Kutak za žene
nedjelja, 30.08.2009.
Sve što niste znali o sladoledu!
Svi volimo jesti sladoled, a po ovim vrućim danima on nam je često spas. Pravo ljetno osveježenje u svim bojama i okusima. Uživamo u njemu i nekako nam ga nikada nije dosta. Vrlo je jednostavan za napraviti i kod kuće, što su mnogi vjerojatno i isprobali. No, zar se itko zapitao kako nastaje taj pravi sladoled iz slastičarnice koji nikako ne uspijevamo sami napraviti?!!
Što je sladoled?
Sladoled je djelomično ili potpuno zamrznuta slastica koja se sastoji prvenstveno od mlijeka ili mliječnih proizvoda (mlijeko u prahu, ugušćeno mlijeko,vrhnje ili maslac), te nemliječnih sastojaka koji se dodaju u smjesu u svrhu podešavanja okusa, arome, boje, mirisa i konzistencije. Osim toga, sladoled sadrži vodu i uklopljen zrak. Uklopljeni zrak služi povećanju volumena sladoleda, boljoj konzistenciji, te smanjuje osjećaj hladnoće u ustima tijekom konzumiranja.
Kakvi sladoledi postoje?
Sladoledi se na tržištu nalaze u brojnim oblicima, okusima i pakiranjima. Vrsta sladoleda mora biti navedena u deklaraciji. Razlikuju se mliječni sladoled, krem sladoled (sadrži najmanje 8% masti), sladoled za dijabetičare (koji umjesto saharoze sadrži fruktozu, sorbitol, manitol ili neko drugo sladilo, a može biti mliječni ili krem) ili smjese za sladoled (tekuće ili u prahu). Ako se mliječni sastojci sladoleda zamjene ne mliječnim, potpuno ili djelomično, takvi se proizvodi nazivaju zamrznuti deserti. Zakonski propisi određuju sastav pojedinih sladoleda i zamrznutih deserata.
Kako nastaje sladoled?
Tehnološki postupak proizvodnje sladoleda može se podjeliti u dva dijela. Prvi dio je proizvodnja sladoledne smjese što obuhvaća sastavljanje i miješanje smjese, predgrijavanje homogenizaciju, pasterizaciju, hlađenje sladoledne smjese na 5°C te zrenje pri toj temperaturi 2-24 sata. Drugi dio čine operacije zamrzavanja, nakon čega sladoledna smjesa postaje sladoled. Operacije zamrzavanja uključuju dodatak aroma i boja, djelomično zamrzavanje (pri oko -5 °C) uz upuhivanje zraka, oblikovanje sladoleda (sladoled na štapiću, u čaši, u kornetu, obiteljsko pakiranje i slično), duboko zamrzavanje u tunelu (pri oko -20 °C) i pakiranje. Djelomično zamrzavanje sladoleda, i kasnije potpuno zamrzavanje, treba provesti što je moguće brže kako bi kristali leda, koji nastaju tijekom zamrzavanja, bili što manji. Hranjiva vrijednost sladoleda ovisi o vrijednosti sastojaka od kojih je proizveden. Mliječni i krem sladoledi sadrže sve sastojke mlijeka samo u različitim količinama, a pojedini dodaci (šećer, voće, čokolada, jaja i slično) povećavaju mu hranjivu vrijednost.
subota, 22.08.2009.
Neobične seksualne sklonosti
Mislile ste da sve znate o neobičnim sklonostima ljudi, možda se sad iznenadite kad vidite na kakve se stvari ljudi "pale". Osim u svakodnevnim nevjerojatnim pojavama s kojima se znamo susresti, ljudska mašta može i u seksualnosti prestupiti granice ukusnog, normalnog i prihvatljivog. Pročitajte više o nevjerojatnim seksualnim praksama što ih jednim imenom nazivamo parafilija.
Što je parafilija?
Parafilija je zajednički naziv za sve neprirodne seksualne težnje koje nemaju cilj sparivanja. Riječ dolazi od grčke riječi para, što znači osim, i philia, znači ljubav.
Psiholozi su je objasnili kao duševni poremećaj koji se pokaže u obliku ponavljajućih intenzivnih seksualnih težnji, maštarija ili činova koji uključuju neuobičajene objekte, aktivnosti ili situacije i uzrokuje društvenu otuđenost, odnosno poremećaje u funkcioniranju pojedinca.
Istovremeno, izraz može značiti i sve nevećinske seksualne prakse bez aludiranja na disfunkciju, odnosno moralnu spornost.
