kulerica

& svakodnevna spika

srijeda, 23.05.2007.

Sagni se i pogni

Pitaju me stalno ljudi kako nam je u Zagrebu, jesmo li se prilagodili ovdašnjem životu, tempu, ljudima i svjetonazoru... Kao da smo, u najmanju ruku, zadnje dvije i pol godine proveli u Australiji, a ne u obližnjem nam Beču, iz kojeg smo redovito posjećivali Zagreb.

No naravno da razlika između Zagreba i Beča ima, kako ne. Neke su velike i uočljive, a neke male, ali zabavne.

Recimo, moja se nasljednica uvijek veselila odlascima u dm (a u Hilferici smo gotovo pred kućom imali jedan od većih u gradu), jer je mogla voziti ona mala šarena dječja kolica i usput mi pomagala u njih staviti stvari koje smo kupovale. Kad bismo došle do blagajne, ponosno bi sve što nije baš preteško za njezine male ruke stavila na traku i na kraju bi pružila teti blagajnici karticu, a sve to malu curku njezine dobi čini neopisivo sretnom. cerek

No da, u Zagrebu je priličan problem naletjeti na ta mala šarena kolica, ne zato što ih ovdašnji dm nema, nego zato što ih, pazite sad, zauzmu odrasli! Trebali ste vidjeti taj očaj i suzice kad smo jednom prilikom ušle u dm u Importanne Galeriji i kolica nije bilo ni za lijek, no tijekom naše shopping-ture s ružnim velikim kolicima koja su nam jedina preostala vidjeli smo da su sva dječja, sva do jednih, bila u privremenom posjedu odraslih ljudi, smiješno pognutih nad njihovom skromnom visinom, prilagođenoj trogodišnjem ili petogodišnjem djetetu, ali ne i tridesetogodišnjoj teti ili pak pedesetogodišnjem stričeku. Nasljednica, bolno iskrena, kao uostalom i svako dijete njezine dobi, nije izdržala, pa me glasno pitala, pokazujući bucmastim prstićem jednu postariju, elegantno odjevenu tetu koja je, nespretno presavinuta trupa, stavljala nekakav gel za tuširanje u kolica koja su joj bila otprilike u visini koljena, Mama, a zašto ova teta ima kolica za djecu? smijeh da bi se teta okrenula, uputila joj pogled u stilu što je ovom djetetu, pa zar je nešto neobično u prizoru postarije žene u poslovnom kostimu i sa svilenom maramom sagnutom skoro do poda pred malim, šarenim dječjim kolicima prepunima kozmetike? lud rofl a zatim je još jedan pogled, puno oštriji, uputila i meni, majci tog nedokazanog derišta koje postavlja glupa pitanja. Eh, zlato, teta je u starosti podjetinjila i počela koristiti dječje rekvizite, odgovorih nasljednici, no samo u sebi. U glasnoj verziji odlučih izgovoriti puno miroljubiviju, ali nimalo dvosmislenu varijantu: Zlatić, teta vjerojatno NE ZNA da su to dječja kolica, te pogledati tetu-dječjokolicootimačicu upućujući joj pritom najširi osmijeh na svijetu, objašnjiv na nekoliko načina, ovisno o osobnim preferencama i pogledu na svijet. Teta je nestala brzinom svjetlosti, zajedno sa šarenim kolicima, od kojih je u zraku ostao tek višebojni trag. wink

Slična je situacija u našem gotovo pa lokalnom Mercatoru u Centru Kaptol, u kojemu smo relativno često. Obavezno promatram vozače malih kolica: dvadesetpetogodišnja šminkerica predugih plastičnih noktiju ukrašenih svjetlucavim stakalcima; gospodin od kojih šezdeset godina, u odijelu i kravati, s aktovkom; malo jača gospođa od pedesetak godina s jarkocrvenim ružem i razmazanim puderom; tridesetogodišnjakinja poslovnog imidža i vrlo strogog izraza lica; dva dečka u trapericama, studenta ili srednjoškolca, koji su kupovali nepregledne količine jeftinog vina. I nijedna majka s malim djetetom. To vam je bilanca moje prošle posjete, krajem prošlog tjedna.

No da, za one koji još uvijek ne znaju o čemu se radi, riječ je o umanjenoj verziji uobičajenih kolica za kupovinu u, naravno, jarkim bojama. No, osim što ta kolica izgledaju točno kao i ona velika, za odrasle, često imaju još i jednu dodatnu okomitu šipku kojom roditelji mogu bolje upravljati kolicima ako im je podmladak nespretan ili se pak zaigra u kupovini i u žaru igre napusti svoje privremeno prijevozno sredstvo. Na vrhu te okomite šipke često se, ovisno o trgovini, nalazi i nekakva zastavica, znakić ili već nešto, što ne služi samo promoviranju loga spomenute firme, nego i lakšoj uočljivosti i pozicioniranju kolica za slučaj da se mali nasljednik ili nasljednica izgube među policama.

Imajući na umu da kolica za odrasle imaju prečku za guranje na praktičnoj i udobnoj visini koja prosječnoj osobi dođe negdje oko struka, da im je dubina točno takva da se ne mora previše sagnuti kad stavlja stvari u njih ili ih pak na blagajni vadi, da je takvih kolica mnogo više no onih malih te da ničim ne odaju dojam da su dječja, a ne valja smetnuti s uma ni činjenicu da su složena upravo tako da su vam točno nadohvat ruke kad ulazite u trgovinu, što zapravo motivira prosječnu odraslu osobu da odabere kolica kojima ne može pošteno upravljati - jer, ili se mora sagnuti gotovo do poda kako bi dohvatila ručku ili je ostavljena na milost i nemilost toj okomitoj šipki koja je obično zakačena za jednu stranu i potrebno je uložiti popriličan napor da bi išla ravno - nad kojima se mora saginjati kako bi dosegao dno, koja su obično u nekom skromnom broju stavljena sa strane i koja, na kraju krajeva, izgledaju poprilično smiješno u posjedu odrasle osobe. Odnosno, ispravljam se: odrasla osoba je ta koja izgleda smiješno. Kolica nisu ništa kriva.

