Dobrovanje
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Ako povrijeđeni može da hoda, to još ne znači da kralježnica nije slomljena."
Nije po Bertoltu Brechtu, nego priručniku za lijekove i prvu pomoć " Vademekum", KRKA, Novo Mesto, 1991.
Linkovi
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
Blog.hr
Blogger.ba
Dr. Jabuka
Opaske
Lav afrički
Moodswinger
Udo čoroje
Corto
Drinski
Seamanteinz
kumstvo@gmail.com
12.03.2006., nedjelja
Gla/gol/ja/ti
Besjeda se često reče umjesto riječ ili pored nje (Voljan budi care na besjedi, tj. izvoli koju reći). A riječ ili rijek znači i način govora. Izraz i njegove izvedenice nisu narodne riječi, ali su se ukorijenile. Nije neobično kazati izričaj umjesto izraz. Riječ se združuje s raznim pridjevima pa se čuti može: živa riječ, suha (suhoparna) riječ, prazne riječi, puste (kakvih tko mnogo izreče), mudra riječ, visoka riječ (uzvišena), slatka ili blaga riječ, okorna (prijekorna) riječ, prijeka ili oštra (uvredljiva). Kaže se i bijela i crna riječ (Nije rekao ni bijele ni crne, tj. ni povoljne ni nepovoljne riječi). Uzr(j)ečica je ono što se uz riječ kaže: (kao u jednom komentaru na moj post– Gluho bilo /ne spominjalo se više/ ili - kada zovući nekog kažeš - Đođi! i odmah nadodaš - Ne došla manja!). Prekorječica: poslovica. Kaže se za nju i krilatica - riječ/rečenica koja se pusti da poleti u svijet i da se tako raširi misao koju sadržava. Uz govornik, kažemo govorljivac ili govorko, govorljivica ili govor(k)uša. Ljeporječica je ženska koja ljeporjeko, eloquente govori. Razgovoran je onaj koji rado ili vješto razgovara. Zaustiti znači otvoriti usta da se što reče. Da ne bi prednjih zuba, ode preko devet brda – opisuje Siva one koji su htjeli nešto reći pa se premislili i odšutjeli. Izustiti znači isturiti riječ iz usta (To izusti i dušicu pusti). Zametnuti jezikom ili zametnuti riječ, pomoliti zube, krknuti, pisnuti, žugnuti znači progovoriti. Proprtiti – s nategom progovoriti (Poslije dugog mučanja jedva proprti). Pored poče, stade, uze govoriti, započe govor, razgovor, kaže se i: otrže govoriti, zametnu, povede, razveza, rasprede govor o tom, svrnu, na primjer, u prazne govore, razvede, otvori razgovor, zadjede, zapodje zbor (Oko svašta zbor zapodješe), povede riječ, uđe, uljeze, ili uvali u riječ (Uljegao, uvalio u krupne riječi), zasuo u mlin (Oprosti, ja sam prvi u mlin zasuo, t. prvi sam počeo govoriti, pa me pusti da ja moje žito prvi sameljem, tj. da prvi završim svoj govor). Umjesto govoriti kaže se i: biti u riječi (Dok su bili u riječi, al' eto ti odnekud glasnika. Kaži mu sve dok si još u riječi, tj. dok još možeš govoriti), u tu riječ (U tu riječ bane netko u kuću, tj. dok smo još govorili). Izvalit riječ znači izreći što nepristojno. Za onoga koji mučno izgovara kaže se da muca, trta, da zapleće jezikom, da mu se jezik puti. Ako samo poneka slova loše ili drukčije izgovara, onda se kaže da tepa, a on da je tepavac, tepav, tepavica. Loš izgovor naziva se još: šušljikanje, šušljetanje, gunđanje (govoriti kroza zube i u njedra), (h)unjkanje (govorenje kroz nos), mrndžanje (nerazumljivo govorenje), mrmljanje ili vrnčanje (potiho govorenje zbog nezadovoljstva ili srditosti), brgljanje (brzo, nerazumljivo govorenje). Govoriti valom – rastezati riječi (slično kao ačiti se), natucati – s teškom mukom čitati ili nesklapno sricati, tj. izgovarati riječi sastavljajući slova ili slogove. Kaže se još: govori kao bez vilica – govori kao da mu je grlo vratilom prorezano, govori kao da sinoć nije večerao, čisto namješta (slaže, stavlja u red riječi) u govoru. Kad netko govori zamršeno i nerazumljivo, reče se: Što se kriješ u kučine? Čovjek može tanko i krupno govoriti (tankim i krupnim glasom), tiho i gromko, gromotno (iza svega glasa). Dati se u šapak znači: dati se u tih razgovor, u šaptanje. Žubor učiniti: tiho se razgovarati. Žuborkati, gukati, zucati: govoriti tiho jedan drugomu, šaptati tajen. Grajati znači govoriti s vikom. Gagoljti ili žagoriti – govoriti glasno i strastveno, a gagolj ili žagor – glasan i strastven govor (Što vi žene vazda gagoljite?) Tko mnogo govori, za toga se kaže: Nigda mu jezik ne stoji kao ni vodeničko kolo ili: mlati jezikom kao pliska repom ili: ne može njega nitko ispreskakati (na/d/govoriti) ili: pun je riči kao šipak košpica ili pun riči k'o patka govana. Ima još (ako vas zanima)... |