Znakoznanci, kraljevi srca, krenuše s Istoka (neki kažu da je Istoku sve oduzeto i da je dobro da bar sune tamo izlazi, inače bi i bez njega ostali), područja u kojem je nekoć bio edenski vrt, sada prekriven prašinom zaborava i čežnjom mnogih pokoljenja, s tri različite adrese na konju, mazgi i devi, preko brda i dolina, natovareni darovima – mirisom, zlatom i tamjanom, uputiše se u zemlju Herodotovu, da bi svjedočili vjerodostojnost događaja i činjenica.Sveta tri kralja, i taj dvanaesti, kao posljednji od božićnih dana, kada se i posljednji put po običaju palila božićna svijeća ili ranije panj badnjak, pripada posebnome razdoblju u narodnim običajima i u obiteljskome životu i protjecao je po unaprijed zadanim "propisima". I u ovo današnje vrijeme upravo se sada blagoslove kuće: svećenik ide redom od vrata (sindrom umnoženih zatvorenih vrata) do vrata i kredom ispisuje „križec“ ili lijepi natpis uz oznaku godine i monograme imena triju biblijskih kraljeva. Još uvijek živi običaji ne samo pretkršćanskih čestitara, koledara, i lijepih koledanja, nego i čestitanja od kuće do kuće dječaka i mladića preodjevenih u tri kralja, u čast onih biblijskih Gašpara, Melkiora i Baltazara, uz niz božićnih prigodnica, uprizorenja vezanih uz rođenje maloga Boga. U mnogim su ih krajevima zvali i zvjezdarima jer su se ponegdje uistinu urešavali osvijetljenom zvijezdom poput betlehemske repatice. Narod tako voli te kraljiće da ćete na i manje biranijim trpezama naći Melkora, ombla od divje svinje, Gašpara, kosani odrezak od hobotnice, s pečenim krumpirom i ružmarinom te Baltazara, biftek u konjaku s domaćom šparogom. Brojni su predvjerski običaji svojevrsnih čaranja vodom, što se izdaleka običajno povezuju s krštenjem i židovskim obrezivanjem (ne daj, bože, sa sunećenjem). S bunara u kuću ujutro donosila voda, koja bi se blagoslovila pa su se njome škropili kuća, staja, blago, dvorište, oranice, vinogradi… No, upravo uoči ili na sam blagdan Tri kralja iz crkve bi se donosila sveta voda te bi se njome svetilo odmah ili kasnije po potrebi. Tri su kralja u južnim krajevima Hrvatske zacijelo odatle i nazivana Vodokršćem jer u mnogim hrvatskim selima pred crkvu donosili vjedra vode, a svećenik bi u svako spustio malo blagoslovljene soli i križić pritom se moleći. Poslije bi se tom vodom, kao i onom što se blagoslovila kod kuće, blagoslovilo polja i vinograde, kuću, zemlju, štale i svinjce, živad, peć, vatru…itd. Na blagdan Sveta tri kralja, odnosno Bogojavljenje, božićno drvce ili grana se iznosilo iz kuće ili stana. Svečano bi se skidali ukrasi i spremali za idući Božić. Sutradan već bi otpočinjao proljetni ciklus narodnih običaja, nesputanog ludovanja i poklada - međuvrijeme između prošle adventske radosti i obilja i predstojeće korizmene smjernosti i ustezanja. Ionako su se tijekom cijelog prosinca naposmjenjivali dani koji, gotovo zapovijedano (jer se po njima pretkazuje cijela predstojeća kalendarska godina) moraju biti svojevrsni rog obilja, finale prethodne godine, između kojih i pokoji predah, post. Tako su se religija i nutricionistika na temelju tisućljetnoga iskustva vrlo praktično sjajno preplele.. *** Kad se već kod raskić(a)(i)vanja, kako raskititi Slavonku? Tu Prethistorijsku sojenicu u našem Sjevernom Mulju. Njom se dizala i njom se ruši posljednja slavonska snaga: prek koljena zagaziti u život. Čeprkajući, ljubeći guske, pačiće i koke, igrajući se s njima u blatu, kao mala dobije gliste, crviće, pa joj cijeli život ostaju u bokovima kretnje slatke svrbeži, ugodnog češkanja. Bijela glista je slatkim svrbežom tjera da brže veze: cifračice, škofričiće, kolica, pužiće. Misli o bijelim poslovima – o vezu: tančici, šarenci, debeljašu, svilencu. Voli da preskače potok između grobljika i vatrogasnog spremišta pa joj se iz zavrnute suknje zabijeli but i šušne čipka s cvjetićem koji dugo drži vlažnu šumsku svježinu: s đurđicom. Još nešto voli: voli da ima ispod koljena raspredenu mačku, iznad koljena vreli, vlažni gurkaj psa. Taj njezin pas je na visokim nogama, tvrd, mrk. Drži ga jedino jer ne zna kud će s kostima prevelikim za mačku, izglodanom svinjskom čeljusti, izgrickanom bedrenom čvorugom guske. Jedino čime joj vrati večere je katkada poslijepodne – kad još snena izađe iz kreveta – jak, izravan udarac glave u njezino preširoko, neprobuđen bedro i svom dužinom njegove kičme opasana njezina ukočena, krupna, gola koljena. Raspraviti bi je trebalo biti jednako teško i sporo kao i skititi. Sve ono što je ona – gizda - navrkočila, napravljala na se, treba skinuti. Prvo iz kose povaditi ukosnike, kolačare, trepčanice, bočke, ukovice, upletnjake, potom ošvice oko vrate, pređice pregljice pa drobne vrpčice kojim se zapučila pod grlo. Kad se snaša S. skine do gola, nije po cijelom tijelu bijela. Ispod koljena joj plave brazgotine što su je izujedala guske u šopanju, dopol bedara joj se žare ožiljci što su je i klanju izujedali pijetlovi. Ti ostaci malih njezinih rana muškarcima su posebno dragi: uvijek ih po njoj traže: noktom, vrškom usana… Kad gola stane pred ogledalo, ono se strašno uznoji. Zamagli se, a okviru se frče, runi mrki lak. *** ZA TRI KRALJA, Kontrapunkt@ Aquarius svojim vjernim posjetiteljima, ali i svim glazbenim sladokuscima poklanja nastup trojice neokrunjenih kraljeva DJ pultova i majstora vještina baratanja gramofonskim pločama i miksetama - Domua, Seijia i Eddyja Ramicha. A ja pravoslavnoj braći šjačim pjesmicu za sutrašnji Božić: Šjaj, bože, bogu i Božiću I tri dana po Božiću, I ribici u vodici, I sjemenu, I volovima, I kravama, I kozama, I ovcama, I tičici u gorici Koja boga moli Da nam žito rodi – I vjetru na guvnu, Šjaj, bože, čaljad'ma. *** - Mama, imaju li ta tri kralja ikakve veze s onom tvojom trojicom –Đezlemom, Kantom i Oblakom? - vrti M. - Ništa trun. - smiruje mama. |