srijeda, 02.01.2013.

Umjesto čestitke ili bečki doček

Dragi moji, od srca se nadam da vam je ulazak u novu godinu bio veseo i opušten, da ste bili okruženi dragim ljudima ili da ste, ako takve prigode ne obilježavate, cijelu priču mirno i bezbrižno prespavali; također vam želim puno zdravlja, sreće, ljubavi i uspjeha u godini koja nam je upravo počela.

A kako je počela nama? Pa, na uličnom dočeku.


Krenuli smo od Rotenturmstraße, u kojoj se inače nalazi i jedna od mojih omiljenih slastičarnica. Tom je ulicom u novogodišnjoj noći bio zabranjen automobilski promet nama običnim smrtnicima, a bome se pješaci nisu micali ni nadobudnim taksistima. Starija nasljednica bila je oduševljena kad je vidjela da je ne samo spomenuta slastičarnica, već i mnoštvo drugih lokala otvoreno, pa me je pitala hoće li svi oni večeras zaraditi puno nofčeka.




Idemo dalje prema Stephansplatzu. Ovdje je bila pozornica na kojoj se nekih sat vremena prije ponoći orio Radetzky-marš u izvedbi limenog orkestra i uz glasno pljeskanje oduševljene publike (taj Radetzky-marš djeluje kao trenutačni dizatelj atmosfere - ako ne vjerujete, probajte).




Početak Grabena, osvjetljenje iz Haas Hausa i skoro pun Mjesec.




I Graben, Graben, Graben... Uvijek elegantan, s mnoštvom rasplesanih ljudi.






Vrijeme je za grijanje kuhanim vinom. Živjeli!



(Da, ovo su ovogodišnje šalice. Inače, pića su se točila i u šalicama od prethodnih godina, koje su postale mračnim predmetima želja pojedinih kolekcionara, jer su neka godišta u potpunosti rasprodana.)


Ovo je i službeno najluksuznija ulica u Beču, Kohlmarkt.




Preskočit ću Am Hof, gdje je bila pozornica jedne popularne kuruza radio stanice, jerbo nemam kvalitetnu snimku, i selim vas direktno na Freyung, gdje su svirali neki Latinoamerikanci.




Ponoć se opasno bliži, evo nas u trokutu između Burgtheatra, Landtmanna i Vijećnice, kod tuc-tuc neke kakti elektro-whatever pozornice nešto manje kukuruzičastih zvukova.




Brzinski smo obišli i trg ispred Vijećnice, na kojem su se svirale obrade Stonesa, te otišli zauzeti što bolje mjesto na Heldenplatzu, tj. trgu ispred Hofburga. Što bolje mjesto u prijevodu znači mjesto s kojeg se vidi što više ponoćnih vatrometa. Jedan se ispucavao iz smjera Pratera, nekoliko iz smjera Museumsquartiera, jedan upravo s Heldenplatza, drugi kod Vijećnice, a bilo je i dosta raketa koje su bile ispucavane negdje iza Parlamenta... Gdje god da se okrenete, vatromet!

Dječici smo ponijeli mandarine i domaće keksiće, a sebi pjenušac, kojeg smo otvorili i uz miris baruta (bem ti, zvučim kao ratna reporterka) s uživanjem popili... U to ime, živjeli!

Oznake: Silvestrovo, Beč

ponedjeljak, 08.01.2007.

Najduža noć i mi u njoj

Kad su svi pisali o dočeku, ja sam vas obradovala tmurnom i depresivnom temom, a sad kad se svi vraćaju u svakodnevne filmove, evo mene sa slikama dočeka.

Dakle, iako smo mužić i ja ponosni roditelji dvije male mrve, ipak smo odlučili izviriti nosiće na čak ne ni prohladni, nego sasvim ugodan bečki noćni zrak i vidjeti kako izgleda doček na ulicama grada. Istina, ja sam ga davnih dana već doživjela, no otkako zadnje dvije i pol godine živimo u Beču svake godine za blagdane odlazimo u Zg, pa familijca nije imala to zadovoljstvo.

U Beču je cijelo središte grada zapravo jedan veliki doček, no ulice i trgovi tematski su podijeljeni, pa tako na samo par koraka udaljenosti možete uživati u dočeku s klasičnim plesovima poput valcera i polke, pozornici s latinoameričkom mjuzom, pa u jednoj s aktualnim hitovima, znate ono, komercijala s vrha top-lista s nastupima uživo, pa u technu i ostalim majstorijama poznatih DJ-eva, da ne nabrajam dalje. Budući da smo znatiželjni, obišli smo gotovo sve lokacije, pa pogledajte kako je to izgledalo.


