Up's and Down's

Tko voli onaj slavni mjuzikl "Kosa"?
Prvi puta sam ga vidjela još dok sam bila klinka i onda još nisam razumijela što su ti hipiji i koji je njihov cilj. Danas znam puno više o njima, ali ne mogu reći da mi se u potpunosti sviđaju. Po meni, njihove dobre strane su taj antiratni stav i pacifizam, borba protiv nejednakosti itd, ali opet ima stvari koje mi se baš i ne sviđaju. To je upotreba droga, bježanje od stvarnosti, a poznato je da su hipiji promovirali LSD kao drogu koja "otvara vrata percepcije".

Naziv hippy dolazi od engleskog izraza »hipster« što je označavalo, u pogrdnom smislu, bijele Amerikance koje su se družili i bili uključeni u život i kulturu svojih crnih sugrađana (to je vrijeme kada u Americi cvjeta rasna diskriminacija).
To je vrijeme kada je SAD vodio Korejski pa Vijetnamski rat s brojnim ljudskim žrtvama. Upravo je Vijetnamski rat točka na kojoj se počela buditi građanska svijest, počelo je snažnije suprotstavljanje službenoj američkoj politici, ali i stilu života.
Hipi pokret započeo je među mladima, studentima i intelektualcima pripadnicima srednje klase koji su usporedno s antiratnim prosvjedima započeli i odbacivanje moralnih načela i stila života u kojem su odgojeni.
Osnovna načela hipija temeljila su se na nekonformizmu i osobnim slobodama. Proučavali su istočnjačke filozofije naročito zen budizam, zalagali se za legalizaciju droga, inzistirali na slobodnoj ljubavi, pacifizmu, povratku prirodi i njenom očuvanju. Promovirali su i tzv. flower-power filozofiju umjesto rata i mržnje pa su ih nazivali i djecom cvijeća.
Hipiji su iskreno vjerovali da je moguće društvo u kojem će nestati sve razlike među ljudima, rasne, klasne, spolne, socijalne i svake druge, ako pojedinac bude u stanju zadovoljiti svoje potrebe. Bili su protivnici materijalističkog sustava vrijednosti i potrošačkog društva. Mnogi su mladi ljudi promijenili iz korijena svoj životni stil, mnogi su se udružili i živjeli u komunama, zajednicama u kojima su pokušali realizirati ideje i vjerovanja. Snagu ljubavi, bratstva i solidarnosti objedinili su u poznatom sloganu »Vodite ljubav, a ne rat.«
Hipiji su se izdvajali i svojom odjećom i cjelokupnim izgledom. Obavezna je bila duga kosa s trakom oko čela. Odjeća je uvijek bila svijetlih čak kričavih boja kombinirana na najrazličitije načine što je ostavljalo prostor kreativnosti pojedinaca. Nosile su se traperice, ali i šarene trapez hlače, široke košulje, često indijske, široke haljine i suknje, a često se odjeća ručno izrađivala i bojila.
Obuća je također bila originalna, indijanske mokasine, minimalističke sandale i sl. Nakit se sastojao od perlica, raznih privjesaka-simbola kao peace-simbol, ying-yang, ali i ekscentričnih »ukrasa« kao npr. ovčja zvona.
Kao što ništa nije smjelo sputavati um i osjećaje tako ni odjeća nije smjela sputavati tijelo.
Omiljeni simbol peace npr., predstavlja otisak nožice goluba i simbolizira mir, a jedan od poznatih hipi simbola je i tzv. smile u najrazličitijim varijantama.

Glazba koja se vezuje uz hipi pokret uglavnom je acid rock, a poznati bandovi su Jefferson Airplane, The Greatful Dead, Big Brother and Holding Company i sl. Svojim »Sgt. Pappers Loney Hearts Club Band« Beatlesi su promovirali hipi pokret u čitavom svijetu. Najveći glazbeni događaji tog razdoblja su svakako Woodstock festival i Monterey Pop Festival na kojem su nastupale i legende kao npr. Janis Joplin.
Treba spomenuti i protestne, antiratne pjevače primjerice Boba Dylana i Joan Baez, ali i poznati mjuzikl »Kosa« koji vjerno prikazuje način života hipija. Po predlošku toga mjuzikla slavni režiser Miloš Forman snimio je istoimeni film.
Hipiji su govorili o ekološkim pitanjima, zaštiti planete i suživotu svih živih bića u harmoniji i ravnoteži. Njihov antiratni angažman početak je građanskog aktivizma i utjecanja na političke odluke. Zalaganje za ravnopravnost svih ljudi bez obzira na razlike te bratstvo svih ljudi nedosegnuti je ideal.

Hipiji su jedna od najpoznatijih subkultura, a postoji ih mnogo. Hipi, punker, raver, skins, metalci.... to su sve subkulture vezane uz glazbu. No postoje i druge vrste subkultura: vegetarijanci, vegani; anarhisti, trekkiji, bikeri, zeleni, swingeri i hrpa drugih. Znači da svatko od nas pripada barem djelomično nekoj od subkultura. Ja se ne mogu u potpunosti poistovjetiti s nekom od njih, pa sam neka mješavina. Volim rock, rijetko jedem meso, pacifist sam, brinem se za okoliš koliko mogu... Ali te moje osobine nisu toliko izražene da se mogu nazvati pripadnicom neke od tih subkultura.