Vrste parafilije
Egzibicionizam je sklonost prema razgolićivanju i pokazivanju spolovila, odnosno prema seksualnim odnosima na javnim mjestima, fetišizam je seksualno uzbuđenje prema neživim predmetima, a najčešće je to žensko donje rublje, cipele, čarape ili neki drugi dijelovi odjeće. Pod fetišizam spada i seksualna uzbuđenost neseksualnim dijelovima tijela, na primjer opsjednutost s laktovima.
Froteurizam je potreba za neprestanim dodirivanjem, odnosno trljanjem spolovila o tijelo osobe koja se s time ne slaže, najčešće u gužvi. Zloglasna pedofilija je psihološki poremećaj koji se pokaže u seksualnoj naklonosti odraslog muškarca prema predpubertetnoj djeci.
Mazohizam je doživljavanje seksualnog užitka osobe koju netko muči ili ponižava, sadizam je suprotnost mazohizmu i označava doživljavanje seksualnog užitka osobe koja nekoga muči ili ponižava. Transvestizam je seksualno uzbuđivanje za vrijeme odijevanja u odjeću suprotnog spola, a voajerizam seksualno uzbuđivanje prilikom prikrivenog promatranja seksualnog općenja ili golih tijela.
Telefonska skatologija označava naklonjenost prema nepristojnim telefonskim pozivima zbog seksualnog užitka. Nekrofilija je prakticiranje seksualnih odnosa s ljudskim truplima, a zoofilija prakticiranje seksualnih odnosa sa životinjama. Koprofilija označava seksualno uzbuđivanje na ljudski izmet, urofilija seksualnu uzbuđenost na ljudski urin. Klizmafilija je seksualna oduševljenost nad klistiranjem, gerontofilija seksualna privlačnost prema starijim ljudima.
nedjelja, 16.08.2009.
Je li to stvarno ljubav?
Jedno je od najčešćih pitanja koje si svatko od nas barem jednom u životu postavi "Kako mogu znati da je to uistinu ljubav?" Kao što pretpostavljate, to je i jedno od pitanja na koje je najteže odgovoriti. Pokušajmo.
Ljubav je toliko tajanstven, neobičan i predivan osjećaj da ga nitko ustvari ne može uvjerljivo odrediti. Znamo da nam o ljubavi već stotinama godina govore znanstvenici, književnici, slikari i svećenici. Međutim, konačnog odgovora još uvijek nema. Da bi stvar bila još složenija, postoji toliko mnogo vrsta ljubavi - ljubav koju osjećate prema prijateljima, članovima obitelji, sportu, pa čak i kućnom ljubimcu.
To je toliko luda emocija, da ne postoji način na koji bi se u potpunosti odgovorilo kako možemo znati da je ono što osjećamo uistinu ljubav. Međutim, možemo pokušati. Dakle, želimo li otkriti volimo li stvarno nekoga, osnovno bi i najbolje za početak bilo postaviti sebi pitanje želimo li biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, tada to nikako ne može biti ljubav. Kada volimo nekoga, prirodno je da s njom/njim želimo i biti. Naime, ne samo biti, već i dijeliti sve. Kao, imali ste dobar dan na poslu i jedva čekate da odjurite doma i podijelite lijepe događaje s voljenom osobom.
Uzbuđeni ste samo time što ste u njihovu društvu, želite biti u njihovoj blizini, dio njihova života. Ponekad vam je teško kada ste od njih odvojeni, a kada jeste, još uvijek osjećate sveprisutne spone koje vas vežu ma gdje tko od vas dvoje otišao. To je kao da ste oboje obuzeti tijelom onog drugog s potpunim povjerenjem i skladom. To bi mogla biti ljubav.
Ipak, na suprotnoj strani priče, postoji niz emocija koje ljudi zamjenjuju s ljubavlju. Jedna od najčešćih je požuda. Postoji velika razlika između čekanja na seks s nekim i čekanja na provođenje velikog dijela vremena s nekim.
Pretjerana ovisnost o nekome jednako tako nije ljubav. Neki ljudi padnu u zamku vjerujući da nekoga vole samo zato što se boje biti sami. Postaju toliko ovisni o drugoj osobi, da više ne znaju kako da žive sami, ili, uvijek bi radije bili s bilo kim nego ni s kim.
