okolici u potrazi za hranom, a svi restorani su bili prepuni jer nisu ocekivali guzvu za 1.maj. Pa smo ipak pronasli put do rijeke i utazili glad,a gdje nego u blizini kazalista. jer, sutra je ponovno predstava. The show must go on!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv