četvrtak, 06.07.2006.
MOLIM TE BUDALO MALA
Ime. Sjeti se jednog imena. Bilo kojeg...
U glavi ravna crta kao EKG klinički mrtvog čovjeka.
Nisam se mogla sjetiti niti jednog imena s usana. Jednostavno ne zapisujem ni gdje me, tko me, kako, na koji način, s kojim namjerama, iz kojeg razloga poljubio. Ne pamtim čak niti Prvog, niti Prvi... Ali zato nikad neću zaboravit trenutak kad sam prvi put čula „Shine on you crazy diamond“...
Mnoštvo ivančica zamotanih u novinski papir, pegaz u snovima, mlijeko na usnama, snijeg na trepavicama, koprena ispod rječnog mosta nije izraz nevinosti.
Navikla sam na Drukčije.
Pitajte me zašto se smijem na Trgu kad me viđate u prolazu!
Ah... kad se nalaziš na mjestu zajedno s pola milijuna ljudi, a ti baš djetinjasto želiš samo Njega - nema kraja mom apsurdu. Recimo... prezirem Njegovu sliku jer mi nikako ne može dočarati onog što nikad neću imati na način kako bih željela pa ga ni ne želim.
Priča mi o nekim drugim danima, o danima kada je svijet bio samo njegov i kad je mogao birati i bio uvijek izabran.
Malo smo se ljubili, pa svaka poželi da joj kažem kako ju volim. Ja ne mogu to, pa rekoh svakoj kako ju Molim a one se propeše na prste i zagrliše najnježnije što znaju – uputi me On odmah u situaciju. Tvrdi kako samo nekog može imati u glavi (nikako tamo gdje ostali smrtnici smještaju srce). On je očito generacija koja „ne osjeća ništa, samo se sjeća“, a ruža vjetrova jedino je cvijeće što ga spominje.
Nikada neću zaboravit dan kad smo On, jedan blaže mentalno retardirani i nagluhi dječak i ja pjevali iz sveg glasa Molim te budalo mala,kad bi samo,samo znala, nije ovo igra šala,molim te budalo mala...
/inače nemam naviku pisanja tekstova koji čak eventualno aludiraju na ljubavnu tematiku - ovo je samo tvornica za zapakiravanje (lijepih) sjećanja/
ponedjeljak, 03.07.2006.
I'M GETTING SENTIMENTAL OVER YOU
Jednom sam glasno viknula - JA ZNAM TKO MI JE BIO PRVI!
Isti čast sjetila sam se da je to bio samo jedan element zaglušujuće (i osljepljujuće) proširenog skupa "komentara" koji je težio od minus N prema plus beskonačnosti. Udaljavao se od mene. Nikada ga nisi razumio.
Danas si tiho šapnuo (i svi su te čuli) - SANJAM IH.
Ma kakve tipke?! Ne možeš upravljati nečime, baš NEČIME što ti se tako olako već samo nudi. Bila sam sklona vjerovati kako ti nije imperativ "iživljavati se nad mrtvim mačkama". Znaš što?! Svakome prema zaslugama pa tako i tebi. Ti me ionako uopće ne znaš.
Sad mi je već žao što što vidiš neku ludost iza mojih riječi. Žao mi je što tu ludost svi već vide, jer ona ne postoji. Htjela sam samo dati doznanja kako si intrigantan, ponekad drag, uglavnom dalek. Nisi se valjda i TI uplašio? Tad se sjetim kako uvijek tražiš stolicu do moje, ali to je i onako (kao i sve ostalo) stjecaj okolnosti, zar ne?
nedjelja, 02.07.2006.
JA SAM GADURA, DRAGO MI JE!
Danas čitam u nekim dnevnim novinama (odustajem od reklamiranja meni uvjerljivo najdražih, pošto ih Mudrinić i više nego solidno financira) kratku recenziju neke knjige, a tamo stoji:
Uspjeh se u ljubavi ne može postići izgledom, nego stavom (iako nas mediji žele uvjeriti suprotno). Da bismo imali imalo samopoštovanja, kaže autorica, prijeko je potrebno malo nepoštovanja - prema onome što drugi misle. "Gadura" je snažna žena koja iz svoje sposobnosti neovisnog razmišljanja crpi golemu snagu...
Što na to dodati, osim možda: PROUD TO BE GADURA!
BOLUJEM OD BLOGERSKE REUME
/istinita priča o blogerskom životu ili ZAŠTO SAM KVRAGU TU?/
Blogerska je tuga pregolema! Kao što sve ima neki svoj ciklus, tako i moje blogersko stanje uhvatila je reuma. Prvi sintomi: grčenje prstiju prilikom pisanja novih postova, konstantno opadanje sijedih (dragih) blogera, manjak tolerancije za nadolazeće "nade"...
Već sad mi se čini da sam postavila krivu dijagnozu: lako za reumu! Zašla sam u klimakterij - blogerski...
