U nedjelju smo odlučili posjetiti susjedstvo - Bratislavu.
Glavni motiv posjete neću vam još odati (nije ništa strašno, časna riječ ), a dodatni su motivi bili da tamo živi nekoliko mojih dobrih frendova i bila je to dobra prilika da se vidimo. Ne znam imate li u glavi kartu Europe i možete li zamisliti gdje je koji grad, pa za one koji to ne mogu reći ću da je Bratislava udaljena od Beča tek nekih 55-60 kilometara (na izlazu iz Beča piše 56 km do Bratislave, a na izlazu iz Bratislave piše 63 km do Beča ), niz tijek Dunava, koji se kasnije spušta prema Budimpešti. Dakle, nekih sat vremena lagane vožnje.
Na žalost, frendica mi je javila da je bolesna i da ne mrda iz kreveta, no zato smo se našli s jednim drugim frendom koji nam uvijek pokaže neki kutak grada za koji prije toga nismo znali, a ovaj put nas je odveo na ručak u ooooodličan restoran Woch, koji se nalazi tek koji metar od Muzeja, na glavnom gradskom trgu (praktično nazvanom Glavni trg ). Ako planirate posjetiti Bratislavu, svakako vam preporučam da navratite tamo, klopa je i više nego izvrsna. I tako smo sjedili i papali, na opće veselje naše obje nasljednice. Frend, naime, također ima malu curku, vršnjakinju moje mlađe nasljednice, a rođenu točno na rođendan starije. Baš se zgodno potrefilo, zar ne?
Male curke su se jedna drugoj glasno smijale, a starija je među njima, naravno, bila neprikosnovena šefica. Bile su totalno slatke, a najmlađa garnitura i podjednako proćelava.
Nakon ručka krenuli smo u šetnju. Dan je bio prelijep, uopće nije djelovao kao prvi vikend u siječnju, već poput pravog travanjskog poslijepodneva, pa je bilo šteta sjediti u zatvorenome.
Ovo je Glavni trg, tj. Hlavne namesti i molim vas da obratite pažnju na kafić iza Maximilianove fontane. Bit će važan za kasniji razvoj događaja.
Ušli smo u atrij Muzeja, obično natrpan turistima koje smo ovaj put izbjegli, mudro sačekavši da izađu. Iduće skupine nije bilo dosta dugo, pa smo mogli uživati u miru i tišini.
Prođete li kroz atrij i izađete na suprotnu stranu, dočekat će vas prizori poput ovog.
I tako, dan je prolazio, mlađa nasljednica je prela od zadovoljstva i milo gledala iz svojih kolica, a starija je trčala Glavnim trgom i zajedno s domaćom klinčadijom osvajala vrhunce daskama zazidane Maximilijanove fontane. Naravno da se nije umorila, pa smo je, kako bismo malo sjeli i odmorili, morali namamiti čokoladom. Večer se polako spuštala, a nebo je postalo... Upravo ovakvo.
Umorni i promrzli, jerbo mi, naravno, nismo trčali trgom (a možda smo trebali ), sjeli smo u nešto što se zove čokoladokafić Maximilian. Ne zezam se, ime mu je na njemačkom i zaista je Schokocafe. Riječ je o nevelikoj kavani s galerijom dosta zgodno uređenoj, na prvi pogled klasično austrougarski kičenoj, dok vam drugi pogled zapinje na nezgonim detaljima po kojima se vidi da je riječ o, khm, kako bih rekla, malo jeftinijoj izvedbi građevinskih, a prvenstveno dekoraterskih radova. Ali nema veze, pogled na čokolade koje popunjavaju police doslovce od poda do stropa bio je dovoljan da se prebacimo u instant vedro&veselo raspoloženje i prestanemo biti sitničavi.
Ima u tom Maximilianu nešto što smo nazvali čokoladoskokom i što je starija nasljednica promatrala s neskrivenim divljenjem.
Moram se pohvaliti da mi je dijete karakter, samo me jednom pitala smije li umočiti prstić i nakon što sam joj objasnila da ne smije, nije pokazivala prevelike znakove tuge. Hm, možda zato što sam joj potkupila ranije obećanom čokoladom. Najprije je dijete detaljno proučilo izlog s belgijskim pralinama, no budući da najmanja, veličine otprilike mog nokta na palcu (ruke, a ne noge) košta tridesetak kuna, a one tek nešto veće idu i do stotinjak (po komadu ), nisam joj mogla ispuniti izvornu želju, te sam je odvela do dijela trgovine s čoksama namijenjenim nama običnim smrtnicima.
