Marketing
Umjesto čestitke ili bečki doček
Dragi moji, od srca se nadam da vam je ulazak u novu godinu bio veseo i opušten, da ste bili okruženi dragim ljudima ili da ste, ako takve prigode ne obilježavate, cijelu priču mirno i bezbrižno prespavali; također vam želim puno zdravlja, sreće, ljubavi i uspjeha u godini koja nam je upravo počela.
A kako je počela nama? Pa, na uličnom dočeku.
Krenuli smo od Rotenturmstraße, u kojoj se inače nalazi i jedna od mojih omiljenih slastičarnica. Tom je ulicom u novogodišnjoj noći bio zabranjen automobilski promet nama običnim smrtnicima, a bome se pješaci nisu micali ni nadobudnim taksistima. Starija nasljednica bila je oduševljena kad je vidjela da je ne samo spomenuta slastičarnica, već i mnoštvo drugih lokala otvoreno, pa me je pitala hoće li svi oni večeras zaraditi puno nofčeka. 
Idemo dalje prema Stephansplatzu. Ovdje je bila pozornica na kojoj se nekih sat vremena prije ponoći orio Radetzky-marš u izvedbi limenog orkestra i uz glasno pljeskanje oduševljene publike (taj Radetzky-marš djeluje kao trenutačni dizatelj atmosfere - ako ne vjerujete, probajte).
Početak Grabena, osvjetljenje iz Haas Hausa i skoro pun Mjesec.
I Graben, Graben, Graben... Uvijek elegantan, s mnoštvom rasplesanih ljudi.
Vrijeme je za grijanje kuhanim vinom. Živjeli!
(Da, ovo su ovogodišnje šalice. Inače, pića su se točila i u šalicama od prethodnih godina, koje su postale mračnim predmetima želja pojedinih kolekcionara, jer su neka godišta u potpunosti rasprodana.)
Ovo je i službeno najluksuznija ulica u Beču, Kohlmarkt.
Preskočit ću Am Hof, gdje je bila pozornica jedne popularne kuruza radio stanice, jerbo nemam kvalitetnu snimku, i selim vas direktno na Freyung, gdje su svirali neki Latinoamerikanci.
Ponoć se opasno bliži, evo nas u trokutu između Burgtheatra, Landtmanna i Vijećnice, kod tuc-tuc neke kakti elektro-whatever pozornice nešto manje kukuruzičastih zvukova.
Brzinski smo obišli i trg ispred Vijećnice, na kojem su se svirale obrade Stonesa, te otišli zauzeti što bolje mjesto na Heldenplatzu, tj. trgu ispred Hofburga. Što bolje mjesto u prijevodu znači mjesto s kojeg se vidi što više ponoćnih vatrometa. Jedan se ispucavao iz smjera Pratera, nekoliko iz smjera Museumsquartiera, jedan upravo s Heldenplatza, drugi kod Vijećnice, a bilo je i dosta raketa koje su bile ispucavane negdje iza Parlamenta... Gdje god da se okrenete, vatromet!
Dječici smo ponijeli mandarine i domaće keksiće, a sebi pjenušac, kojeg smo otvorili i uz miris baruta (bem ti, zvučim kao ratna reporterka) s uživanjem popili... U to ime, živjeli!
Post je objavljen 02.01.2013. u 02:16 sati.