Viola: Director's cut

Imate li ponekad osjecaj da ste zakoracili u neko proslo vrijeme, u neko sada vec davno doba komunizma?
U ovom mom slucaju, osjecaj da sam se vratila 20-25 godina unatrag ne vara...a sto uciniti da se to desi? Usetati u bilo koji ducan rijeckog prehrambenog lanca kojem necu navesti ime ali svi Rijecani ce ga prepoznati....
Udjimo npr. u veliki diskont na Kozali. Prvo sto pada u oci su tete prodavacice sa onim glupim bijelim cipkastim kao kapicama, koje nemaju neku funkciju a ukosnicama su pricvrscene za kosu. Valjda dio starinske uniforme. Covjek bi ocekivao da nose i borosane, ali mislim da su se ove ipak prebacile na klompe...
Onda, recimo, treba mi kruh... Ispred pulta za kruh hrpa ljudi, iza pulta nitko...jer teta je na drugom kraju ducana,a kad stigne moras ju pratiti okom sokolovim jer nije mi se jednom desilo da mi umjesto mavrovicevih peciva uvali obicna bijela....
...nakon izgubljenih 15 minuta na kruhu mogu nastaviti do pulta za sir i salame... tamo doduse radi jedna teta, ali isto veliki red pa treba skupiti zivce za jos jedno cekanje, a kad konacno dodjes na red jos ti dodje da se ispricas teti sto jadna zbog tvojih 10 deka sira mora toliko raditi...
...pult s vocem i povrcem je posebna prica... nema biranja! mozda ako si jako simpatican.... Na kraju ce tvoje povrce biti izvagano na onoj pretpotopnoj vagi sa utezicima, nema sanse da vidis da li te teta mozda prevarila, a cijena ce kao i na siru biti tajno rucno izracunana i rucno upisana na mali papiric koji ce teta na blagajni desifrirati po nekom cudnom algoritmu koji nikome nije jasan osim osoblju trgovine....
Kad nakon 45 minuta stignes do kase, opet cekanje.... ako i nema ljudi ceka se...ako ima ljudi, e onda... druga kasa se otvara tek kad ljudi vec pocnu totalno gubiti zivce od stojeci u redu...
Jos je gore ako idem u mali ducancic s pultom u susjedstvu...teta je ljubazna, ali dok se ona naprica s cijelim susjedstvom, ljudi vec cekaju ispred ducana. Ako ides po kruh i mlijeko, racunaj sa barem pola sata za skocit do ducana u susjednoj zgradi....
a milijun puta mi se desilo da mi teta iza pulta zaboravi dati kruh koji sam joj rekla, pa dodjem doma sa sirom, mlijekom....ali bez kruha... sto znaci opet nazad do ducana i slijedecih pola sata izgubljeno....
A da, skoro sam zaboravila Kavanu Ri koja je isto u vlasnistvu tog istog poduzeca. Da nema predivan pogled na luku nikad ne bi vise tamo nogom krocila, ovako svaki put pretrpim... Interijer... zaostao iz 60-tih (socijalisticki smedja), eksterijer losi stolci i rasklimani stolovi...ali najbolji pogled u gradu... onda jos samo jedna konobarica (teta u kapici i borosanama) pokriva cijelu terasu pa se zna desiti da se na kavu ceka i vise od 15 minuta.... ali je jako dobra topla cokolada "heraclea" najjeftinija u gradu...
Malo modernizacije, edukacije i brige o kupcu ne bi skodilo... ali nismo valjda u Europi da bi se bunili zbog takvih stvari...