Najveća je masa ljudi na trgu ispred Vijećnice, na mjestu gdje je bilo podignuto najviše kućica u kojima se mogla kupiti fina vruća kapljica za zagrijavanje, kobasa za kalorijsko bombardiranje organizma i pokoji suvenirčić. Pogađate, naravno, da je ovaj elegantni prostor bio rezeviran upravo za klasične plesove. Zgodan je taj spoj naizgled nespojivog, ta bečka nonšalancija kad se uz valcer jedu kobase ili kad elegantno odjeveni ljudi na nekom balu ili u pauzi kazališne predstave svom snagom navale na ljuti gulaš. Naravno, kad si u Rimu... znate već kako to ide, pa smo si u to ime i mi krknuli masnu kobasu na jednom zgodnom štandu.








Zatim smo se malo utoplili u jednom od obližnjih kafića, no pretpostavljam da vas taj dio ne zanima. Nakon što nam je krvca ponovno projurila tjelesima, izašli smo u silvestarsku noć i došli do mog omiljenog mjesta u središtu grada, prekrasnog malog trga imenom Freyung.







Osim što smo malo čagali na neki latino-bend, na obližnjem smo štandu mužić i ja, zakleti nepušači, užicali majice neke antipušačke kampanje, namijenjene isključivo pušačima. O da, o da, gotovo me sram priznati koliko je moja ljubav prema freebiejima jaka, pa sam potpisala da želim prestati pušiti, jer pušenje nije dobro za zdravlje i sva sretna strpala majicu u košaru kolica mlađe nasljednice. Mužić je krenuo mojim stopama i užicao svoj primjerak, a starija nasljednica je, uz sažalne poglede aktivista - jerbo su, naravno, mislili da je riječ o sirotom djetetu čija oba roditelja nemilice uništavaju cigaretu za cigaretom - dobila brdo balona.


U produžetku Freyunga nalazi se Am Hof, na kojem je bila užasna gužva zbog pozornice na kojoj su nastupali najpoznatiji hit-izvođači. Tek koji korak dalje nalazi se Graben, jedna od nekoliko najšminkerskijih ulica u gradu, prepunjena ekskluzivnim trgovinama. Naravno, gužva je bila nevjerojatna, a ljudi su uglavnom bili odlično raspoloženi.




S Grabena smo skenuli na Kohlmarkt, kratku uličicu u kojoj su koncentrirane skupe trgovine - od Armanija, preko LV-a do Ferragama, Guccija ili Choparda, ovdje nema što nema.






Ispred poznate slastičarnice Demel na licu su mjesta pekli i ukrašavali minijaturne Sacher-torte koje su ljudi kupovali brže no što su ih vješti slastičari uspijevali proizvesti. Ja sam se pak zainatila da ću popiti kuhano vino iz šalice na kojoj je otisnut službeni logo dočeka u gradu, no te su se šalice već bile rasprodale, pa sam se, iskreno dirnuta te duboko pogođena , požalila teti na Demelovom štandu koja mi je - pazite sad - poklonila svoju vlastitu! Uzela ju je, rekla "pričekajte trenutak", otišla ju je oprati i kad se vratila u nju mi je natočila kuhano vino. Dakle, sve pohvale ljubaznoj teti iz Demela, živjela još sto godina i sretna joj nova!




I, kaj da vam velim - atmosfera je u gradu bila odlična. Bilo je puno pirotehnike, ali ne i pucanja iz zračnica, pištolja, omanjih minobacača i zolja, kao što je to običaj u našim krajevima. Sutradan nije bilo vijesti o nesrećama poput izgorjelih očiju ili petardama raznesenih šaka, jedino je na žalost u starogodišnjoj noći umrla ministrica unutarnjih poslova, sasvim iznenada.

No, vratimo se mi revijalnom tonu: mlađa nasljednica je širom otvorenih očiju promatrala sve oko sebe, da bi tek koji metar od kuće zaspala u svojim toplim kolicima, dok je starija s puno žara slušala mjuzu, zadivljeno gledala raznobojne reflektore, žicala klopu i slatkiše i, iznad svega, uživala u vatometu. Ona, naravno, nije zaspala sve do kuće, a tamo smo je dobili na foru da Djed Mraz neće doći djeci koja su budna , pa se tek pod prijetnjom nedobivanja poklona pristala ubaciti u krevet.


Za kraj teksta evo i prigodne fotke - s jedne je strane Mozartova godina, koja je upravo završila, a s druge najljepše želje za novu, koja nam tek počinje.

Oznake: nova godina, Silvestrovo

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31