Nemam pojma.

Da ne budem nepoštena, nailazili smo mi i u Beču ponosne primjerke guratelja i guračica dječjih kolica, no svaki put kad bi nas put doveo u blizinu takvih individua skužili smo da one, vjerovali ili ne, govore hrvatski! rofl Znači, sad postaje službeno: opsesija dječjim kolicima u odrasloj dobi naša je domaća, hrvatska! Budimo ponosni na nju. party smokin

Jedino ne znam što je korak dalje? Što slijedi? Zapravo, pitanje je bilo retoričko, jer i te kako znam. wink

Zamislite sljedeći prizor: bračni par srednjih godina u tjednoj kupovini. Muž trpa stvari u kolica, a žena ih vozi... Kolica su, naravno, onaj tirkizni plastični dječji autić u koji se podeblja, uredno odjevena i pažljivo našminkana dama, teškom mukom, ali s mnogo zalaganja i osobnog truda, ugurala te veselo trubi drugim vršnjakinjama s čijim se vozilima susreće među policama. Tu i tamo vidi da je i neko trogodišnje dijete - valjda zabunom - uspjelo uhvatiti slobodan autić, pa se teta svom snagom zaleti u njega, izazivajući sudar ovećih razmjera, kako bi bezobraznog balavca naučila pameti i zauvijek ga odvikla od upotrebe dječjih rekvizita. Barem na idućih trideset godina, a kad postane sam svoj čoek, diplomira, zaposli se i nauči vezati kravatu, smjet će voziti i dječji autić. A njegova će ženica sa smiješkom u kolica ubacivati mlijeko i jogurte, ponosna na svog privatnog Schumachera. smijeh

23.05.2007. u 14:09 • 40 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>




< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga


Brojim vas...

hit counter

od ljeta 2010.!


NOVO!
Pratite me na fejsu!

Kulerica na FB-u. Klik... Lajk!


Linkovi


Sezonski adventski kutak

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio



Pišite mi na
kulerica@hotmail.com



VAŽNO
U ovaj je blog uloženo previše slobodnog vremena, truda i volje da bi služio kao platforma za besplatne oglase. Komentari koji sadrže linkove na druge web stranice ili bilo koji drugi oblik reklame bit će bez iznimke brisani.

Želite li na mom blogu objaviti oglas ili reklamu, javite mi se na kulerica@hotmail.com i dogovorit ćemo se na obostrano zadovoljstvo. sretan



© kulerica, 2004.-2014., sva prava pridržana. Zabranjeno kopiranje, umnožavanje, objavljivanje ili bilo koja druga uporaba teksta i fotografija s bloga u bilo koje svrhe bez dozvole autorice. Za dogovor o bilo kakvom korištenju materijala s ovog bloga javite se na kulerica@hotmail.com.




Fotoputopisi:

Brno

Prag, prvi dio
Prag, drugi dio
Prag, treci dio

Salzburg 2005.

Krumbach

Beograd, prvi dio
Beograd, drugi dio

Crikvenica

Sheffield
Nottingham

Bratislava, 2005., prvi dio
Bratislava, 2005., drugi dio

Rodos, prvi dio
Rodos, drugi dio
Rodos, treći dio

Faliraki

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio

Salzburške Alpe, prvi dio
Salzburške Alpe, drugi dio

Hallein

Bad Ischl

Preduskrsni Beč

Borj Cedria, Tunis
Hammam Lif, Tunis
Nabeul, Tunis

München, prvi dio
München, drugi dio (Oktoberfest)

Bratislava 2007.

Konakli, Turska
Alanya, Turska

Oldenburg

Bremen, prvi dio
Bremen, drugi dio

Metković i okolica

Rim, 1. dio
Rim, 2. dio (Vatikan)
Rim, 3. dio (Explora)

Bleiburg 2010.
Petzen 2010.
Klagenfurt 2010.

Kemer, Turska
Tahtali Dagi, Olympos, Turska
Antalya, Turska

Petzen 2011.
Klagenfurt 2011.

Sisak

Mondsee
Bad Gastein
Stubnerkogel
Salzburg 2011.

Istra, 1. dio (Pula i Rovinj)
Istra, 2. dio (Brijuni i Fažana)

Bratislava 2011.

Bled, 1. dio
Bled, 2. dio

Postojnska jama

Venecija

Poreč i Rovinj

Minimundus, Austrija

Petzen 2013.

Graz

Familypark Neusiedlersee/Nežidersko jezero

Budimpešta, 1. dio
Budimpešta, 2. dio

Miramare, Italija
Trst, Italija

Styrassic Park, Austrija

Bad Vöslau, Austrija

Chiemsee, Bavarska, Njemačka
Legoland, Bavarska, Njemačka
Hohenschwangau i Neuschwanstein, Bavarska, Njemačka

Linz, Austrija

Željezno/Eisenstadt, Austrija






Zbog čega Kulerica?


Najprije, zato jer su sva pametnija imena koja sam imala na umu već bila zauzeta. Blogera očito ima puno previše. A zatim i zato jer se trudim ne živcirati se oko mnogih stvari, ponajviše oko ljudske gluposti. Be cool životni stav najbolje je što mogu učiniti za svoj miran san i nježni probavni sustav.