Viola: Director's cut

Cesto se kod nasih ljudi u Hrvatskoj cuje kako je "vani" sve bolje, kako su place super, kako mladi kod nas jedva cekaju da zavrse fax pa ce otic "van" i nikad se nece vratiti... ja se na te sve price smjeskam, prvo sam se uzrujavala, a onda sam shvatila da to nema smisla. neka probaju pa ce vidjet...
Naime, tajna je u tome da sam ja jedna od onih koji su otisli van. I vratili se. Otisla sam sa diplomom u dzepu i ciljem da se usavrsim u svom poslu, a opcije zaposlenja sam ostavila otvorene. pa kako grah padne...i desilo se da sam nedavno ipak dobila dobar posao u hrvatskoj i trenutno sam zadovoljna i nije mi ni trunku zao sto sam otisla iz europe. iz te navodno obecane zemlje gdje navodno i smetlari imaju vecu placu nego intelektualci kod nas...
Jer ako tu migraciju zelis napraviti legalno, postaje komplicirano. ako upises fax ili postdiplomski, moras traziti vizu odnosno dozvolu boravka. Za nju ti treba hrpa glupih papira i velika svota novaca na racunu, a cekas je oko 3 mjeseca. Kad upises fax, moras u inozemstvu od necega i zivjeti, a legalno raditi ne smijes jer nemas radnu dozvolu.i gotovo ju je nemoguce dobiti u danasnje vrijeme. mozes probat radit na crno, prati neko sudje u sumnjivom restoranu, ali to je ipak europa i ako te uhvate posljedice su ozbiljne. i brze. jer zakoni, za promjenu, funkcioniraju i to brzo...smijes se zaposlit samo u struci, a to je ravno dobitku na lutriji, a i tada ti ugovor traje od 1-4 god, uzivanje na jednom mjestu do penzije si odmah mozes zaboravit,a otkaz ti prijeti za svaku krivu notu jer na tvoje mjesto istog casa moze doci 50 ljudi koji love posao.
i tako, nakon pocetnog odusevljenja, shvatis da, usprkos svojoj diplomi, tamo ipak nisi dobrodosao. mozda da si atomski fizicar ili slavni kirurg, ali muzicara oni imaju i previse. imas srecu sto ti boja koze nije crna. i sto nisi musliman.bilo bi ti jos gore. a to sto super znam njemacki austrijance nije impresioniralo. jer mi je dugo trebalo da skuzim njihov nemoguci dijalekt....
provela sam dosta vremena u austriji, bilo je i lijepih i teskih trenutaka, ali odkad sam ponovno u hrvatskoj, osjecam se bolje. shvacam kako stvari funkcioniraju i snalazim se. mozda ne funkcioniraju savrseno, ali mi hrvati se kod nas doma znamo snaci.
Trebale su mi godine da shvatim austrijsku birokraciju. i najkomicnija stvar desila se nedavno, nakon sto sam ovih godina potpisala milijon papira i obvezala se na godine stednja, pretplata, osiguranja i tko zna cega, cim sam dosla i rekla da zelim sve to prekinut jer odlazim iz drzave, austrijanci su svi bili super sretni, neraskidivi ugovori su bili raskinuti u pet minuta i prakticki su svi sretno mahali za mnom.
i tako, ponovno sam ovdje, voce i povrce ima okus, mavrovicev kruh je super, a ja zivim na moru, imam posao i svi mi kolege iz klase u austriji zavide. jer oni nemaju posao i nemaju more.
malo sam uozbiljila temu, ali mozda bi drzava bolje funkcionirala kad bi se ljudi koncentrirali da nama ovdje i sada bude bolje i pravednije, a ne da gledaju kolike su place smetlarima u njemackoj.

Jucer, na putu iz austrije prema rijeci, tek sto sam sretno presla granicu, nakon prijelaza Rupa... zakuhao mi je auto!!! A ja se zurim na predstavu!!!
Ko prava viola i ko pravo zensko stala sam usred autoceste, otvorila haubu i s mobitelom (!!!) u ruci zbunjeno zurila u autic koji se pusio. I tako kojih 20 min posto se nisam usudila ponovo ga upaliti jer nisam imala sa sobom vode za kiler (kakav strucan izraz) i te sam cekala da se autic sam ohladi i da mozda pokusamo stici do slijedece pumpe.
Tada su stigli decki u kamioncicu za ophodnju ceste. Rekli su da su me vidjeli na kameri za nadzor ceste (ajme bruke, mogu si zamislit taj prizor). Osigurali su me prometnim znakicem opasnosti i krenuli po vodu. A ja sam i dalje stajala na cesti.... Kad su se vratili, strucno su mi ulili vodu u kiler (sto ja naravno sama nikad ne bi pogodila) i ispratili me mahanjem i dobrim savjetima.
Sva sam ushicena kako jos uvijek ima kavalira koji su spremni pomoci dami u nevolji. A ja cu odsad ipak cesce provjeravati vodu i ulje, sad cak znam i kako...

