Black & White
Ja sam jedna od onih osoba koja je mislila da ne mogu biti sretni ako su sami.
Imala sam dosta kratkih veza od par tjedana, par od nekoliko mjeseci i jednu od 3 godine.
Ta od 3 godine je iskustvo kakvo ne žele svi proživjeti, neću opisivati sve jer bi mogla pričati tjedan dana, ali eto bar ukratko da nešto kažem.
Prvi puta kada sam ga vidjela, očarala sam se, visok, zgodan, luckast tad je radio kao dj u klubu u koji smo izlazile frendice i ja. U početku ga i nisam primjetila ali sam primjetila kako sve cure pričaju o "onom" Dj-u, kako je zgodan, onak baš super, morala sam ga vidjeti. Jedno večer sam otišla se malo prošetati na katu gdje je on radio i frendica i ja smo iskomentirale kako ima ono nešto neodoljivo u sebi. Tako da smo nas dvije još par izlazaka izvodile neku vrstu sexy plesa, nadajući se da će nas primjetiti (to sve cure rade, ali rijetko kada upali), a dogovor je bio ako primjeti prvo neku druga se totalno povlači. Za vrijeme višesatnog plesa častili su nas dečki cugama i više nego li smo mogli popiti, nabacivali se, što je nama jako laskalo ali imale smo jedan cilj ( bilo je kao da je on neka velika zvijezda ). Tu večer ostale smo do fajrunta i onda mi je prišao i rekao da me već par dana promatra ali mi se bojao prići, a ja sam onda pala s nogu na tu izjavu. I tako sve je bilo slatko i ljepo u početku, svi su mi zavidili, ali i njemu, govorili su da smo preljep par "kao iz raja". I tako je sve bilo preslatko i romantično, on je bio savršen kavalir, veza iz bajke. Nakon onog osnovnog upoznavanja i skidanja svih maski on je shvatio kako moj život nije savršen ali njegov je bio još manje. Upoznala sam mu obitelj, onako u prolazu i vidjela da je to familija sa ozbiljnim problemima, ali ništa me to nije zanimalo. Nakon godinu dana počeli su problemi, postao je posesivno ljubomoran, počeo se buniti zašto ja izlazim, kako se to oblačim, zvao me 100 puta dnevno na mobitel ..... Zatim sam počela ostajati kod kuće da ga ne naljutim, a ja mu plačala gorivo i davala novce za njegove izlaske ( to se zove sljepo zaljubljena). Zatim je u par navrata u svojim izljevima bijesa "zamahnio" rukom koja je završila na mome licu (SLUČAJNO govorila sam si), iako sam zauzela stav i rekla mu ako mi to još jednom napravi da ga ne želim nikada više vidjeti. A sa svim frendicama sam izgubila kontakt jer je on zahtjevao pažnju 24 sata. Bojala sam ga se ostaviti jer sam izgubila sve prijatelje zbog njega i bio mi je bad moliti ih da se sad krpam s njihovim društvom kada idu van. Bojala sam se samoće.
On mi je bio jedini poznanik, prijatelj, zbog njega sam ograničavala kotakt s kolegama na poslu i sebe zakidala za mnogo toga. Onda jednog dana kada sam mu natenkirala auto i pokupio me navečer za izlazak, ja mu dala novce za nešto što je trebao kupiti, parkirao je ispred moje kuće i rekao da me ne vodi van ako se ne presvučem, a na sebi sam imala traperice i rolku. Puno puta sam ostala kući, plakala po cjele noći i sažaljevala sama sebe i tako samo tonula sve dublje u depresiju, jad i mizeriju vlastite osobnosti.
Tu mi puko film, otišla sam kući obukla se najizazovnije i otišla van. Otišla sam sama u kafić gdje smo zajedno inače išli na kavu, nadajući se bar nekim poznatim licima. Ušla sam u kaf i svi su bili oduševljeni što me vide, ali kasnije su mi rekli da su oduševljeni što me vide samu, bez manipulatora, nije mi u početku bilo jasno, a svi ti ljudi se nisu htjeli uplitati u moje privatne stvari. Nakon nekih pola sata dolazi jedan dečko i priča kako je bio s NJIM ( mojim dečkom) u diskoteci i da je oko njega par cura koje plaze po njemu (taj dečko me nije poznavao ili me nije primjetio da sjedim tamo). Oglušila sam se na to. Nastavila sam piti i zabavljati se. Za nekih sat vremena naglo se otvaraju vrata, uljeće ON bjesno kroz vrata i počinje se derati, uglavnom živo kino. Tu me opet htio udariti, izašla sam van, izderala se na njega, udarila ga kišobranom po glavi (iz sve snage) vratila se unutra i nastavila se zabavljati, osječala sam se jako ponosnom i jakom.
Idući dan došao me moliti za dugu šansu, i tako je molio par dana, pisao mi poruke, zvao me a svakom molbom ja sam postajala jača i samostalnija. Našla sam društvo iz tog kafića koje me prihvatilo kao da se znamo 100 godina, izlazili smi i zabavljali, izgradila sam svoje JA.
Sad sam već 5 godina u sretnoj vezi bez opterećenja, iskorištavanja ili nasilja i drago mi je da vam mogu reći da se 01.09.2007. udajem za čovjeka koji bi sve napravio i dao za mene a tako i ja za njega.
Samo osoba koja zna što želi, i što ima za cilj i koja ima svoj karakter ( koja nije povodljiva kao što sam ja bila) može naći pravu ljubav jer zna što traži!
Moj budući muž mi je najbolji prijatelj, imam svoje frendice, kumove, radim što želim uz nekada male kompromise, a tako i on i prekrasno nam je zajedno!
Ovo je ipak malo skraćena prića o nesretnoj i sretnoj ljubavi ali ima tu još puno puno više, što ne stane u ovaj post, ali sva pitanja su dobrodošla.
Veliki pozdrav svima.