Naime, netko jednostavno odustane od pisanja svog bloga - ja ne! I ovako ga zadnjih gotovo pola godine NISAM PISALA ZBOG SEBE. Kao što u životu postoji hrpetina stvari za koje treba preuzeti odgovornost, tako i ja suludo preuzimam te ljude što mi ostavljaju komentare, javljaju mi na mail koliko im to znači, kako bi me željeli upoznati uživo... Oprostite, ali ja taj abortus gaseći svoj žarulja.blog.hr neću provesti. Opet, zar ne misliš da bi tako lako se odrekla ovog "drugog blogerskog svijeta" stvaivši jeftinu poveznicu na svoj matični blog?"
Ako netko misli da će svi ostali postovi Lady Writer izgledati ovako, grdo se varaju. Ovdje ću biti napokon ono što jesam, tj. ono što sam prestala biti. Naime, dogodilo mi se (ne u potpunosti bezsvjesno) da su "Komentari" počeli određivati kako ću, kad i što pisati, a to se protivi sa svim mojim slobodama. Shvatila sam da NA ŽALOST nemam "ekipu" na matičnom blogu koja bi "rasla" samnom i zato sam odlučila postupiti u skladu buntovnika sa razlogom: otvorila novi blog i limenku osrednjeg piva te odlučila i reći im na ovaj način HASTA LA VISTA, BABIES!
četvrtak, 29.06.2006.
BLOGER WANNA BE
(isječak sa «priprema za prijemni ispit pri ADU»)
- ...otpratio me do auta i gurnuo papirić sa njegovom blog adresom. Jel' ga ti imaš? - upitala me Ela prekapajući po torbici.
- Evo, tu je. - uzvratim gurajući upaljač kažiprstom po stolu.
- Ma ne... Blog!
- Odakle da Ja znam što je to blog...
- Vidiš, kod mene na poslu više nema jutarnje kave! Za doručak svi čvrkaju po tastaturi, a ja čuvam stražu pušeći na čik-pauzi u hodniku...
- Da, da. Načula sam nešto. Ili pročitala negdje.
- Znaš, meni je to zgodno, ali postanem klaustrofobična od tih silnih slova. Traume iz osnovnoškolskih dana... Ali ti si mi baš osoba za blog!
- Ja? Osoba za blog?? Kako to misliš?!
- Evo, tvoja glava mi je baš blogy!
- Blogy?! Nećeš opisa... Već vidim Elin blog prepun treptajućih slova i kraj svakog komentara sa «Osmijeh ti šaljem»
- Tvoje analize, horizonti, perspektive, podvojene i potrojene ličnosti...
- Ne znam, nisam razmišljala o blogu... Kako si rekla da se Onaj od sinoć zvao?
Kad sam počela pisati matiči blog stvarno nitko od meni bliskih nije znao za njega i to mi je jedan od najboljih koncepata kojih sam se spontano držala. Daleko od tog da nešto skrivam, ali ne želim da i oni doživljavaju moje tokove misli što ih razbacujem po ovom portalu kao neko «činjeničko stanje». Ali dobro je Ela primjetila, to ne mogu poreći, da bi mi se dobro uklopio u prašumi neuronskih travki: jedan blog sa 30ak stalnih «komentatora», i sad još jedan za dušu Lady Writer...
Neću na prijamni ispit pri Akademiji dramskih umjetnosti, ali možda se odvažim nastupiti negdje u ulozi blogera.
srijeda, 28.06.2006.
DESPERATE HOUSEWIVES - blog version 1.0 xp
Nije da se nešto naročito promoviram pod tom etiketom, ali se pravo niti ne sijećam kad sam konstantno pratila neku donekle zanimljivu i suvislu seriju na ovim silnim programima. Što više kanala, to lošija ponuda - ili sam samo ja ostarila?! Bez nekog pojedinačnog povoda među vama, ipak ću se usuditi primjetiti sljedeće: kakva publika - takav program! Najbolje mi je kad pročitam u novinama kako na Izbor za Čobanicu neke župe dolazi EKSKLUZIVNO Vanessa Rosa del Lopez Rodrigez ala Wild. Vanessa The Who??
I onda me pitaju: "Jel' gledaš Kućanice?". Kakve sad Ključanice?! Što je to neka nova koprodukcija Majetića i bosanske dijaspore na temu "kako provaliti u VW Bubu rabeći špangicu za kosu"?
Ah Kućanice! Znam! Pa to je onaj program "kupiš jedan-dobiješ tri, ali ako nazoveš odmah dobit ćeš i univerzalnu mlatilicu za muhe sa likom Arijane Čuline" što ide tijekom sapunica! Da, da, znam! Super Krečko i ta ekipa...
Nego, ljudi to vole. Ne vidim tu ništa loše. Međutim, ljudi se toliko užive da požele se sami okušati u tome. Traže hrvatsku verziju Kućanica. Ajde razumjela bih eventualno da Japanke (mislim na žena iz Japana, je li...) to traže - oni su manje-više svi zaposleni, kad im je dosadno sastavljaju nove čipove, za odmor odlaze bilo kuda: glavno da se može škljocati fotoaparatima... Ali gdje će "Kućanice" i kod nas?! Vidi koliko nas ima što ništa ne rade, cijeli se božji dan smucaju po kući i još bi glumile kućanice! Dakle...
