nedjelja, 26.02.2006.

Kelti spavaju zimski san

I tako, red bi i vrijeme bilo da napišem još koju riječ o skijanju. Naime, osim snježno-sunčano-sportskog uživanja, odlučili smo malo obići okolicu, što i obično činimo, te tako svratili do Halleina. Riječ je o lijepom planinskom gradiću duge povijesti, no ona za ovu priču nije toliko bitna. Zapravo, nije uopće.

Bitno je da je u Halleinu otvoren Muzej Kelta na kojeg se moja malenkost opako napalila i odlučila ga svakako posjetiti.

U okolici Salzburga sve se vrti, pogađate, oko Mozarta, pogotovo ove godine, koja je proglašena njegovom. Svih tih muzejčića, spomenika i malih noćnih muzika ima toliko da prestaju biti zanimljivi, no spomenuti keltomuzej vrlo mu je bliska konkurencija. Izreklamiran po cijeloj Austriji, na svakoj skijaškoj karti, na plakatima kraj autoputa, po stupovima za struju malih alpskih seoca, na recepciji svakog hotela, na izlozima samoposluživanja, jednostavno ga ne možete zaobići. Rekao bi čovjek da je riječ o najvažnijem muzeju svih vremena, iza kojeg po veličini i kvaliteti tek skromno proviruje tamo neki Louvre.

I tako, jednog lijepog i sunčanog dana, nakon što je žica prestala voziti, skijaški dan završio, a naša mala obitelj pojela svoj fini ručak, zaputismo se ravno u Hallein. Petnaestak kilometara vožnje po autoputu i eto nas tamo. Grad je regionalno središte, odlično je obilježen, svaka znamenitost na svakom uglu ima svoju strelicu i jednostavno nemrete fulat'.


Parkirate se, dođete pred Muzej Kelta, osvjetljen tako da djeluje pomalo tajnovito u hladnom zimskom predvečerju. Jako lijepa građevina, mislite si, prilazeći mu. Na bočnom zidu veliki je plakat koji vam kazuje da ste na pravom mjestu. Ali...




...ali na plakatu vas čeka porazna vijest: cilj i meta vaše posjete radi samo do 17 sati. Aha, do pet popodne. Iako se nalazi u skijaškoj regiji. U koju ljudi prvenstveno dolaze na skijanje. A ne u obilazak muzeja. I sličnih institucija. A žičare rade do četiri ili pet, kako gdje. Pa treba doći u hotel. I otuširati se. Presvući se. Nešto pojesti. Sjesti u auto i doći do tog fuckin' Halleina, čije ljepote i monumentalne kasnosrednjovjekovne građevine više ne primjećujete, jer ste što ljuti, što bijesni. Jerbo muzej, zbog kojeg ste uopće i došli, ne radi.

Državne službe svih zemalja (ujedinite se) vjerojatno su jedine koje si mogu dozvoliti paradoks poput trošenja tisuća i tisuća eura na elaboriranu i sveprisutnu reklamu i radno vrijeme kojime ne mogu isplatiti ni trećinu iznosa uloženog u reklame. Ali da, vjerojatno ih financira nekoliko državnih izvora i preko nekoliko privatnih sponzora, imaju love na bacanje, plaćaju dizajnere, jumbo-plakate, prospekte i sve druge tričarije, ali nitko ih ne pita za zaradu, jer se od kulture ionako ne očekuje da nekaj zaradi. Kultura i zarada, kajgod.

I tako, uspiju vas nagovoriti da se umjesto opuštanja nakon skijanja, bućkanja u hotelskom bazenu ili grijanja promrzlih kostiju u sauni sjednete u auto i dođete vidjeti muzej kojeg toliko reklamiraju, ali ne uspiju nagovoriti lokalne birokrate da produže radno vrijeme. Valjda misle da će im ljudi pokloniti dan skijanja kako bi posjetili muzej koji još uvijek nije toliko etabliran da bi prosječni skijaš ili border za njega žrtvovao cijeli ili barem pola dana na snijegu. Ili su opako precijenili svoj marketinški odjel.


Razočarani, odlučili smo barem prošeteti gradićem, utopiti tugu u kavi i čaju te zaroniti u neke fine kolače. Pa, evo kako izgleda večernja šetnja središtem grada.











Pronaći otvorenu kavanu također je zahtjevan zadatak. Bit će da se u Halleinu snima undercover verzija Survivora, pa skrivenim kamerama prate izbezumljeno cik-cak kretanje gladnih i iznemoglih turista koji bi, pod naletima iscrpljenosti kojoj su bačeni na milost i nemilost, dali desni bubreg za topli kutak. Međutim, mi smo svoju kavanu našli. Te popili i pojeli sve što smo namjeravali. Nasljednica je uz to pročitala nekoliko modnih časopisa. Nek' se dijete educira od malih nogu. Kad ne ide s Keltima, nek' bude moda. To je ionako realnost današnjeg svijeta.


