/istinita priča o blogerskom životu ili ZAŠTO SAM KVRAGU TU?/
Blogerska je tuga pregolema! Kao što sve ima neki svoj ciklus, tako i moje blogersko stanje uhvatila je reuma. Prvi sintomi: grčenje prstiju prilikom pisanja novih postova, konstantno opadanje sijedih (dragih) blogera, manjak tolerancije za nadolazeće "nade"...
Već sad mi se čini da sam postavila krivu dijagnozu: lako za reumu! Zašla sam u klimakterij - blogerski...
Naime, netko jednostavno odustane od pisanja svog bloga - ja ne! I ovako ga zadnjih gotovo pola godine NISAM PISALA ZBOG SEBE. Kao što u životu postoji hrpetina stvari za koje treba preuzeti odgovornost, tako i ja suludo preuzimam te ljude što mi ostavljaju komentare, javljaju mi na mail koliko im to znači, kako bi me željeli upoznati uživo... Oprostite, ali ja taj abortus gaseći svoj žarulja.blog.hr neću provesti. Opet, zar ne misliš da bi tako lako se odrekla ovog "drugog blogerskog svijeta" stvaivši jeftinu poveznicu na svoj matični blog?"
Ako netko misli da će svi ostali postovi Lady Writer izgledati ovako, grdo se varaju. Ovdje ću biti napokon ono što jesam, tj. ono što sam prestala biti. Naime, dogodilo mi se (ne u potpunosti bezsvjesno) da su "Komentari" počeli određivati kako ću, kad i što pisati, a to se protivi sa svim mojim slobodama. Shvatila sam da NA ŽALOST nemam "ekipu" na matičnom blogu koja bi "rasla" samnom i zato sam odlučila postupiti u skladu buntovnika sa razlogom: otvorila novi blog i limenku osrednjeg piva te odlučila i reći im na ovaj način HASTA LA VISTA, BABIES!