četvrtak, 02.10.2008.

Gola guza usred Vatikana

Vatikan smo posjetili dvaput: kad smo prvi puta išli, mlađa je nasljednica putem zaspala u podzemnoj, što joj se inače ne događa u to doba dana, pa smo nas troje velikih iskoristili priliku i najprije sjeli u jedan vatikanski kafić na kavu, čaj i sladoled, a kad se mlada dama probudila, pojeli smo doručak te obišli Trg Sv. Petra, u nekoj suvenirnici kupili svakoj jednog drvenog Pinokija (velika je izabrala malog, a mala velikog) i par sitnica za naše bližnje te se konačno zaputili u gotovo cjelodnevni obilazak Muzeja, nakon čega smo skrenuli s, kako bi to čovjekići iz Lonely Planeta rekli, utabane staze, te pronašli mali i mirni restoran u kojem smo sasvim solidno ručali i u kojem nas nisu tretirali kao turiste, iako je bilo i više nego očigledno da to jesmo. Idući nas je put do Vatikana dovela šetnja iz Trasteverea uz Tiber. Ovaj smo put ušli u Baziliku Sv. Petra i temeljito je obišli, a svoju cjelodnevnu šetnju završili smo, pomalo umorni i iscrpljeni, ali dobro raspoloženi, na jednoj terasi s koje se pružao odličan pogled na Trg.


Najprije šetnjica Trgom Sv. Petra.










Ne moram posebno naglašavati da je cijeli Vatikan zapravo jedna ogromna umjetnička riznica. Ne morate ići u muzeje da biste uživali u umjetnosti; dovoljno je da uđete u Baziliku Sv. Petra.




A ovo je pogled s ulaza u Baziliku na pozornicu s koje Papa služi misu i na Trg.




Vatikanski muzeji su, imate li volje i vremena, nezaobilazni. Do ulaza vas vodi desetominutna šetnja s Trga; očekujte pločnike prepune ljudi, što turista, a što švercera koji vam pokušavaju uvaljati lažne Prada i Fendi torbice od skaja.




Sve je monumentalno, od ulaza...




...do njegovanih atrija, izložbenih prostorija, hodnika...







Jedino zahodi baš nisu prilagođeni za guze u pelenama, pa je mužić hrabro presvukao mlađu nasljednicu na nekom ormariću u zahodskom hodniku. Ako je itko od vas uspio biti gologuz u Vatikanu i pritom pobrati simpatije prisutnih, neka digne ruku.


Hm, kakve li se tu tajne skrivaju? 'Adje nek' me netko prosvijetli, na koju foru išta na ovom svijetu može biti tajno ako tu istu stvar označite plakatom i strelicom?!




Pogled kroz prozor Muzeja.




Vatikan, kao i svaka druga država, ima svoju Poštu. To ste, pretpostavljam, znali. Kad sam prvi put posjetila Rim, vodič nas je upozorio da razglednice šaljemo iz Vatikana, jer ćemo za istu cijenu markice dobiti mnogo bržu i pouzdaniju uslugu. Talijanska je Pošta, naime, općepoznata po sporosti i šlampavosti. Ovaj put smo većinu razglednica poslali iz Vatikana, a samo tri (ne pitajte zašto) iz talijanskog dijela grada. I pogodite kako je ispalo! Razglednice poslane talijanskom Poštom na odredište su stigle unutar tjedan dana, a vatikanskoj je Pošti trebalo, pazite sad, skoro dva mjeseca da ih isporuči! Živjeli!




Osim klasičnih žandara, u Vatikanu za vašu svekoliku sigurnost brine i Švicarska garda. Koliko su ti smiješni klauneki uspješni u tome, prosudite i sami: jeste li znali da je stopa kriminala u Vatikanu gotovo najviša na svijetu i čak dvadeset puta viša nego u Rimu? Osim šverca, najveći dio otpada na džeparenje, a ako vas to imalo tješi, ubojstva se događaju izuzetno rijetko. Priče o zločestim Papama koji truju hranu svojih najbližih suradnika (ili obrnuto) spadaju u romane, a ne u vatikansku stvarnost.




I to je to za danas, uskoro stiže idući nastavak.

Oznake: Vatikan

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31