* * *


Post je zbog tehničkih poteškoća bio izbrisan i stavljen je naknadno, zajedno s izbrisanim komentarima, koje donosim u ovom obliku:

Kultura i skijanje...? Pa cuj, jedno s drugime ne ide, kaj se bunis. Pogledaj "skijase" u zadnje vrijeme: svi skijaju "vec 2 godine", jure ko muhe bez glave, sudaraju se lome se pa opet pijani jure... ili jednostavno ne znaju skijati, ali im je fora recimo pustiti board da sam juri nizbrdo, uciti djecu skijanju tako da ih jadne uspanicene spustaju niz padinu dok se ne zalete u stup od zicare pa onda jos malo... cuj, mozda su skuzili da je radno vrijeme do 17 ipak ok, za vecinu. Kaj ima veze kaj se poneki ne uklapaju... (zakaj 26.02.2006. 23:46)

i vama da omakne...hi hi hi...(al sam vještica, no, ipak ste se lijepo najeli..napili..sad bi vi i kulture..) (rudarka 27.02.2006. 07:27)

Uvijek zanimljivih kulturnih događaja kod tebe:) (Rozan 27.02.2006. 10:48)

slažem se s Rozan :) A također mi je poznato to kad dođeš negdje i poljubiš vrata, isto kao i traženje kavane :) Pozdrav! (Hopes&Fears 27.02.2006. 11:56)

Mnogo zanimljivo. http://freshtalen ts.6x.to (xxx 27.02.2006. 12:50)

Ni kod tebe, kao ni kod drugih blogera, ne vidim slike. Tako da mi obilazak kod tebe nije potpun, ali što mogu. Ne znam što reći za to radno vrijeme, možda plaćaju samo jednoj smjeni pa im se radi 2-3 sata ne isplati plaćati ljude u 2 smjene. :) Nemam pojma, znam da je sasvim normalno da radnim dano nešto radi do 8 navečer. Kod nas se stalno netko poziva na "Evropu", ali kada je nedjeljno radno vrijeme u igri, onda na to zaboravljaju. Mnogi bi da trgovine rade nedjeljom, ali zaboravljaju da oni sami nedjeljom vole ostati ležati u toplom krevetu. Ne zamjeri, malo sam skrenula s teme. :)) (pegy 27.02.2006. 14:49)

al šteta baš za muzej :/ (anspik 27.02.2006. 22:16)

odličan blog, super fotke! (zara 28.02.2006. 08:22)

jesi li bila u keltskom selu u dürnbergu? ako nisi - obavezo idi! i rudnik soli isto! doživljaj za 10 :D al čini mi se da i oni imaju tako nekako kratko vrijeme. nažalost. (ueikap 28.02.2006. 11:20)

futke su super, gradić se čini ok. Ma i kod nas je radno vrijeme sjebano.. (soulful 28.02.2006. 14:15)

nadam se da ćeš drugi put doći ranije i da neće izostati dobar post. ej, a zakaj niste negdje otišli na burek? ;) (legasvega 28.02.2006. 14:19)

Ha ha ha, osvježila si mi ovaj tmuran dan sa ovom tvojom odličnom putešestvijom, a znala sam kad sam počela čitati da nekaj gadno smrdi ali da delaju samo do 5, e to nisam čak ni od bahatih Austrijanaca očekivala. Tješi se time da je vjerojatno i sadržaj muzeja jednako jadan kao i noćni život selendre, a sam plakat daleko nadmašuje sve po kvaliteti i pompoznosti. ;)) I još jedna sitnica, ova kućica sa Čadežom je krvava he he he, odvalila sam na nju. Svaka ti čast, šteta samo što je samo na tvom blogu, trebalo bi ju stavljati kao banere ;))))) (Bugenvilija 01.03.2006. 00:55)

Zakaj, moram priznati da nisam skužila ovo s radnim vremenom, većinom i uklapanjem. Moš' please pojasnit? (kulerica 01.03.2006. 01:51)

Pegy, ne znam zašto ih ne vidiš, možda je stvar u imageshacku, na njemu puno blogera drži svoje slike. Probaj za dan-dva (AKO je problem u serveru). (kulerica 01.03.2006. 01:52)

ueikap, nisam bila u Dürnbergu, hvala ti na preporuci. :-) (kulerica 01.03.2006. 01:52)

legasvega, mi ti burek redovno papamo - kupujemo ga kod "našeg" Turčina na uglu. :-) (kulerica 01.03.2006. 01:52)

Bugi, kaj je i od tebe posudio knjige koje nije vratio? :-))) (kulerica 01.03.2006. 01:53)

...meni svaki link donosi rank... http://freshtalents.6 x.to (xxx 01.03.2006. 09:31)

zar je moguce da na reklamama ne pise radno vreme? u svakom slucaju, ako nista, izasao je bar post o tome ;) (nemrem bilivit 01.03.2006. 12:57)

Sad sam pogledala i slike. :)) (pegy 01.03.2006. 13:48)

