Up's and Down's

Maje su bili robovi kulta krvi. Vadili su je u svim prilikama: na državnim ceremonijama, vjenčanjima, religioznim i narodnim svećanostima... Bila je to civilizacija bez presedana.

To je bio narod koji nije poznavao ni korist, ni trgovinu, ni novac; narod koji je sve vrednovao kakaom. Od 2oo. godine prije naše ere naseljavali su sadašnji teritorij Gvatemale, jedan dio Hondurasa, Belizea i Jukatana.
Prvo revolucionarno otkriće jest da Maje nisu bili dobroćudan narod, kao što se vjerovalo, sastavljen od poljoprivrednih mitova i svećenika kojima su strani okrutnosti i barbarstva i koji nikada nisu ratovali. Stoljećima, od 200. prije naše ere do 900. naše ere, Maje su vodile neprestane ratove, poput Grka i Rimljana.
Dešifriranjem hijeroglifa saznalo se da kraljevi 40 gradova-država Maja nisu ratovali da bi osvojili nove teritorije ili došli u posjed tuđih bogatstava, nego da bi zarobili protivničke ratnike. I to samo s jednim jedinim ciljem da bi ih mučili i polako ubijali, služeći se najrafiniranijim tehnikama!
U izvjesnom smislu, Maje su bili narod fanatika. Drukčije se i ne može objasniti zašto su ratnici Maja izbjegavali da ubijaju neprijatelje u bitkama, nego su - nakon strašnih borbi prsa u prsa - nastojali da ih uhvate žive kako bi ih ponudili mučiteljima. Iz čitanja hijeroglifa vidi se da je za Maje bilo najvažnije da vade krv zarobljenicima. Mjesecima, a ponekad i godinama, poraženi kraljevi i plemići hranjeni su kao životinje za klanje, kako bi im polako uzimali krv. Njihova krv je zatim rasipana po zemlji ili sušena zajedno sa mirisnim smolama.
Krv, prema religiji Maja, bila je u stvari hrana za kojom su imali potrebu kako bi preživjela zemlja, sam svemir i bogovi. Da bi stvorili čovjeka, prema Popol Vuhu, svetom tekstu ovog zagonetnog naroda, pripremili su smjesu od kukuruza i vode, simbole mesa i krvi. Imali su potrebu za "nekim spremnim da ih prizna, imenuje i hrani”, ukratko za ljudima. Zadatak ljudi bio je da se mole bogovima i da ih hrani vlastitom krvlju, počevši od kralja. Na terakoti i reljefima na kamenu koji se nalaze u muzeju Kimbel, uz plesove i pjesmu, kralj reže sebi kožu a kraljica jezik. Preko vlakana uvučenih u rane kraljevska krv kaplje u kotao pun smokvine kore i smole pod koji će biti potpaljena vatra. Iz kotla se izvija duga zmija iz čijih usta izlaze glave i figure ljudi i životinja. To su slike božanstava, polubogovi, demoni i preci (kult predaka je veoma važan), proizvodi "zmija iz vizija” često prisutnih u religioznim ceremonijama Maja.
Da li su priče iz majanske mitologije isprazne legende?
U to se vjerovalo sve do prije nekog vremena. Novo čitanje hijeroglifa dalo je drugačije rezultate. Za Maje je ceremonija zmija bila neka vrsta putovanja izvan ovog svijeta. Povod da bi se dovelo do stanja religiozne ekstaze i puštanja krvi, koji bi prethodili postu, seksualnoj apstinenciji, kupanju i saunama što je služilo za fascinantna mistična iskustva.
Ali zašto krv?!
Ovdje su odgovor dali fiziolozi: kada se gubi mnogo krvi naš mozak reagira sa superprodukcijom endomorfina i encefalina, kemijskim supstancijama sličnim opijumskim koje, između ostalog, izazivaju halucinacije. Puštanje krvi, kao neke droge, bilo je za Maje najbolji način da prijeđu "prag poimanja".

Kada su 1542. španjolski osvajači došli u Jukatan našli su brojne biblioteke knjiga ispisanih na kori smokvinog drveta sličnoj papiru. Ali Diego de Landa, prvi biskup Jukatana naredio je da se sva poganska literatura spali. Bio je to prvi čin kulturnog genocida Maja i njihovih potomaka.
To je utjecalo na definitivni nestanak civilizacije Maja, koja je oko 900. godine zauvijek iščezla. Moguće da je nestala zbog demografskog booma, neočekivane krize u poljoprivredi, zbog pobuna i krvavih ratova.
Civilizacija Maja, sazdana na krvi, mozda je i okončana u krvi.