Kada me jutros probudila grmljavina i pljuskovi, sjetila sam se one glupe reklame za pivo "Znas li da ako cekas vikend propustas 5/7 svoga zivota"
Problem je bio u tome sto sam ja cekala cijeli tjedan ovu svoju slobodnu nedjelju da bi se konacno maknula iz uzarenog kazalista i bacila u more, a svi moji planovi o przenju na stijeni sa cosmopolitanom u ruci su se istopili na kisi... ah, suncanje ionako nije zdravo...
A u hramu umjetnosti (kako bi to Vitae lijepo rekla) jucer navecer je odrzana otvorena muzicka proba "La comedia e finita"za prijatelje kazalista.
Posto smo bili pred publikom bilo je i malo treme i nesto gresaka, solisti su svi bili super, samo mi se Jose Cura zamjerio kad je odlucio moju najdrazu ariju otpjevati sa trecinom glasa....znam da smo svi umorni i da covjek mora stediti svoj dragocjeni barsunasti glas, ali ipak!!!!!! Nekako se solo pjevaci uvijek smiju svercati i stediti, a mi istrumentalisti moramo u svakom trenutku biti sto posto funkcionalni i davati sve od sebe. A bilo sta manje od toga nam se tesko oprasta. Zivot muzicara ipak nije lagan kako se obicno misli.
Drago mi je sto sam poslala frendicu u gledaliste s foticem tako da konacno mogu staviti i neku sliku koja nije iz rupe.
Svi sudionici predstave na sceni
Jose u poslu.
Kratki dio moje najdraze arije "Vesti la giubba". Poslusajte kako orkestar lijepo zvuci. a malo se u hozea cuje...
Pozdrav od vase viole.
Post je objavljen 27.05.2007. u 17:11 sati.