Tu je dijete ugledalo nekakve prefine švicarske čokolade umotane u zlatne, plave i zelene papire, a budući da je zelena srcu njenom najdraža boja, tražila je tetu prodavačicu zelenu čokoladu. Ova je u međuvremenu izvadila zlatnu i mrtva-hladna nam rekla da su unutra iste, samo je pakiranje drugačije. Nasljednica je, naravno, bila silno nesretna, pa sam pokušala razveseliti tužne oke ponovnom molbom teti prodavačici da nam ipak udijeli zelenu, a ne zlatnu čokoladu. Budući da je to zahtijevalo dodatna dva pokreta rukom, naime, vraćanje zlatne i uzimanje zelene čokolade, teti prodavačici bilo je lakše i praktičnije ponovno nam objasniti, ovaj puta polako i razgovjetno, kao kad se obraćate ljudima u čije mentalne sposobnosti niste pretjerano sigurni, da su unutra jednake čokolade, bez obzira na boju omota. Onda sam ja, nešto polakše i nešto razgovjetnije od nje, ali s vrlo širokim osmijehom posred face, ponovila da bih ja ipak lijepo molila zelenu, pa je teta kapitulirala, okrenula očima i dala nam našu zelenu čokoladu koju smo s guštom smazali.
Pala ne noć, kući smo morali poć.
Putem smo sreli one man band koji je svirao Forever young of Alphavillea.
I konačno smo stigli do garaže, one ispod Carltona, točno preko puta Slovačkog narodnog kazališta - ako vas zanima zbog čega je toliko slično zagrebačkom, pročitajte moje prethodne putopise iz Bratislave, tu su vam na desnoj strani - sjeli u autek i...
...svugdje pođi, kući dođi.
* * *
I da vas malo šokiram za kraj: ovo je vjerojatno posljedni post koji pišem iz Beča. Ok, možda ću još koji put u životu postati iz ovog grada, ali to će onda biti iz nekog internet-kafića, hotelske sobe ili s mobitela. Kako i zašto saznat ćete u idućim postovima. Velika pusa svima!
Oznake: Bratislava, Slovačka
< | siječanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Brojim vas...
od ljeta 2010.!
NOVO!
Pratite me na fejsu!
Kulerica na FB-u. Klik... Lajk!
Sezonski adventski kutak
Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio
Pišite mi na
kulerica@hotmail.com
VAŽNO
U ovaj je blog uloženo previše slobodnog vremena, truda i volje da bi služio kao platforma za besplatne oglase. Komentari koji sadrže linkove na druge web stranice ili bilo koji drugi oblik reklame bit će bez iznimke brisani.
Želite li na mom blogu objaviti oglas ili reklamu, javite mi se na kulerica@hotmail.com i dogovorit ćemo se na obostrano zadovoljstvo.
© kulerica, 2004.-2014., sva prava pridržana. Zabranjeno kopiranje, umnožavanje, objavljivanje ili bilo koja druga uporaba teksta i fotografija s bloga u bilo koje svrhe bez dozvole autorice. Za dogovor o bilo kakvom korištenju materijala s ovog bloga javite se na kulerica@hotmail.com.
Fotoputopisi:
Brno
Prag, prvi dio
Prag, drugi dio
Prag, treci dio
Salzburg 2005.
Krumbach
Beograd, prvi dio
Beograd, drugi dio
Crikvenica
Sheffield
Nottingham
Bratislava, 2005., prvi dio
Bratislava, 2005., drugi dio
Rodos, prvi dio
Rodos, drugi dio
Rodos, treći dio
Faliraki
Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio
Salzburške Alpe, prvi dio
Salzburške Alpe, drugi dio
Hallein
Bad Ischl
Preduskrsni Beč
Borj Cedria, Tunis
Hammam Lif, Tunis
Nabeul, Tunis
München, prvi dio
München, drugi dio (Oktoberfest)
Bratislava 2007.
Konakli, Turska
Alanya, Turska
Oldenburg
Bremen, prvi dio
Bremen, drugi dio
Metković i okolica
Rim, 1. dio
Rim, 2. dio (Vatikan)
Rim, 3. dio (Explora)
Bleiburg 2010.
Petzen 2010.
Klagenfurt 2010.
Kemer, Turska
Tahtali Dagi, Olympos, Turska
Antalya, Turska
Petzen 2011.
Klagenfurt 2011.
Sisak
Mondsee
Bad Gastein
Stubnerkogel
Salzburg 2011.
Istra, 1. dio (Pula i Rovinj)
Istra, 2. dio (Brijuni i Fažana)
Bratislava 2011.
Bled, 1. dio
Bled, 2. dio
Postojnska jama
Venecija
Poreč i Rovinj
Minimundus, Austrija
Petzen 2013.
Graz
Familypark Neusiedlersee/Nežidersko jezero
Budimpešta, 1. dio
Budimpešta, 2. dio
Miramare, Italija
Trst, Italija
Styrassic Park, Austrija
Bad Vöslau, Austrija
Chiemsee, Bavarska, Njemačka
Legoland, Bavarska, Njemačka
Hohenschwangau i Neuschwanstein, Bavarska, Njemačka
Linz, Austrija
Željezno/Eisenstadt, Austrija
Najprije, zato jer su sva pametnija imena koja sam imala na umu već bila zauzeta. Blogera očito ima puno previše. A zatim i zato jer se trudim ne živcirati se oko mnogih stvari, ponajviše oko ljudske gluposti. Be cool životni stav najbolje je što mogu učiniti za svoj miran san i nježni probavni sustav.