Up's and Down's

Opet ja malo surfam po netu i nađem zanimljiv podatak. A ne bih to bila ja da ga ne podijelim s vama. Uglavnom, taj tekst mi je uništio sve iluzije o Djedu Mrazu. Ja sam mislila da je on simpa starčić (koji bi mogao smanjiti konzumiranje masnoće i slatkiša) sa Sjevernog Pola, a ne marketinški trik. No, prosudite sami. So, here it goes....

Svake godine u prosincu svjedoci smo iste rasprave - kaže li se Djed Mraz (što zvuči nekako socijalistički) ili Djed Božićnjak (što zvuči nekako "novokomponirano")? A uz tu dilemu ponavlja se još nešto - čizmice tog Djeda (kako god ga zvali) pojavljuju se u neograničenim količinama na prodajnim štandovima, ali i u školama na dječjim radovima na satovima likovne kulture. Dvije stvari su zanimljive s tim čizmicama: prvo, što sve, svima i svugdje izgledaju identično (prikaz u profilu, crvene boje, oblik čarape - naime bez povišene pete i drugih osobina čizme, te bijeli obrub od vate); i drugo, što se te čizmice povezuju - pa i tako nazivaju - sa Sv. Nikolom.
Tako su se Sv. Nikola i Djed Mraz ili Božićnjak povezali; obojica (ili sva trojica) donose darove i ostavljaju ih noću u tu crvenu čizmicu. Međutim, Djed Mraz/Božićnjak se na engleskom jeziku naziva Santa Nicolas (Santa Claus). Odakle to povezivanje? Možda je napokon prilika da, onima koje to zanima dakako, pokažemo o čemu se ovdje radi i koje je porijeklo tih likova i naziva.
Pa evo...
Priča o Svetom Nikoli je uglavnom opće poznata. Rođen je u Maloj Aziji u 4.st., gdje je bio biskup u gradi Myri. Poznato je nekoliko priča o njegovu životu. Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se udale. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) i odatle veza s darivanjem. Prema drugoj, oživio je troje djece koje je ubio opaki gostioničar kako bi servirao njihovo meso; odatle veza s djecom. Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao; time je postao i zaštitnikom mornara i putnika. Slavi se 6. prosinca, na slikama se prikazuje u biskupskoj odori sa zakrivljenim štapom i kapom, tzv. mitrom, te s tri vreće/kugle/jabuke.
Poznati prikaz Santa Clausa kakvog ga svi poznajemo, u crvenom odijelu s bijelim krznom, velikim trbuhom i crvenom nosom, stvoren je i prvi puta prikazan 1931. godine . Autor mu je ilustrator Haddon Sundblom, a naručitelj je bila tvrtka Coca Cola, zbog čega je St. Claus obučen u zaštitne boje njihova logotipa - malo bijele i mnogo crvene. A odakle Sundblomu inspiracija za Clausov izgled?

Europa je kroz povijest poznavala i druge nositelje poklona osim Sv. Nikole. Često je poklone donosio mali Isus, Christkind, Kristkindl, čije se rođenje također slavilo u prosincu. Njegov pomagač je u Njemačkoj Weinachtsmann, kojeg prati njegova suprotnost Knecht Ruprecht, Pelzebock ili Krampus. Ti likovi, međutim, nikada nisu ljudi. Onoga koji donosi poklone prikazuje se kao gnoma, trola, patuljka i vilenjaka, a obučen je raznovrsno uključujući i vučju kožu i medvjeđe krzno. U Francusko darove nosi Pére Noël; u Engleskoj je to Father Christmas koji se prikazuje s božikovinom, bršljanom i imelom; Talijani imaju La Befanu, dobru vješticu, Šveđani Jultomten-a, Nizozemci Sinterklaas-a a Finci Joulupukki-a, lik koji je najsličniji Coca Colinom znaku i zbog čega ga često zovu "pravi Djed Mraz".
Elf znači vilenjak. Pa ipak, upravo toj se pjesmi obratio Coca Colin ilustrator Haddon Sundblom 1931., nakon što je godinu dana prije naslikao ne-humanoidnog "St. Clausa" koji nije prihvaćen od tržišta. U drugom pokušaju njegov lik je postao čovjek, širokog lica s jamicama na obrazima, crvenog nosa, okruglog trbuha i bijele brade. Obučen je dakako u Coca Coline boje, širokog osmijeha i s obaveznom prepoznatljivom bocom u ruci. Ovog puta nije bilo greške: zvijezda je rođena.
U komercijalnom smislu, drugi svjetski rat je veoma pogodovao Coca Coli. "Gdje god je američki vojnik tu je i jeftina boca Coca Cole" bilo je geslo koje je proširilo to piće praktično cijelim svijetom, a s njim i crveni reklamni lik nazvan Santa Nicolas. Nakon rata, u komunističkom Sovjetskom savezu su prepoznali zgodnu priliku za zatiranje religioznog lika Svetog Nikole; zamijenjen je nazivom Otac (ili Djed) Mraz. Coca Colin reklamni lik je imalo jednu veliku prednost: bio je crven!
Tako dolazimo i do naših dana. Potrošačko društvo ima kratko pamćenje; političko je mnogo duže, zbog kojeg se smatra kako je crveni Djed Mraz ruski izum a ne proizvodni logotip. Tako je smišljen naziv na pola puta prema religijskom porijeklu običaja - Božićnjak bi trebao biti moralno prihvatljiviji. Ipak, on samo govori o tome kako nam je kolektivna svijest raspoloženija za političko obračunavanje nego za poštivanje običaja - jer oduvijek je poklone početkom mjeseca donosio Sveti Nikola, a krajem mjeseca Mali Isus. Moralno - i komercijalno - osvješteni pojedinci ne bi smjeli imati problema s odgovorom na pitanje o postojanju Djeda Mraza ili Božićnjaka. On postoji onoliko koliko i naljepnica na boci Coca Cole.
Dakle, Djedice, raskrinkan si!!