Up's and Down's - Blog.hr

četvrtak, 24.11.2005.

myspace

myspace graphics


Teško se zaljubljujem. Možda zato jer se bojim svih onih problema koje ljubav nosi sa sobom. Ili zato što se kraj mene nikad ne nađe onaj pravi. Jedan frend mi je rekao:"Tražiš na krivom mjestu. Nisu za tebe tvoji vršnjaci koji imaju samo dvije zanimacije- nogomet i party. Koji od njih voli blues, jazz? Koji od njih je ikad pročitao neku knjigu iz gušta?"
Imao je pravo. Ponekad se osjećam kao da živim u svijetu kojem ne pripadam, kao da sam bačena tu i prepuštena sama sama sebi da se snalazim. Kao riba na suhom. Moje frendove muče tako male brige. Kamo ići van slijedeću subotu, kakve čizme kupiti za zimu... Ne kažem da ni ja o tome ne razmišljam, ali ja se brinem o većim stvarima. Možda zato jer sam odgajana da spoznam svijet. Moji roditelji nisu nikad ništa skrivali od mene. Ni jedan dio prljave stvarnosti. Sve sam vidjela i sve sam znala. Mogu kriviti roditelje što me nisu više štitili ili samu sebe što sam bila preznatiželjna. Smrt mog voljenog djeda... Nisu mi rekli da je bio bolestan i da je završio u raju. Nisu mi branili da ga vidim. Znala sam i gledala svaki dan njegove borbe protiv raka. Kemoterapiju, operacije, ljekove....sve dok nije izgubio bitku. Rano sam spoznala onaj užasan osjećaj bespomoćnosti. Kad moraš ići dalje jer nemaš izbora. S godinama sam naučila da nema smisla brinuti o svemu. Na neki način sam ista kao i svi drugi. Znam se radovati, smijati, zabaviti, pričati dobre viceve, čak i glumiti da će sve biti u redu . Ali ponekad... Sustigne me onaj osjećaj i ne mogu a da se ne brinem zbog svega što me čeka.
ZAKORAČIŠ LI U DUŠU
NABASAT ĆEŠ NA POLJA
ZASAĐENA TUGOM,
SUZOM ZALIVENA
I NAPUŠTENA.

NE MOGU SE VRATITI ISTA.
| 19:30 | Komentari (13) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>