Za kraj fotka "graz by night", umjetni otok na muri arhitekta acconcija:


Nadam se da sam fotke uspjela smanjit na pristojnu velicinu, jer opet tipicno zenski, sve to po novom foticu prckam intuitivno.....ah mi zene, kad cemo nauciti....

Svima je poznato da se poslovi danas više dobivaju "preko veze" i "preko kreveta" nego poštenim putem.
Pa malo o tim "krevetima"...

Razmisljajući o tome dosla sam do zaključka da je vjerojatno većina žena bar jednom u životu dobila nemoralnu ponudu zbog posla ili promaknuća.

Ne shvaćam, ja stvarno ne shvaćam i nek mi netko objasni, kako bi to trebalo funcionirati??
Ok, trebaš se poševiti s nekim da bi dobio posao. Ali recimo da ti je ta osoba direktni nadređeni i da ga vidiš svaki dan, štoviše sjediš negdje blizu njega. I kako to dalje funkcionira? Da li je dovoljno "dati" jednom ili se seksualne usluge trebaju nastavljati? Bljak.
Posebno je bljak ako tu osobu koja ti uvjetuje tako nešto inače ne bi dirnula ni štapom. Ma ni daljinskim.
Možda da mi je šef neki tip alla Brad Pitt ili u toj kategoriji... ali se takvi po krugovima moje struke ne šeću.

A najviše poludim kad se zaključi da sam se ja sigurno poševila s tim i tim da bi došla do nekog posla. Ne znam samo što će mi onda onih 100 godina vježbanja, dva faksa i tako dalje, mogla sam se školovati za profi kurvu, bilo bi kraće i jednostavnije, a i bolje bih zarađivala u konačnici.

Zabavljaju me te osobe koje su jake na jeziku a slabe na drugim organima. I ne namjeravam se zbog tih istih uzrujavati. Ne morete vi mene tračati tolko koliko mene nije briga.

Dakle, svi oni koji brojite ovih dana koliko puta sam se nasmješila nekom tko je na višem poslovnom položaju od mene (a to će biti teško, ja se smiješim cijeli dan), bilo bi vam bolje da pometete ispred vlastitog praga. I odje.... u skokovima!

Kada prosjecnom covjeku spomenete operu, reagrat ce u smislu : to je ono dosadno di oni debeli urlaju nesto sto nitko ne razumije.
E pa, zahvaljujuci necijoj pametnoj ideji, u svakoj modernoj operi imate titl, tako da je mozete dozivjeti kao, recimo,odlazak u kino.
Danas smo u rijeckoj operi imali premijeru Puccinijeve opere "Tosca". Tosca za promjenu nije opera o nesretnoj ljubavi, nego o ljubomori, vjernosti i izdaji... Apsolutno predivna glazba, preporucila bih je i ne-ljubiteljima opere, jer ce mozda zavoljeti operu nakon ovog dozivljaja. Za svirati je prilicno naporna, jer je puna promjena i pokreta, nemas ni minutu odmora u 2 i nesto sata koliko traje, stalno ulijece neka cantilena, neki solo....
Jedna od apsolutno najpoznatijih tenorskih arija je iz "Tosce": "E lucevan le stelle"... ne znam uplaoadati video iz youtubea (heeelp...) pa si interpretaciju Placida Dominga mozete pogledati ovdje. U tom momentu pred smrt on pise oprostajno pismo svojoj dragoj.... Ja obavezno na ovo placem... stvarno sam neprofesionalna...
engleska verzija:

And the stars were shining,
and the earth smelled sweet,
the garden gate scraped,
and a step brushed the sand.
She came in, fragrant,
and fell into my arms.

Oh! sweetest of kisses, oh! languorous caresses,
while I trembled as I loosed her lovley features concealed by her mantle!
My dream of love has vanished for ever,
The moment has passed, and I die in despair!
And I never have loved life so much!