Da ne bi bilo da zaostajemo na blogu za trendovima, ja nudim svoj TOP 5 prijedloga (očajnih) Kućanica
(svaka podudaranost sa nekim blogericama je slučajna - već ste mogli primjetiti da je kod mene sve slučajno) :
I TETURA
Ne mogu krenuti nikako drugačije, nego sa svi nam nadaleko poznatom Teturom. Kristalno jasan povod za to daje nam iz dana u dan ostavljajući komentare valjda na pola blogova ovog blog providera. Divim se toj nadljudskoj moći čitanja svih postova, te komentarima koji se svi daju svesti na "Prekrasno, prekrasno. Vrući pozdrav Cmokkkkk". Njeni tekstovi govore više od riječi, ako je to moguće. Inače, poznata je u određenim "krugovima" kao "Gospođa ...", jer ima navodno problema sa bronhitisom, a na njene tekstove, oprostite na izrazu, drka valjda i Markiz de Sade. Sve to ukazuje na ogroman potencijal jedne Desperate Housewife.
Mala zamjerka: Nekad mi se čini degutantno raspravljati sa osnovnoškolkama o seksu sa bivšim muževima. Ili su njena seksualna iskustva uistinu na nivou osnovnoškolaca - pitanje je sad.
II MADRIGAL ZA REGAL
Uz meni vrlo simpatičnog "Mirna na n-tu potenciju", "Madrigal za regal" čini mi se kao najposjećeniji blog sa poezijom, prozom u stihovima i ostalim neidentificiranim formama. Krasno je kad su ljudi osjećajni i žele nešto lijepo podijeliti sa ostalima, ali da li je opet to famozno TROTOČJE vrhunac iskaza nekog osjećanja?!?!
Opet, daleko najjača ekipa sa konstantnim "Osmijeh ti šaljem" i "Tvoja riječi razbija se o moje hridi". Bože kakve su to hridi?! Nikad poeta od mene...
Ne zaboravimo i na "pozdrav iz Trebarjeva Lijevog" razvučenog slova u svaki posebni komentar. To se zovu Regalovi Svjedoci!
/list is not finished yet/
PRIČA O .)
Ako kažem da sam krenula na chat iz usamljenosti - neke njene specifične vrste - tada moram napomenuti da upravo tu "usamljenost" doživljavam kao još jednu standardnu ljudsku potrebu. Banalnu potrebu u smislu: nakon par sati osjećaš se žednim, ali jednostavno ne umireš baš istog trena ako ti voda nije pri ruci. Pokušam li sa nekog drugog aspekta sagledati ono što me interesira povrh svega, sve se krajnje svodi na promatranje "ljudskih profila". Ustvari, ljudi kao takvih, ali u pokušaju nekog suvislog analiziranja i dovođenja na neke zajedničke nazivnike ipak (samo) njihovih profila.
Možda ovim uvodom pokušavam pravdati ponor svog društvenog života, na neku ruku. A možebitno samo potvrđujem simpatičnu sklonost psihologiji.
/u nastajanju/
DEEP RELIEF – nije krema za reumu
OPIS BLOGA (eventualno): knjiga žalbe za vlastiti blog
Zvuči suludo, znam, ali KOJE OLAKŠANJEEE... /čuje se u zvuku otvaranja orošene limenke piva/
Jel' to netko iz publike?! Zvuk orošene limenke - darling, spare me the bull shit...
Malo je sitnica koje mogu u ovo vraški-pakleno-lucifersko te k tome sotonsko ljeto donijeti trenutačno olakašnje, a da nije klima-uređaj u pitanju. Otvaram još jedan blog, drugi blog. Dobro, nije drugi, ali ostali su ionako isključivo za sređivanje layouta.
Konobar, može jedno retoričko pitanje za mene! Hm... čemu još jedan?
Nakon dva-tri uvijek sam i za treći: mobitel, gin-tonic, seks na (polu)javnom mjestu, B.L.O.G.
Nije da mi se ovaj mobitel ne sviđa.
Ah, tako bih još jedan GT...
Ja bih sad probala u telefonskoj govornici!
Ali blog...
(nastavak slijedi uskoro...)
(nastavak)
Bila sam (i jesam)... recimo: Žarulja.blog.hr. Usput rečeno, ne vjeruješ valjda da je ono bio link za moj matični blog. Napomenula sam: recimo
Sad sam samoprozvana Lady Writer of Dire Straits. (o tome ću drugom prilikom)
Kad samo malo bolje odmaknem zavjesu vidim da sam oduvijek bila Lady Writer, samo moraš znati da sve Lady imaju svoju "žarulja" fazu, fazu odrastanja. Daleko od tog da se odričem tog dijela, ali vrijeme je za stadij više. Pretpostavljam.
Sve ovo nekako doživljavam sebično, samodopadno: preskačam razred, upisujem razinu više.
LADY WRITER IS COMING SOON...