To nas vodi do prastarog klišeja. Želimo li voljeti nekoga drugoga, moramo prvo naučiti voljeti sebe. Da, da, čuli smo to tisuću puta, međutim, što to zapravo znači? To znači da moramo biti uvjereni u svoje sposobnosti i svoju moć prosudbe. Uistinu moramo voljeti sebe i znati što zapravo imamo za ponuditi nekoj drugoj osobi. Nikako se ne može voljeti neka druga osoba, ako smo neprestano nesigurni i podložni joj. Drugim riječima, činite li sve i slažete li se sa svime što ta druga osoba kaže iz straha da će vas voljeti manje ako to ne učinite, tada to ne može biti ljubav.
subota, 08.08.2009.
Kakvog muškarca NE odabrati!
Koliko puta su vas pitali koji je vaš tip muškarca? Što volite na osobi, a što ne? Plave ili crne? I koliko puta ste znali odgovor? A ako ste ga i znali, jeste li ikada odabrali baš suprtono? Svi trebamo imate kriterije. Svi smo različiti i različito želimo. No, što ako unatoč svim pravilima i stavovima, odaberemo krivoga?
Kao klinke sanjamo o svome princu na bijelom konju, a kada odrastemo dobijemo samo konja. Visok, crn i plave oči ili nogometaš s dužom plavom kosom? Bilo kako bilo, odabiremo ih pretežito zbog izgleda koji nam se sviđa. Naravno, sve njegove osobine su bitne, ali koja od nas nije zamijetila njegovo tijelo?
Lako smo zaljubljive i ne vidimo nijednu njegovu manu. Ne smatramo njegove greške opasnima za nas i ne primjećujemo da ne gleda samo nas tim očaravajućim pogledom. I svaki put kada saznamo razočaravajuću činjenicu o njemu, ignoriramo ju. Do kada tako?
Čak ni skrivene namjere našega princa ne shvaćamo osobno jer on je tu i nama se to sviđa. Njegovi poljupci zasjene svaku krivo izgovorenu riječ, njegovi dodiri zamjenjuju svaku izrečenu laž. I tako iz dana u dan. A svaki dan on je sve gori jer vidi da može sve više.
Usuđujemo li se bilo što prigovoriti, ako nam sve to odgovara dok smo pokraj njega?! Razmišljamo o tome svo vrijeme koje ne provodimo s njim, a znamo da je on s drugom. Napadamo druge jer su nam one krive za sve, a zapravo su u istoj poziciji kao i mi. Natječemo se s njima, a oko čega?
Na kraju svakog izlaska s njim osjećamo se kao jedina na svijetu, kao da je nemoguće da i neka druga ima sve to s njim. I iako i same znamo da ćemo pogriješiti ako nastavimo s tim, nastavljamo.
Usuđujem se reći da je svako lijepo lice, duboki pogled i kavalirsko ponašanje - laž. Kao što žene nanose puder, muškarci nanose šarmanto ponašanje. A na kraju svake večeri, sve to nestane, zar ne?
četvrtak, 06.08.2009.
Kad niste jedno za drugo
Već neko vrijeme osjećate se nesigurno, nezadovoljni ste jer on nije napravio nešto što se očekuje od osobe koju volite, ili nije zvao nekoliko dana. Pokušavali ste razgovarati, ali on negira bilo kakav problem, izvlači se preopterećenošću. Pitate se je li to trenutačni problem ili vam je veza krizi.
Činjenica je da ne funkcioniramo svi na istoj emocionalnoj razini. Iako si možda mislite kako je vaš partner loša osoba koja vas namjerno čini nesretnom, lako je moguće da on jednostavno nije osoba koja vas ne voli onako, kako biste vi željeli i s njim ne možete ostvariti vezu kakva vam je potrebna.
Ako nekog volite, brinete o njemu, želite ga čuti, sudjelovati u njegovom životu, isto očekujete i od njega. No, početna zaljubljenost je prošla, 10 - 20 telefonskih razgovora i još toliko poruka, smanjilo se na 1 - 2 razgovora i pokoju porukicu, da bi sada isčekivali pozive i nosili telefon čak u zahod.
Po logici kad on ne zove, vi zovete, no onda izračunate da ste zvali 10 puta, a on nijednom. Kada pitate u čemu je problem, on je u žurbi. Govorite mu da vas zanemaruje, da ne razgovarate dovoljno, a on odgovara da komplicirate.
Što više pokušavate vratiti voljenog u vezu, to se on jače opire. Na neki ga način čak i gušite, jer nije ugodno čovjeku čuti ispitivački glas i prozivanje, a on ne shvaća da vama treba samo malo razgovora i ljubavi.
Pokušavate sa savjetima prijateljica, savjetima iz knjiga, negativne misli se gomilaju i sve ste više ljuti na njega. Pokušavali ste biti cool, pustiti ga da shvati kako mu falite, i kako je to završilo? Čučali ste doma ili se niste odvajali od mobitela, a on je baš super proveo vikend s frendovima.
Odavno je poznato, da sa sve većom željom da se nešto učini u vezi koja sve lošije funkcionira, suprotna strana će se još više udaljavati. Na sve veći pritisak on će biti sve dalje u toj vezi. Ne možete ništa učiniti da se vaš voljeni promijeni. On sam mora željeti promjene tj. shvatiti da postoji problem koji treba riješiti.
Jednostavno, prihvatite da ni vi, ni on, niste u krivu, već da su vam emocionalne potrebe različite. Pokušajte razgovarati, jer jedino se razgovorom nešto može riješiti. Recite što vas smeta i kako vas to čini nesretnom, recite da ga i dalje volite, ali ne želite biti nesretni u toj vezi. Svatko ima pravo živjeti kako želi i biti zadovoljan u emotivnoj vezi s osobom koja ga voli takvog kakav je. Ako je on hladan tip, nedokučiv, emocionalno potpuno zatvoren i odbija bilo kakve razgovore o toj temi, znajte da je vrijeme da u životu nešto promijenite.
subota, 01.08.2009.
Halo, koliko to može biti teško?
Postoji period u našim životima u kojem otkrijemo čari telefona. Ono kreće negdje oko naše dvanaeste i traje do ranih dvadesetih. Kod nekih počinje ranije, kod nekih traje duže, ali tu negdje, u tom periodu ostatak svijeta bi mogao pomisliti kako nam je telefonska slušalica zalijepljena za šaku, kako je to dio neke spačke, a ne naš osobni izbor da visimo na telefonu skoro pa 24 sata dnevno.
U to vrijeme za svaku sitnicu zovemo najbolju frendicu. Da pitamo koje boje da našminkamo oči, koje čarapice nam pašu uz gaćice i da li stvarno misli da se onom dečku iz 8.b sviđamo. Biramo tih šest ili sedam brojeva za svaku glupost koja nam padne na pamet jer nam je nemoguće zadržati to pitanje do idućeg druženja. To je pitanje života i smrti i uvjeravajući se u to, već napamet biramo broj.
Pitam se što se promijeni u nekoj kasnijoj životnoj dobi da to okretanje, koje više ni nije okretanje nego tipkanje tih par brojeva postaje toliko teško. U pedesetima prolaze mjeseci da se ne čuješ sa frendicama, sa poznanicama ili nekoć najboljim prijateljicama. Tvoj život ti je bitan, muž i djeca i iako provodiš sate navečer uz televizor, nikad ne uzimaš telefon u ruke da ju pitaš kako je. Što više vremena prolazi postaje sve teže pričati o svakidašnjim stvarima.
Gledam svoju baku koja ne zove svoju, još jedinu živu, a ujedno i najbolju frendicu. Ne, gospođa čeka da se nju nazove. A iza ugla, druga gospođa čeka, zamislite, istu stvar. I ni jedna ne zove. Kao da se radi o svađi pa nitko neće pregaziti ponos, kao da ne shvaćaju da im svaki dan može biti poslijednji i ne cijene da ipak još uvijek imaju jedna drugu. I dok prolazi večer, svaka na svom djelu grada bulji u šarene boje na televiziji, pitajući se kako je ova druga, no telefon stoji nedirnut. Da im je dvanaest već bi pričale satima...
Sa druge strane gledam svoju mamu. Ista je. Po mnogo stvari sve sličnija baki pa eto i po toj divnoj osobini. Vjenčanu kumu nije čula cijelu godinu. Koliko je potrebno za jedan informativni bok-kako-si razgovor, 10 minuta? Koliko minuta dnevno trošimo na apsolutne gluposti kojih se sutradan više nećemo ni sjećati? Pa svejedno ne diže slušalicu. Vjerujem da ju zanima što se dešava u njenom životu, žali se da nema s kim na kavu, u grad ili u shopping, no svejedno oko toga ne poduzima apsolutno ništa. Još jedna večer prolazi pred televizorom, daleko od svih ostalih. A telefon je umjesto za ruku, zalijepljen sam za sebe i prikuplja prašinu.
Nekako se dogodi da nam postane sve teže družiti se, sve teže nekuda otići ili nekoga nazvati. Želimo to, nedostaje nam, ali ipak to ne radimo. Shvaćam da kasnije u životu nemamo vremena za zajedničke vikende, dugonoćna druženja usred tjedna ili kasnonoćne razgovore. Ali, zar ne idemo iz krajnosti u krajnost?