I jedna od najpoznatijih opernih anegdota je iz "Tosce". Naime, na kraju opere,Tosca se baci sa kule dvorca "St.Angelo" u bezdan. E pa, u operi u Chichagu, kad je glavna pjevacica skocila sa kule trebao ju je docekati madrac, a docekao ju je trampolin. Tako da je ona jos par puta odskocila, i pojavila se iznad zidina, na opce iznenadjenje publike. to je izgledalo i culo se otprilike kao AAAAAAAAaaaaaaaaaaAAAAAAAAAaaaaAAAAAA...
A u jednoj verziji je Francesca Patane, koja je danas kod nas pjevala ulogu Tosce, na kraju opere morala skociti u rupu za orkestar.........sto se dogodilo sa jadnim muzicarima na koje je pala javnosti nije poznato.....


Premijera je prosla odlicno, makar je domjenak bio puno slabiji nego na "Glembajevima". valjda kad nema Severine nema ni sponzora pa mozemo ostati gladni. sve za umjetnost.
Nikad nisam mislila da cu uzivati raditi u operi, ali trenutno nemam nista protiv.

U rano uskrsnje jutro oko 7:30 setali smo sretno udomljenu kujicu labradora od 4 mjeseca kraj vodotornja u bjelovaru. Jutro je bilo predivno, a u parku samo pokoji trkac i poneki pas.... Sve dok u jednom momentu se pas nije istrgnuo i skocio na cestu a na nju je naletio auto koji se pojavio niotkud.... Mislili smo da smo je izgubili, sada kada je konacno spasena iz azila i dosla u novi dom. No pojavila se iza auta cvileci i srusila se na cestu... Bili smo u soku kao i ona, bez mobitela na blagdan, nismo znali kako da je dovedemo do hitne pomoci dok jos ima nade da ostane ziva. Iz crvenog renaulta meganea izasao je covjek u vatrogasnoj uniformi i poceo urlati na nas zasto setamo "cucka" po cesti. tada je vidio da mu je auto ostecen i totalno izgubio zivce. ja sam glasno plakala, pas je drhturio u lokvi krvi a moj dragi nije znao sta bi. namolio je covjeka da nas odbaci do kuce (oko 2km udaljene). Ovaj je prvo odbio jer pas krvari a ima novi auto. nasli smo neku vrecicu i zastitili rane, i odbacio nas je do kuce...
kad smo stigli doma, dragi je poceo nazivati veterinare da bi pronasao nekoga koji bi radio na uskrs,a covjek (pravim imenom Darko Despot ako sam dobro cula) je vikao na nas da mu moramo platiti stetu na autu. U tom momentu sam se izgubila do kraja i pocela urlati na njega "Pa dobro, jel vi imate savjest??? Da ste nam dijete pogazili isto bi sad stajali tu i trazili novce za auto???? Kako mozete biti takvi?? Pa ona je samo mala beba"
Tada nam je vec stigao prijevoz do hitne veterinarske sluzbe i da se rijesi napasnog i neobzirnog covjeka, dragi je pristao potpisati izjavu da ce mu platiti stetu.
Vec 3 dana bdijemo nad pesicom koja je doduse sve bolje, ali jos uvijek ne moze ustati, place po noci, i svaki dan ju nosimo veterinaru. Ne zna se jos koliko ce trajati oporavak jer nije jos bila na rendgenu zdjelice, a isto tako se jos ne zna koliko ce to kostati jer je veterinar vidio u kakvom smo stanju (bez mobitela i novcanika, krvavi i tresemo se) i rekao da cemo mu platiti na kraju lijecenja. A mi smo sretni sto se bebica oporavlja.
Ja sam popricala u medjuvremenu sa svojom odvjetnicom koja mi je rekla da mu nismo trebali nista platiti ni potpisati jer smo jednako krivi kao i on. Mi nismo dovoljno pazili na psa, pa ne mozemo reci da je covjek kriv, a on kad sjeda u auto preuzima odgovornost za druge sudionike u prometu, i ako nekog pokupi, bilo psa ili dijete...sam ce snositi troskove, ili njegovo kasko osiguranje...
Danas nam se covjek pojavio na vratima sa racunom za branik od 2400 kn. Kako malo stene od 14 kila moze razbiti branik od novog auta i ostati zivo?
Da sam ja nekomu pogazila psa vjerojatno bi se jos i ponudila sudjelovati u lijecenju. Ne bi mi napamet palo da ga u stanju soka tjeram da potpisuje izjavu. Ali ja valjda mislim da je i pas clan obitelji i ima pravo na zivot, a ljudi poput njega bi ih svaki dan mogli zgaziti na stotine ni ne trepnuvsi. Ali sve je to losa karma. Vratit ce mu se to u nekom obliku.