I dalje se divim vašim slikama, probala sam učiniti što ste mi rekli, ali slike se nisu uspjevale prikazati. Točno bih napisala u uglatim zagradama img= ---šifra ---, ali prikazao bi se samo križić. (sintra 01.03.2006. 14:53)

Uspjelo je, hvala puno, možete doći vidjeti još jednu sliku iz grada Brage. (sintra 01.03.2006. 15:37)

Sintra, nema na čemu, drago mi je da je uspjelo. :-) (kulerica 01.03.2006. 23:13)

gradić izgleda zgodno, ali ono muzejsko radno vrijeme me zbilja raspalilo. kad me jednom put nanese tamo, skresat ću im u facu sve što mislim! (ako u međuvremenu ne zaboravim):)) (Lucy Fair 02.03.2006. 10:41)

veri kul, indiid :) (Trica 02.03.2006. 13:03)

samo naprijed... (radee 03.03.2006. 22:53)

Lucy, skreši, skreši - ali pazi da dođeš kad je muzej otvoren! :-))) (kulerica 04.03.2006. 00:04)

čitajte bez obrva! (koka 3 04.03.2006. 18:15)

Oznake: Dachstein, Hallein, skijanje

četvrtak, 16.02.2006.

Sve je bijelo, sve je bijelo...

Sjećate se te pjesmice?

Uglavnom, bijasmo na skijanju, vratismo se, bijasmo u Zagrebu, vratismo se, a bijasmo i na jednodnevnom putovanju u jednoj od susjednih nam država, što je nasljednici, koja je tek nešto starija od dvadeset i jednog mjeseca, već jedanaesta zemlja koju je posjetila. Svaka čast, malena je svjetska putnica s iskustvom nekog ne-baš-nisko pozicioniranog političara i snalazi se u avionima i ostalim prometalima bolje nego mnogi u vlastitom kvartu. Mijenjam temu prije nego što, kao i svaka poštena ponosna mama ne zabrijem do kraja.

I tak, skijanje. Ne palim se na Bad Kleinkircheim, kojeg u rodnom mi gradu familijarnim glasom zovu samo Bad, implicirajući da su tamo k'o doma, ali i da ne znaju za postojanje još desetaka raznih Badova porazmještenih po Alpama. Ne palim se ni na Kro(n)platz. Ne palim se na gužvu, polupijane petnaestogodišnje boardere i hrvatske tjedne po inozemnim skijalištima. Ako već moram slušat' kuruzu, neka to bude izvorna kuruza, a ne dalmatinsko-grčko-meksičko-zagorske melodije patetičnih tekstova o nesretnim dušama i ostavljenim ljudima.

Bijasmo, kao i obično, u okolici Salzburga. Dočekalo nas je jako puno snijega, preko metar, i gotovo je svaku noć pao novi, friški. Dani su bili sunčani, nebo uglavnom bez oblačka, ma prekrasno. Nasljednica je uživala, sanjkala se i skijala (aha!), napravila najljepšeg snjegovića na svijetu kojeg je svakoga dana išla pozdraviti te s istim sklopila neraskidivo prijateljstvo, mazila hotelsku mačku, papala specijalitete i bila sva rumena od svježeg alpskog zraka. Mužić se sanjkao i skijao s nasljednicom, a našao je vremena i za vlastite skijaške snjegoužitke, dok je trudna ženica ili, u prijevodu, autorica ovih redaka, davala sve od sebe da ne pokaže baš punu dimenziju svoje ljubomore zbog upravospomenutih zimskih radosti koje nije smjela dijeliti sa svojim najbližima. Ali je zato pročitala parsto stranica raznoraznih knjiga, što joj već dugo nije pošlo za rukom, barem ne u kontinuitetu.

A sad je na vama red da uživate, barem vizualno. Za ostale vrste užitaka, ako ste pobornik potpunog doživljaja, molim da otvorite prozor i sjednite na propuh (temperature su bile u uvjerljivom minusu), ako nema sunca u facu si uperite najjaču lampu koju posjedujete, a s vremena na vrijeme uključite ventilator na maksimalni stupanj, ne biste li doživjeli ljepote planinskih vjetrova.


Alpski vrhovi... Nisu li krasni?






Na ovoj je stazi nasljednica odskijala svoju prvu štreku u životu. Par metara niže sjedila je u restaču i uživala u klopi i suncu.




Ovo je snjegović kojeg su napravili nasljednica i mužić. Budući da im pri ruci nisu bile mrkve, stari šeširi i slični aksesoar koji se tradicionalno povezuje sa snjegovićima, morali su pribjeći improvizaciji. Međutim, mužić se naljutio kad sam mu rekla da mu snjegović ima nos k'o Tuđman i idući dan mu je dodao ogromne obrve pod devizom nek' ima nekaj od svakog hrvatskog predsjednika.




Ovaj nas je kičasti veseljko redovito pozdravljao prilikom ulaska u hotel.




Lokalna crkvica... Na prekrasnom položaju, na vrhu okomito odrezane stijene gotovo usred sela.








To be continued...

Oznake: Dachstein, skijanje

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31